Armija Bosne i Hercegovine (44. brdska brigada ABiH) počinila je 28. srpnja 1993. ratni zločin u Doljanima (općina Jablanica). Ubijeno je 39 Hrvata (17 Hrvata u Doljanima i 22 osobe na Stipića livadi). O zločinu u Doljanima, kao i o drugim zločinima Armije BiH, mediji su rijetko pisali za razliku od zločina Hrvata nad Muslimanima o čemu se vrlo često i netočno izvještavalo. Nitko nije odgovarao za počinjeni zločin…
Ujutro su Doljane opkolili pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnici MUP-a općine Jablanica i naoružana skupina muslimana-Bošnjaka iz sela Jelačića. Oko 10 sati spomenute združene oružane snage, predvođene Behremom Bećirom Bećom, Ismetom Eglenovićem, zvanim Pegla, Amirom Halihodžićem s nadimkom Prpa, Jusufom Kevrićem i drugima, počele su oružani napad na hrvatsko stanovništvo i njihovu imovinu. U selu su bile nejake snage HVO-a, koje su činili mještani, koji nisu bili profesionalni vojnici, već domobrani koji su branili svoje živote, obitelji i domove.
U tome selu toga dana ubijeno je i masakrirano 39 civila i vojnika HVO-a, točnije domobrana. U logor Muzej odvedeno je 185 mještana, među kojima je bilo 37-ero djece i 10 trudnica. Pred užasnom spoznajom da vojnici Armije BiH ubijaju sve Hrvate, ljudi su bježali na sve strane. Bježao je i župnik fra Vlado Koštroman u automobilu, koji je pogođen sa šest metaka, jedan je okrznuo župnika, a drugi je ranio jednu osobu na stražnjem sjedalu.
Zločin u Doljanima otkriven je 1. kolovoza 1993. godine kada su selo oslobodile postrojbe HVO-a. Očevici su zatekli 17 masakriranih vojnika, na kojima su se vojnici Armije BiH iživljavali, većina lubanja bila je razmrskana, tupim predmetom, vađene su im oči, rezane genitalije, sječeni udovi, a neka tijela su bila nagorjela. Osim toga leševi su bili minirani kako bi nastradali oni koji ih budu kupili. Tijela ubijenih Hrvata se nalazilo po raznim mjestima. Primjerice, na predjelu Stipića livada, su nađena nagomilana tijela sedmero Hrvata civila, čija tijela ubojice nisu niti zakopali. Među leševima civila jednoj ženi je rasparan trbuh, jedan muškarac je zaklan, a drugome napola odsječena glava. što je podignuta jedna optužnica pred Županijskim sudom u Mostaru, koja je odbačena, nitko nije odgovarao za taj stravični zločin.
U logoru Muzej u Jablanici bilo je zatočeno 69-ero djece, broj zatočenih civila bio je 623, osam je Hrvata umrlo, dvije žene su silovane. Anica Jurina Šitum (1913.) u logoru Muzej je umrla od gladi, jer su joj čuvari sustavno uskraćivali hranu.
Među osumnjičenima za zločin u Doljanima su general Arif Pašalić, Enes Kovačević, Senad Džino, Edin Bešić, Ekrem Kevrić, Emin Zebić, Ahmet Salihamidžić Cicko i Džemal Ovnović. Osumnjičen je i Behrem Bećir zvani Beća, koji je bio nastavnik tjelesnog odgoja, a predvodio je akciju na Doljane. Posebna odgovornost za zločin u Doljanima leži na dr. Safetu Ćibi, ratnom predsjedniku općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor.
Zločin je počinjen u sklopu sukoba HVO-a i Armije RBiH 1993. u srednjoj Bosni. U tijeku tog sukoba bilo je još slučajeva etničkog čišćenja tog područja od Hrvata (pokolj u Maljinama 8. lipnja 1993., pokolj u Gračanici u srpnju 1993….) koje su izvršili pripadnici Armije BiH. S druge strane enklave muslimana u istočnoj Bosni (Žepa, Srebrenica,…) su i dalje ostale u neizvjesnom položaju i bile osuđene na milost i nemilost srpskih ekstremista.
Doljani (udaljeni 12 kilometara od Jablanice) su po popisu stanovništva 1981. godine imali 1049 stanovnika, a od toga je bio 731 Hrvat ili 69,68 %, muslimana-Bošnjaka bilo je 316 ili 30,12 %, a osim njih, u selu je bio jedan Srbin i jedan “ostali”.
T.H.