Od Melbournea 2007. i prvog naslova svjetskih prvaka naših vaterpolista, pa do današnjeg dana, u minulih 14 godina smjestilo se 23 medalja. Točno 23 velika turnira nakon kojih su se Barakude doma vraćale s kolajnama. Trofejna momčad na ponos hrvatskog sporta…

Rudić i tek jedan vratar

No, osobito je za istaknuti razdoblje “petoljetke”, od 2007. do 2012. U tih pet godina osvojena su tri veličanstvena zlata. U već spomenutoj Australiji naslov prvaka svijeta, na kraju te zlatne mini-epohe, olimpijska kruna u Londonu 2012., a u sredini… U sredini je bio Zagreb. Bazen, podignuta montažna vaterpolska arena uz Savu u kasno ljeto 2010. i 11. rujna. Na današnji dan, prije točno 10 godina Barakude su prvi puta (zasad i jedini) postali prvaci Europe!

– Ma svega se sjećam, a najviše kada je Bušlje dao 6 golova. U jednoj utakmici! Toliko ih obično da u 2-3 godine. Protiv Rumunja je to bilo, jel?

Tako će neki dan u prisjećanju na jubilej Josip Pavić, legendarni vratar Barakuda. Na tom turniru naš jedini jer tako je odlučio, a pravila su to još omogućavala, izbornik Rudić. Od 13 igrača, samo smo mi imali samo jednog vratara. Iz tih dana 2010. seže i famozna rečenica Joze Pavića, dan-dva prije početka turnira, kada je sastav već prijavljen i nakon toga više nisu bile nikakve izmjene.

– Ha ništa, sad ću morati paziti kako prelazim ulicu.

Iako, imali smo zamišljenu zamjenu, da je baš nešto po zlu krenulo. Na gol bi “stao” Buljubašić. Manje je znano kako je ovaj još uvijek aktivni branič (potpisao ljetos za Trieste) karijeru počeo baš kao vratar.

Finale prije finala

Zagrebačko EP nije počelo idilično po nas, izgubili smo od Crne Gore u 1. kolu. Pa što onda. Uostalom, svejedno smo osvojili prvo mjesto u skupini, za izravan ulazak u polufinale jer je u zadnjem kolu skupine, Cosmin Radu sa svojim Rumunjima spektakularno uzeo Crnogorcima 2 boda (9:9).

Polufinale je bilo u biti finale prije finala. Klasik. Hrvatska protiv Srbije. Samo koji dan ranije Mladost je potpisala njihovog kapetana Vanju Udovičića, samo se to tajilo. Polufinale dramatično do doslovno zadnjih sekundi jer do pobjede smo došli pogotkom Boškovića iz peterca samo 5 sekundi prije kraja. Danas će prof. Bošković, profesor stoga što predaje glazbu u dubrovačkoj Gimnaziji, ali profesor je bio i u vodi, otkriti dogovor za peterac.

– U toj sam utakmici već ranije izveo peterac i dao gol. No, imali smo pravilo da neovisno učinku, uvijek imamo 2-3 izvođača za kazneni udarac, po redoslijedu. A drugi izvođač je bio Sukno. E sad, kako je Sukno tada ipak bio vrlo mlad, iako sjajan, a ja opet iskusniji, pritisak strašan… U svakom slučaju, Sukno se već bio namjestio za izvođenje, da bi onda u zadnji trenutak došao ja, Sandro se povukao dogovorno, a njihov vratar Soro više nije znao tko će pucati. Jer, znamo mi da svaki vratar gleda snimke, “studira” kako i gdje tko puca. Potpuno smo ga zbunili tako da je i to ispala baš dobra fora – veli Miho Bošković.

Uh, mogli bismo još dugo i puno o mnogim sitnim, zgodnim detaljima koji su javnosti još uvijek nepoznati. Bit će vremena, doći će trenutak i za to. Možda u Splitu 2022. kada ćemo drugi put udomaćiti Europsko vaterpolsko prvenstvo, a danas… Danas zatvaramo oči i kao da smo tamo, u 11. rujnu 2010. Čujemo huk s tribina, 5.500 navijača i euro-zlato uz Savu.

PUT DO ZLATA

1. kolo: Hrvatska – Crna Gora 9:11
2. kolo: Hrvatska – Turska 16:3
3. kolo: Hrvatska – Rumunjska 13:7
4. kolo: Hrvatska – Španjolska 8:6
5. kolo: Hrvatska – Italija 8:5
Polufinale: Hrvatska – Srbija 10:9

Finale
Hrvatska – Italija 7:3 (2:2, 1:0, 2:0, 2:1)
ZAGREB Plivalište uz Savu. Gledatelja 5.500.
HRVATSKA: Pavić (15 obrana), Burić, Bošković 2, Dobud, Joković 1, Muslim 1, Karač, Bušlje 2, Sukno, Barač 1, Hinić, Obradović, Buljubašić. IZBORNIK: Ratko Rudić.

ITALIJA: Tempesti (7 obrana), Luongo 1, Gitto, Figlioli 1, Bertoli, Giacoppo, Gallo 1, Presciutti, Fiorentini, Aicardi, Deserti, Pastorino. IZBORNIK: Alessandro Campagna.

OSOBNE POGREŠKE: Hrvatska 8, Italija 8.

REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Hrvatska 3-8 (38%), Italija 0-8.

D..J.