Mala Anja se sjeća sunčanog neba, zvuka traktora i kolone- kao i novog ruksaka s kupljenim knjigama za drugi razred…
Ispravite me ako griješim no kako je mala Anja narasla i drži govor u Saboru, pretpostavljam da je taj drugi razred negdje ipak završila.
To se pak ne može reći za 402 njenih vršnjaka iz tog vremena. Oni nisu završili školu. Nisu odrasli nikada.Nisu postali odrasli ljudi nego su ostali tek rupa u srcu svojih roditelja.
Nisu dobili počasno mjesto u hrvatskim medijima ovih dana da bi odaslali “važnu poruku” koja će brzo odjeknuti cijelom regijom.
Brže od istine.
Ulovio me neki dan moj sedmogodišnji sin kako promatram ovu fotografiju.Gledam ja, gleda on. I pita me na kraju:mama, kad si ti bila mala nisu radile autopraone?
I stvarno.Čudne su bile te devedesete- traktori nisu orali zemlju nego prevaljivali stotine kilometara gazeći blato i travu da bi što prije pobjegli iz zemlje u kojoj stotine djece koju je zarasla mahovina nisu vijest. I u kojoj nisu – očito- radile autopraone.
-KOLOVOZ 1991., STRAVIČNO ETNIČKO ČIŠĆENJE ISTOČNE SLAVONIJE – DALJ, ERDUT ALJMAŠ…
Ali u kojoj danas jedan dječak iz Šibenika kad ide baki i djedu u Zagreb ne mora ići preko otoka Paga…napisala je Nikolina Nakić
T.H.