U predvečerje 29. obljetnice ubojstva 24 civila iz Četekovca, Čojluga i Balinaca, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u četvrtak 3. rujna misno slavlje u crkvi sv. Terezije Avilske u Mikleušu, filijali župe Nova Bukovica, koja se nalazi u blizini spomenutih naselja…
Koncelebrirao je Mario Matijević, mjesni župnik, Vladimir Škrinjarić, župnik u Podravskoj Moslavini i arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata te svećenici Slatinskog dekanata na čelu sa slatinskim župnikom i dekanom Draganom Hrgićem.
-4. RUJNA 1991. – KRVAVI ČETNIČKI PIR U ČETKOVCU, BALINCIMA I ČOJLUGU…
Na početku slavlja župnik Matijević je u ime rodbine stradalih župljana uputio biskupu Antunu izraze dobrodošlice i zahvalnosti za predvođenje spomena na poginule. Pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, biskup je kazao kako je dostojno da župa Nova Bukovica pamti svoje župljane koji su preminuli tijekom njezine povijesti, a napose one koje je ljudska zloća ponizila, oduzimajući im život nasilnom smrću. Spomenuo je kako smo se okupili oko oltara, zahvalni što Bog nije zaboravno biće, te suosjećajnim pamćenjem povjeravamo poginule župljane Isusovoj žrtvi ljubavi na križu, koju slavimo u ovoj misi.
Nakon naviještenog evanđelja, biskup je zamolio župnika Marija Matijevića da pročita imena svih 24 ubijenih mještana Četekovca, Čojluga i Balinaca. Protumačio je potom da to činimo zato kako ne bismo upali u napast početi najprije govoriti o zlu koje se dogodilo i o onima koji su ga počinili, nego da nam prvi budu pred očima naši poginuli i da ih promatramo u svjetlu naviještene Božje riječi.
Isus nam treba biti najvažniji, jer jedino on ima odgovor na pitanja našeg postojanja
“Apostol Pavao u ulomku prvog čitanja iz Prve poslanice Korinćanima osvrće se na stanje kršćanske zajednice u gradu Korintu, koja je bila razdirana podjelama. Naime, njezini su se članovi prema svojim ljudskim mudrostima i sviđanjima opredjeljivali jedni za Pavla, drugi za Apolona, treći za Kefu ili nekog drugoga koji su im propovijedali Isusa Krista. Apostol Pavao ih prekorava što su pritom smetnuli s uma najvažnije, a to je da – bez obzira koji ih je apostol ili učenik oduševio svojim propovijedanjem – oni u konačnici nisu za njih umrli te oni pripadaju Isusa Kristu”, ustvrdio je biskup.
Kazao je kako je Pavlova poruka da je ljudska mudrost u Božjim očima ludost, aktualna i danas, te nam Isus Krist treba biti najvažniji, jer jedino on ima odgovor na najsudbonosnija pitanja našeg postojanja, naše prolaznosti, zla, trpljenja i u konačnici smrti. I to ne samo za nas žive, nego i za preminule. Stoga ne smijemo dopustiti da uspomene na naše poginule budu na prvom mjesto onima koji su im nanijeli zlo, samouvjereni da su njihove ubojite namjere i čini djela ljudske mudrosti, a koja je u Božjim očima ludost.
“Prvo mjesto u našim mislima trebaju danas biti naši poginuli i to tako da ih promatramo u svjetlu Isusova križa, ljudski gledano ludost a božanski mudrost, te ih povjerimo njegovoj žrtvi ljubavi koju on u svetoj misi obnavlja za nas, prepoznamo ih među prvinama usnulih“, ustvrdio je biskup.
Crkvu nazivamo Petrovom lađom, koja sigurno plovi nemirnim morem ovoga svijeta
Naglasio je kako čisto ljudsko sjećanje na naše poginule ostaje nemoćno pred nasiljem i smrću, i da jedino njihov spomen u Isusu Kristu, pobjedniku nad zlom i smrću, ima pravi smisao jer ih promatramo u konačnom stanju što im ga nije dodijelila ljudska mržnja, nego ljubav jača od smrti, pobjednica u vječnosti.
“Mi navedenu istinu ispovijedamo i živimo u Crkvi, koju je Gospodin Isus Krist utemeljio na Petru stijeni, o kojem nas izvješćuje sv. Luka u današnjem evanđeoskom ulomku”, istaknuo je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja na scenu gdje Isus sjeda u Petrovu lađu i iz nje propovijeda a potom poziva Petra da – unatoč neprimjerenim okolnostima za lov – baci mreže i na njegovu riječ ulovi mnoštvo riba te bude proglašen ribarom ljudi. Polazeći od navedenog prikaza, Crkvu slikovito nazivamo Petrovom lađom, koja sigurno plovi nemirnim morem ovoga svijeta, jer joj je na kormilu Isus Krist, pobjednik nad smrću te će svi oni koji su na njoj stići k svome konačnom cilju. Isus je Petru povjerio zadaću da bude “ribar ljudi”, da svojim služenjem spašava ljude tako što će ih privoditi njemu da budu dionici njegova djela spasenja.
Ubijeni civili kojih se spominjemo po svetom krštenju pripadaju Kristovoj Crkvi
Biskup je izrazio uvjerenje kako su ubijeni civili kojih se spominjemo, po svetom krštenju i pripadnosti Kristovoj Crkvi, oteti od zatočeništva dubina zla i smrti, i da su kao putnici u Petrovoj lađi stigli na obalu vječnosti te uživaju toplinu zagrljaja Božje ljubavi. Pozvao je sudionike slavlja neka ih spomen na njihove poginule mještane potakne da ne budu ljudi one ljudske „mudrosti“, što u mržnji smišlja kako se osvetiti za zlo koje im je naneseno, nego da ostanu učenici Božje mudrosti, objavljene u ludosti križa Isusova i u njegovoj uskrsnoj pobjedi nad smrću.
Na svršetku mise biskup je rodbini i prijateljima ubijenih civila, kao i svim drugim sudionicima slavlja kazao da odlaze iz crkve svojim kućama moćni u srcima onom snagom ljubavi kojom je Isus Krist pobijedio zlo i smrt, a koju su primili u svetoj pričesti. Izrazio je radost što su posvjedočili kako u svom pamćenju nedužno ubijenih župljana nisu smalaksali i što ih ni opasnost od koronavirusa nije spriječila da sudjeluju na ovom spomen slavlju, te im je svima zahvalio za to svjedočanstvo, osobito svećenicima i pjevačima. U radosti skorog susreta s njima na hodočašću u Voćinu za blagdan Male Gospe, na članove obitelji nedužnih žrtava i na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov, donosi IKA.
NAKON NAVIJEŠTENOG EVANĐELJA, POŽEŠKI BISKUP JE ZAMOLIO ŽUPNIKA MARIJA MATIJEVIĆA DA PROČITA IMENA SVIH 24 UBIJENIH MJEŠTANA / FOTO: POŽEŠKA BISKUPIJA (SVE FOTOGRAFIJE)
L.K.
POKOLJ U ČETEKOVCU, BALINCIMA I ČOJLUGU – 4. 9. 1991.
Dana 4. rujna 1991. godine dogodio se strašni ratni zločin u selima Četekovac, Balinci i Čojlug, kojeg su počinili pobunjeni srbo-četnici iz okolnih sela Rijenci, Ćeralije i Karasovići, koji su spomenuta mjesta napali minobacačima i topovima. Četekovac, Balince i Čojlug branili su malobrojni hrvatski branitelji, svega 7 slabo naoružanih pripadnika Narodne zaštite i 5 policajaca. Pobunjeni Srbi, znatno brojniji i bolje naoružani, počeli su ovaj zločin od ranoga jutra; na kućnim su pragovima i dvorištima bez milosti ubijali svoje dojučerašnje susjede Hrvate, a posebno su se okomili na one koji su pokušali probiti obruč i pobjeći. Strašni ratni zločin uz zvjersko urlikanje, rafale, pljačku i sveopći palež trajao je cijeli dan. Toga dana ubijena su ukupno 22 civila i 2 hrvatska policajca. O zločinu je javnost prvi put čula na tiskovnoj konferenciji u Osijeku, kada je o tome progovorio jedan prognanik iz Četekovca. Žrtve ovoga ratnog zločina bile su uglavnom iz istih obitelji, žene i muškarci, starosne dobi od 18 do 80 godina života. Hrvatske su postrojbe sljedećeg dana ušle u spomenuta spaljena sela a prizori koje su zatekli bili su strašni: ljudi su bili masakrirani na pragovima svojih domova, veliki dio kuća i gospodarskih objekata spaljen je ili miniran, a gotovo su sve kuće opljačkane. Teško je ranjeno 5 žitelja. Za ovaj ratni zločin nikada nitko nije kazneno odgovarao. Slike ubijenih i masakriranih stanovnika Četekovca, Balinaca i Čojluga kamionom dovezenih u Slatinu, duboko su potresle su cijelu Hrvatsku.
Vezane vijesti;
4. RUJNA 1991. – KRVAVI ČETNIČKI PIR U ČETKOVCU, BALINCIMA I ČOJLUGU