Foto:Ilustarcija
Ljude su uvjerili da je Agenda 2030 skup mjera za “spas planeta”. Iz tog razloga većina se ni u mislima ne usudi kritizirati Agendu, a nekmoli javno istupiti protiv nje. Ako netko pokuša, odmah ga se optuži da je ultradesničar, ekstremist i potencijalni terorist.
Iz istog razloga o Agendi se ne raspravlja ni na državnom nivou. Kad god neka nova stavka dođe u države, brzinom bljeska se potpisuje i odlazi u lokalne zajednice na realizaciju. Sigurno ste primijetili simbole Agende 2030 i u vašoj sredini. To je činjenično stanje kako u Europi, USA, Kini, Rusiji, Sjevernoj Koreji, tako i u drugim dijelovima svijeta.
Jedan od važnijih dijelova Agende je četvrta industrijska revolucija (Schwab) kojom se sasvim slučajno planira uspostaviti učinkovita kontrola svijeta digitalnim putem i zato im je jako važno postići digitalizaciju po subjektu (npr. cijepljenjem ili čipiranjem), a ne samo teritorijalno kako je bilo u prijašnjim vremenima. To područje usko je povezano s digitalnom valutom/ digitalnim novčanikom, ugljičnim otiskom, socijalnim kreditima, praćenjem i kontrolom reakcija ljudi, kao i izazivanjem željenog ponašanja, odnosno dresurom.
Četvrta industrijska revolucija se svijetu podmeće kao prijeko potrebna da bi se postigla modernizacija društva, a uz nju ide i nametanje tzv. nove normalnosti u svrhu ne samo promjene načina života ljudi, već i ljudskog identiteta. Međutim, najopasnije u ovom smislu je sto iza nje stoji ideal transhumanizma, a to su mnogi već primijetili i tome se suprotstavljaju. Naravno, takvi ljudi se ismijavaju i smatraju izgubljenima u vremenu i prostoru..
Kako globalistički projekt u cijelosti ovisi o digitalnoj tehnologiji, a i funkcioniranje današnjeg svijeta kao takvog, nije ni čudno sto Schwab i društvo počesto izražavaju zabrinutost za njenu sigurnost i već godinama ih mori bojazan da bi moglo doci do cyber-napada širih razmjera. O tome se redovito priča u Davosu, UN-u i drugdje. Isto tako iznose otvoreno sto žele postići s velikim resetom i ništa ne skrivaju. Ali ih nimalo ne zanima što ljudi misle o tome.
Da je stvar čista i jasna, formirali bi se okrugli stolovi diljem svijeta i ljudi bi se pitali hoće li ovo ili ono. Mediji bi ispitivali javno mnijenje i na taj način bi svi imali priliku utjecati na svijet kakav žele vidjeti u budućnosti. No ovdje ništa nije čisto i jasno. Vidite i sami da mediji skoro ni ne spominju Agendu 2030 i tako sve ono što na prevaru mijenja našu stvarnost – prolazi ispod radara.
I ne samo to. Ti isti mediji, ali i njihovi asistenti na mrežama, rade na konstantnom zamračivanju populacije. Kradu nam fokus raznoraznim bajkama, igrokazima bez završetka, sumnjivim pričama i video-zapisima, šokantnim informacijama bez pokrića, a sve samo zato da bi nam zamaglili percepciju pa da ne bismo primijetili što nam se događa točno ispred nosa. U tom smislu najvažnije je uvijek iznova stvarati i podgrijavati iluziju o vanjskom neprijatelju, u kojeg će sve oči svijeta biti uprte.
Da bi se to moglo, on uvijek mora biti na sceni i dobro osvijetljen. Kako većina prati to što se događa na sceni i pod jakim osvjetljenjem, naravno da nije lako primijetiti što se događa u mraku iza scene.
U mraku iza kulisa događa se veliki reset, odnosno fundamentalna promjena svijeta, uvjeta života i ljudskog identiteta kao takvog. No ta se promjena ne događa stihijski, već s točno određenim planom i on je sadržan u Agendi 2030. Dakle istina je da je Agenda 2030 skup mjera, ali ne za “spas planeta”, nego za uvođenje totalitarizma.
Sanja Marčetić, Portal za kulturu komuniciranja Epoha