Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s pomoćnim biskupima mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, svećenicima zagrebačkih župa i okupljenim hodočasnicima predvodio je u nedjelju 13. rujna zavjetno euharistijsko slavlje 289. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i nadbiskupijskog hodočašća mladih Majci Božjoj Bistričkoj.
Prvog dana 289. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i nadbiskupijskog hodočašća mladih Majci Božjoj Bistričkoj u subotu 12. rujna u bistričkom svetištu održana je Služba svjetla. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić vjernicima okupljenim na sugestivnom bogoslužju obratio se prigodnim riječima.
Poslušajte AUDIO
Na početku slavlja sve okupljene pozdravio je biskupski vikar za grad Zagreb pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski ističući radost i zahvalnost za ovo slavlje koje se odvija u posebnim okolnostima potresa koji je pogodio mnoge župe Zagrebačke nadbiskupije i mnoge vjernike kao i okolnosti prijetnje uslijed pandemije koronavirusa.
„Sve te nove okolnosti i izazovi koji su stavljeni pred sve nas, ujedno su i prilika za zauzetije djelovanje svakoga od nas kako na crkvenom tako općenito društvenim poljima života. Te nove prilike već pokazuju svoje plodove kroz jačanje zajedništva, solidarnosti i zauzetosti kako u vjerničkom tako i općenito društvenom životu. To pokazuje i ovo dvodnevno hodočašće“, rekao je biskup Gorski.
U uvodu homilije Kardinal je osvrćući se na pročitano evanđelje istaknuo: „Slavimo i živimo Evanđelje koje nam je nebeski Otac objavio u svome Sinu Isusu – da je Božja ljubav neizmjerna. U tome se krije i duboki smisao odgovora što ga Isus daje Petru na njegovo pitanje koliko puta treba oprostiti. Isusov odgovor kaže i nama zašto trebamo uvijek oprostiti: Zato što tako čini Bog u kojega smo povjerovali, koji je izvor našega života, naše radosti i zalog naše vječnosti.“
U nastavku govoreći o geslu ovogodišnjeg hodočašća „O, pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje!“, Kardinal je rekao da je u toj molbi sadržano puno nakana koje se prepoznaju u našim potrebama, ali sve njih obuhvaća čežnja za zdravim srcem, za darom milosti, za plodovima Božjega Duha. Jedan od njih je opraštanje, oslobađanje, darivanje slobode. „Ako ne želim vidjeti bol i nepravdu koju sam nanio drugomu, ostajem zarobljen u bešćutnosti; sama sebe osuđujem na tugu sebičnosti. Ako pak ne želim oprostiti, prihvaćam biti okovan, odbijajući radost milosti. Gospodin nas uči da Bog oslobađa velikodušno i bezmjerno, jer pravednost nije dostatna za preobrazbu čovjeka, za njegovo preporođenje, za novo srce. Za to je potrebno prihvaćanje dara sućuti, milosrđa i smilovanja.“
Istaknuvši kako sadašnje izvanjske okolnosti ograničavanja ostavljaju tragove u našoj nutrini i odražavaju se na našim međusobnim odnosima, Kardinal je spomenuo „razne nesigurnosti i tjeskobe, ograničavanja tjelesne blizine i zajedništva, sputanost u komunikaciji, zbunjenost nejasnim i nedosljednim tumačenjima tih pojava.“
„Nedvojbeno je da sve to za sobom povlači stavove koji stvaraju napetosti u pojedincima i zajednicama, i koji odražavaju nerazborite pristupe, jer se čini da je – bez stvarnih oslonaca izgrađenih traženjem i iznošenjem istine – sve moguće; da izgleda kako svako odbijanje i prihvaćanje ima svoje opravdanje. Posljedica toga je duboko nepovjerenje, do kojega je nekima očito jako stalo, jer se time otvaraju široki prostori manipulacije i postizanja interesa koji su daleko od dobra čovjeka i društva.
No, gledajući s druge strane, sva ta iskustva mogu pomoći u prepoznavanju istinskih darova i vrijednosti. Ona bude u nama čežnju za slobodom, pomažu boljem uočavanju darovanosti bližnjih, razotkrivaju nestalnost prolaznoga i osvjetljuju istinu da nijedan zemaljski cilj ne ispunja čovjeka, niti mu pruža zadnji razlog postojanja, traženja, trpljenja i ljubavi.“
Obraćajući se Zagrepčankama i Zagrepčanima, mladim vjernicima Kardinal je rekao: „U vremenskom odmaku od skoro šest mjeseci, vidimo da je, zbog pandemije i naročito zbog potresa, poremećen redoviti ritam našeg crkvenog života i pastoralnog djelovanja.
Karitativnim zauzimanjem nastojali samo i nastojimo ublažiti muke ljudi čiji su domovi stradali. Narednih će se dana u župama, u: Granešini, Markuševcu i Čučerju, koje, zbog oštećenja, ne mogu slaviti i moliti u svojim župnim crkvama podići i oblikovati privremeni prostori koji će ublažiti posljedice potresa i omogućiti vjernicima da mogu slaviti sveta otajstva. I druge su župne zajednice suočene s teškoćama, a neke su već uspjele dijelom popraviti porušeno.“
Posebno se osvrnuo na, u potresu stradalu Katedralu: „Svakodnevno osjećamo koliko vjernicima nedostaje molitva i slavlja u zagrljaju te naše nadbiskupijske crkve-majke. Proteklih mjeseci nismo mirovali. Sada se nalazimo pred početkom postavljanja skele koja bi osigurala građevinu i omogućila sustavniji pristup za planiranje koraka obnove za koju moramo imati strpljenja i ustrajnosti. Znamo da zagrebačka katedrala nije tek jedna građevina među tolikim stradalima. Osjećamo da nam je ranjeno srce u kojemu se zrcali naš vjerski kršćanski život, ali i snaga onih prisutnosti koje su neizostavne za hrvatski identitet.
Čvrsto se nadamo da će u obnovi Katedrale rado i još zdušnije sudjelovati svi koji mogu pomoći, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje. Koliko je samo mjesta na kojima se diljem svijeta, po hrvatskim iseljenicima, u obiteljskim domovima, u ustanovama, u zajednicama, nalazi slika naše Katedrale! Pozivam da se u tom djelu snažnije povežemo i omogućimo da obnova Katedrale iznjedri plod ne samo obrađenoga kamena, nego i obnovljenoga vjerničkog i narodnog zajedništva i oduševljenja. I to djelo povjeravamo zagovoru Majke Božje Bistričke, čiji lik pripada i unutrašnjosti naše Katedrale, te blaženomu Alojziju Stepincu koji ostaje njena živa jezgra, klica pouzdanja i nade, vjernosti i milosti.
Dok budemo radili na osposobljavanju Katedrale da primi nas vjernike i da u njoj nastavimo moliti i slaviti Gospodina, svoje ćemo pastoralne aktivnosti, posebno slavlja Euharistije i redovito ispovijedanje od mjeseca listopada vezati uz crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije na Dolcu i uz kapelu Ranjenoga Isusa na Trgu bana Josipa Jelačića. Svjesni smo nedostatnosti prostora i puno širih potreba, ali učinit ćemo što nam Gospodin sada daje, a On najbolje zna kojim nas putem vodi.“
Vrativši se na kraju homilije na Isusovu evanđeosku prispodobu, Kardinal je rekao: „Došli smo od Gospodina moliti milost i zahvaliti mu što nas je sačuvao u potresu, zahvaliti mu za njegovu prisutnost s nama u sve ovo vrijeme, u podnošenju teškoća vezanih uz zarazu i druge bolesti, jer On je sve naše boli ponio na križ. Dopustimo Bogu da nam ozdravi srce, kako bismo i sami mogli opraštati te po oproštenju i ljubavi drugima biti lijek protiv zla i nemira. Neka u našim ušima odzvanjaju riječi psalmista: ‘On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti izbavlja život, kruni te dobrotom i nježnošću’ (Ps 103, 3-4). Bistrička Majko, Pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje!“
Prije završnog blagoslova svima uključenima u organizaciju hodočašća zahvalio je biskup Gorski, a potom se, nadovezujući se na riječi zahvale, svima još jednom obratio Kardinal ističući važnost obitelji za Crkvu, za svako društvo koje želi imati zdravu i blagoslovljenu budućnost. Kardinal je pozvao okupljene da na poseban način budu blizu starijima kojima je u sadašnjim neizvjesnim okolnostima na poseban način potrebna blizina i ljubav.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali pjevači Mješovitog crkvenog zbora „Panis angelicus“ iz župe sv. Barbare u Zagrebu-Vrapče pod vodstvom gospodina Tomislava Čekolja.
Hodočašće završava u 15 sati zajedničkim oprostom na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca.