Na mjestu strašnog zločina na obroncima Biokova, u predjelu Mišljen, Stražbenica, u blizini vrha Sv. Ilija, u općini Zagvozd, kod spomen-križa, podignutog u čast šestorice Hrvata, u subotu 18. srpnja u 12 sati održana je komemoracija za hladnokrvno ubijene Hrvate nakon Drugog svjetskog rata…
Komemoracija se tradicionalno održava u subotu najbližu blagdanu sv. Ilije, budi sjećanje na 23. svibnja 1948. godine kada su iz zasjede mučki ubijena šestorica Hrvata Ivan Kegalj, Andrija Alač, Josip Pavlinović, Marijan Kovačević, Kažimir Pavlinović i Dinko Pavlinović.
Komemoraciju su priredili Milan Tomičić i domoljubi Zagvozda, a za pokojne hrvatske mučenike odrješenje je izmolio don Mario Čagalj, župnik Zagvozda u nazočnosti don Mate Munitića, župnika Krstatica, koji se podsjetio hrvatskih mučenika i teške hrvatske povijesti.
Don Mate je tom prigodom kazao: “Otkad je Boga i čovjeka, pokojnici zaslužuju: prvo dostojan pokop i ispraćaj, a onda i naše molitve koje ih prate, jer oni su naši zagovornici. Danas smo se ovdje okupili kako bismo se prisjetili, ne samo ovih ljudi kojima je tu spomen-križ, nego i cijeloga našeg čovječanstva, ali, na poseban način i svih pripadnika hrvatskog naroda koji su kroz svu našu povijest davali svoje živote za križ časni i slobodu zlatnu”.
Tri godine nakon rata krili su se po ovim planinama jer nisu željeli pogaziti istinu
“Nemoguće je ne prisjetiti se tolikih junaka koji su naraštajima darovali svoje živote, spremno ih polagali na oltar drage nam Domovine, u požrtvovnosti i u ljubavi. Mi danas kažemo, da živimo u teškim vremenima. Dijete se i ne rodi, a već je naučilo i zapamtilo kako je teško, kako se ništa ne isplati, da svi lažu, varaju, kradu, a što zapravo, nije istina”.
“Prisjetite se samo kako je prije bilo mnogo teže, puno mučnije. Spomen, na samo ove ljude, koji su možda, ne tako daleko, od svojih domova bili, možemo reći, izbačeni i zaboravljeni, koji su se tri godine nakon Drugog svjetskog rata krili po ovim planinama, preživljavajući, jer nisu željeli pogaziti istinu, a istina je bila, da su se borili samo za istinu i za pravdu. Danas kad si u opasnosti kazati, kako ti je teško i da je nemoguće, kad ti se pojavi poteškoća i sumnja, sjetimo se tih ljudi koji su hrabro unatoč svim nedaćama ustrajali u svojim odlukama da će se boriti samo za istinu”.
“Imamo tešku povijest. Ali, imamo i časne i čestite ljude, a to su naši preci koji su nam ostavili ideal svetosti u naslijeđe, za koji smo pozvani živjeti. Ideal svetosti je Isus Krist koji je na križu trpio, a ništa manje nisu trpjela ni naša braća i sestre. Naše je Biokovo puna jama i puna je kostiju znanih i neznanih junaka koji su zalog naše budućnost jer oni su sjeme iz kojega bi trebalo proklijati jedan novi naraštaj mladića i djevojaka koji će spremo u svojoj Domovini, na svojoj grudi, unatoč svemu, rađati i odgajati te ponovno nastaviti život tamo gdje su naši preci i pokojnici stali”.
Nemojte da vam od nedjeljne mise puno važnije bude spavanje, karte, balote, lov…
“Zato se od nas očekuje da potičemo i govorimo. Ali, ono što je najvažnije, trebamo živjeti ono što su oni živjeli, a to je naša vjera. Zato nemojte da vam prolaze dani, a da se Bogu ne molite, jer njih je očito vjera spašavala. Nemojte da vam prolaze dani, a da se niste ispovjedili i pričestili i da vam je od nedjeljne mise puno važnije spavanje, karte, balote, lov, ili ne znam čime se sve nedjeljom bavite, ili bavimo. Nedjeljna sveta misa i molitva, sveta pričest, obiteljsko zajedništvo, to je ono, što je ove ljude sačuvalo, iako su bili odvojeni od svojih obitelji”.
“Nadam se, da ovo sve, neće biti samo nekakav vanjski folklor, nego duboka naša želja, molitva i potreba, da se ovih ljudi redovito sjećamo i vršimo njihov zavjet. A to je, ostati i boriti se za istinu, a istina je samo jedna, da volimo svoju Domovinu i da nikome ne želimo zla. Ali, najvažnije je da svojim životom govorimo, što to taj Bog u našem život predstavlja. Nemojte mi o Bogu pričati. Jer puno o Bogu pričamo. Već pokažite mi Ga svojim životom, ti kao otac, mater, djed, baka, ja kao svećenik, koji smo zajednici jednog naroda. Tada proljeće našega hrvatskog naroda, naše budućnosti uopće neće biti upitno. Stoga, neka nas dobri Bog čuva i prati, neka nam svima dade snage da zajedno ustrajemo u dobru. A kosti naših pokojnika, njihovi zagovori u nebesima, njihove molitve – jer oni su naši anđeli čuvari, neće nas napustiti”.
Nemoj da pođeš na počinak, a da se ne pomoliš svojim anđelima čuvarima
“Samo je pitanje, zaboravljamo li mi njih? Nemoj da ti prođe cijeli dan i da pođeš na počinak, a da se ne pomoliš svojim anđelima čuvarima. Ima razloga zašto ti ih je Bog dao. S tim mislima, uz molitvu, uz prisjećanje, ne samo na ove pokojnike, nego i na sve poginule kojima se još uvijek ne zna ni groba ni humka, neka dragi Bog dade snage da naš narod čuva, prati, blagoslovi i ono što je najvažnije zaštiti od svih nedaća i budućeg zla”, poručio je don don Mate Munitić okupljenima na Stražbenici, s vrha sv. Ilije.
Potom je u ime „Počasnog Bleiburškog voda“ Ivan Beljan položio vijenac kod križa, uz spomen ploču te nekolicina drugih predstavnika i članova braniteljskih udruga proizišlih iz Domovinsko-obrambenog rata, uz paljenje svijeća, a predstavnici 3. Imotske bojne još su razvili i stijeg Župe Zagvozd kraj spomen-ploče na obroncima Mišljena.
Komemoraciji je nazočila rodbina ubijenih, umirovljeni vojnopravni savjetnik predsjednika Tuđmana brigadir Zdravko Vladanović, mještani Zagvozda i Imotske krajine i tridesetak drugih hrvatskih domoljuba, donosi IKA.