«Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem ovakvu presudu».
Nakon tih riječi hrvatski general i vitez Slobodan Praljak danas je u haaškoj sudnici uzeo bocu otrova. Nakon toga srušio se na pod i preminuo. Neka mu je vječna slava i čast. Pao je za Hrvatsku.
Janjo, nemoj plakati, istina će se doznati
Moju pokojnu suprugu, bojnicu Hrvatske vojske Janju Ninić Babić i mene osobno za generala Praljka vežu brojni događaji iz Domovinskog rata, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Više pokojnu Janju, a manje mene. Kao djelatnica u kabinetu ratnog ministra obrane, Janja je dugo vremena blisko surađivala s generalom Praljkom i imala je izuzetno visoko mišljenje o tom iznimnom čovjeku. Na isti dan i u isto vrijeme kad je general Praljak 2004. godine iz Zračne luke Zagreb odlazio u Haag, ja sam kretao na diplomatsku dužnost u Veleposlanstvo RH u Irskoj. Janja, koja je mene ispraćala za Dublin, u suzama je došla pozdraviti generala Praljka, a on joj je stavio ruku oko ramena i rekao:
«Janjo, nemoj plakati, istina će se doznati – vidjet ćeš».
Nažalost, njegov optimizam i vjera u međunarodnu pravdu nisu računali s najnovijom i možda najopasnijom zavjerom protiv hrvatskog naroda u njegovoj povijesti.
Osobno sam posjećivao generala Praljka na prvoj crti bojišnice u Bosni i Hercegovini dok sam u Međugorju osnivao hrvatsku novinsku agenciju HABENA-u. Prije Praljkova odlaska na dužnost u BiH bio sam previđen da budem njegov zamjenik u Državnom informativnom uredu u Zagrebu, čije je osnivanje netko osujetio.
Najbolji opis generala Praljka dao je dr. Miroslav Tuđman u razgovoru za HTV: «Slobodan Praljak bio je visoko moralan čovjek, koji je postavljao standarde, a koji su daleko iznad postojećih normi i standarda. Danas je to sasvim jasno pokazao».
Vojna sila produžena ruka diplomacije
Jedan sam od onih promatrača i studenata međunarodnih odnosa koji su uvjereni kako na međunarodnoj pozornici na postoje pravo i pravda. Međunarodno pravo isključivo je instrument velikih zapadnih država, koje već stoljećima vladaju na globalnoj razini i arbitrarno odlučuju o sudbini i životu manjih i slabijih država i naroda. Kad svoj cilj ne mogu postići putem sudovanja, tada to čine pomoću produžene ruke diplomacije – vojne sile. Tko to ne vidi, slijep je. Stoga je sada uzaludno i nepotrebno ponavljati međunarodnoj zajednici što je istina o ratu u Bosni i Hercegovini. Oni to znaju daleko bolje od nas. Međunarodna zajednica, a u prvom redu Velika Britanija, je kroz svoju obavještajnu službu i zavadila Hrvate i Muslimane, kako bi omogućili Srbima u BiH da osvoje što veći teritorij u toj zemlji.
Vjerujem u Boga i siguran sam da je sudbina odlučila da ovaj blog pustim u opticaj upravo na današnji dan, za nas Hrvate u domovini i iseljeništvu strašno tragičan. U uvodniku bloga, koji sam napisao prije tri dana, kao da sam anticipirao što će se u Haagu danas dogoditi. Tad sam upozorio na opasnost, koja općenito prijeti opstanku hrvatske države i hrvatskog naroda.
Osveta za rušenje Titove Jugoslavije
Danas se u Haagu dogodila osveta velikih sila hrvatskom narodu zato što smo srušili njihovu miljenicu, Titovu i velikosrpsku komunističku Jugoslaviju. Generala Praljka danas je, drugim sredstvima, pogodila sudbina hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, kojima je 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu odrubljena glava. Kao i danas, i tada je to bila poruka hrvatskom narodu da za njega nema mjesta među suverenim državama i slobodnim narodima. Datum za zadnje suđenje na Haaškom sudu odabrano je jako smišljeno – na dan Republike SFRJ.
Potrebno je samo pogledati reakcije međunarodnih medija pa da se još više uvjerimo u zapanjujuće neprijateljstvo nekih velikih država, a naročito Velike Britanije, prema hrvatskom narodu. Na portalu javnog britanskog medija vijest o činu generala Praljka popraćena je na sljedeći način: «Ratni kriminalac popio otrov u sudnici». Sada se najbolje vidi koliko je veliko čudo stvaranje i obrana samostalne hrvatske države od 1990. do 1995. godine.
Srbija i Muslimani u Bosni i Hercegovini danas slave i već oštre noževe za novo «klanje» Hrvata primjenom administrativnih mjera. Ako to ne uspije, u doglednoj će budućnosti sigurno primijeniti i druga sredstva, koja njihovi istomišljenici koriste protiv kršćana u državama na Bliskom Istoku. Hrvatska država na ovu opasnost treba, između ostalog, odgovoriti i stvaranjem posebnoga koridora za prolazak muslimanskih izbjeglica u razvijene zemlje Zapadne Europe. Kršćanska Europa ionako je danas umrla, pa je stoga, a to je njihova evidentna želja pozivom Merkelice muslimanskim izbjeglicama da su dobro došli u Njemačku, najbolje ubrzati njezin nestanak i uspostavu kalifata na području cijele Europe. Neka u Europi bude uveden šerijatski zakon, a policajci neka budu džihadisti, koji su klali i Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Što nam je činiti? Za današnju presudu i smrt generala Praljka u Haagu odgovorne su sve Vlade Republike Hrvatske od 2000. do danas. Jednaku, ako ne i veću odgovornost, snose udbaši, Jugoslaveni, globalisti, velikosrbi, kao i oporbeni političari poput Vesne Pusić, koji od početka rata optužuju prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i Republiku Hrvatsku za vojnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
HTV leglo je antihrvatstva i jugoslavenstva
Upravo gledam na HTV-u bivšeg ministra dr. Miru Kovača i silno se sramim, a još sam više žalostan zbog njegovih sluganskih izjava prema Haagu i međunarodnoj zajednici. Ranije, voditeljica emisije na HTV-u naprasno je prekinula vidno iznenađenu Višnju Starešinu zbog njezinih kritičkih i vrlo opravdanih komentara na račun Vlade RH i Vesne Pusić, koja je i danas ponovila svoje stajalište da je Hrvatska vodila krivu politiku prema BiH. Zar to nije dodatni dokaz kako je HRT-e leglo antihrvata i Jugoslavena?
Plenkovićeva vlada mora dati ostavku
Srednjoročna i dugoročna budućnost hrvatskog naroda vrlo je upitna. Mi već danas trebamo odlučiti hoćemo li pošteno živjeti ili kukavički umrijeti. U ime svih vlada od 2000. nadalje, Plenkovićeva vlada mora što prije dati ostavku. Haaški je sud danas jasno pokazao što nas Hrvate kao narod i hrvatsku državu čeka u Europskoj uniji, kojoj Plenković bezuvjetno služi. Hrvatski je narod pribijen uza sam zid. Više nemamo niti malo prostora za uzmicanje. Ostaju nam samo obrana i juriš. Naravno, to ne znači da moramo ići bezglavo i još brže srljati u smrt. Nužno je potrebno pokretanje novog hrvatskog političkog, demokratskog i osloboditeljskog pokreta. Nema više izgovora. Svi domoljubi dužni su biti članovi tog pokreta. Sada više nije glavno pitanje nekakva meka lustracija bivših i sadašnjih udbaša i izdajica, nego potpuna reorganizacija hrvatske države. U suprotnome, mi ćemo nestati. Na tu opasnost upozoravam već nekoliko godina. Nadam se da ćemo se nakon haaškog suđenja konačno probuditi i osloboditi svakog straha.
Namjerno neću čekati da čujem što će javnosti reći premijer Andrej Plenković. Što god rekao, bit će ili irelevantno ili pak spin uradak nekog medijskog stručnjaka. Plenkoviću sada preostaje samo spašavanje vlastite političke glave. No, mora se postaviti pitanje: «Što je važnije, Plenkovićev privatni i politički interes ili spas Hrvatske i hrvatskog naroda.» Jednostavno, Plenković nije dorastao ozbiljnosti situacije u kojoj se danas nalazi hrvatski narod i kao tuđi sluga mora otići.
Ovim putem izražavam duboku sućut obitelji generala Slobodana Praljka i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.
Piše/Antun Babić
U Zagrebu, 29. studenoga 2017.