Žalbeno vijeće Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) danas je ukinulo oslobađajuću presudu četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju i osudilo na 10 godina zatvora…
PIŠE: Pero Kovačević, pravni ekspert Haaškog suda
Šešelja su osudili zbog huškačkog govora u Hrtkovcima 6. svibnja 1992., proglasili odgovornim za progon i deportacije vojvođanskih Hrvata i izrekli mu kaznu od 10 godina zatvora.
Šešelj je tom presudom, u biti slobodan, jer mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru (skoro 12 godina).
Žalba optužbe u svim drugim aspektima je odbijena.
Riječ je o klasičnoj “političkoj presudi” u cilju umanjivanja odgovornosti Srbije,sprečavanja novog suđenja Šešelju i eto nekakve osude koje neće štetiti Šešelju i Srbiji.Haaška farsa zvana „Šešelj“ je dobila svoj konačni i očekivano epilog, naravno zahvaljujući i svim hrvatskim vlastima od 2000 godine do danas.
Tragikomična je činjenica upravo ta da je Žalbeno vijeće osudilo Šešelja za istu stvar za koju mu je Hrvatska dala aboliciju.
Stoga se valja prisjetiti kako je Hrvatska abolirala Šešelja.
Županijski sud u Osijeku 30. lipnja 1998.je abolirao Šešelja – pravno upitno. Četnički vojvoda Šešelj je pravomoćno na Vojnom sudu u Osijeku bio osuđen 21. srpnja 1992. godine na četiri i pol godine zatvora.
Uhitimo ga 1991. u Belom Manastiru, pa ga pustimo kao što je pušten iste godine i Arkan i Hadžić, onda ga osudimo pa aboliramo. Nakon toga 24. prosinca 2002. podignemo i optužnicu protiv Šešelja koju dorađujemo 2007. godine.
Onda se čudimo kad ga oslobodi sud u Den Haagu, naša vlast ništa ne čini. Jedino što mu je zabranjen ulazak u Hrvatsku.
Svaki komentar postupanja Hrvatske je suvišan.
Šešelj je prije dvije godine u šokantnom raspletu događaja pred Haškim sudom oslobođen krivnje po svim točkama optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u razdoblju od 1991. do 1993. protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, BiH te protiv vojvođanskih Hrvata, na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u Hrvatsku i BiH.
Presudu Šešelju donijela je sudska trojka u sastavu Jean-Claude Antonetti, Mandiaye Niang i Flavia Lattanzi.
Većina članova, uz suprotno mišljenje sutkinje Flavie Lattanzi, zaključila je da nije postojao udruženi zločinački pothvat (UZP) s bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem na čelu, u sklopu kojeg je djelovao Šešelj, jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bila obrana Srba te očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.