Nije u Republici Hrvatskoj izvanredno stanje samo u demografiji. Aktualna ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak dovela je hrvatski odgoj i obrazovanje, također, u izvanredno stanje. Njezina manipulacija s javnošću, namještena pitanja u Saboru, naručeni članci u mainstream medijima, nezakonit rad, anarhija i kaos koji provodi, oživljavanje štetne i neprovedive „Jokićeve“ reforme, suradnja sa Soroševim institutima, pogodovanje interesnim skupinama, zaustavljanje razvoja hrvatskoga odgoja i obrazovanja s negativnim posljedicama za pola milijuna djece i mladih, djela su aktualne ministrice kojima upropaštava ne samo školstvo već ozbiljno ugrožava i nacionalnu sigurnost povezujući se s neprihvatljivim lobijima izvan Domovine, a sve na štetu hrvatske države.
Kurikularna reforma se „zahuktava“ rekla je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u odgovoru na zastupničko pitanje. Izvjesno je kako je riječ o dogovorenom i naručenom pitanju. Naime, izvan mainstream medija do javnosti su se ipak uspjele probiti informacije o kaosu u ministarstvu obrazovanja i znanosti. Kako bi se skrenula pozornost, trebalo je pažnju javnosti usmjeriti na navodna postignuća oko kurikulne reforme. Tako Divjak „zahuktavanjem“ reforme naziva to što su stručne skupine odradile 47 od 51 prijedloga. Iako je položaj ministra isključivo politička funkcija, Divjak bi trebala znati točan podatak kako je riječ o 52 dokumenta. Treba istaknuti kako su u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije kurikuli dokumenti niže razine što znači kako postoje važniji dokumenti koji se uopće ne spominju i o kojima javnost ne zna gotovo ništa.
Riječ je zapravo o manipulaciji, jer se nametanjem kurikulne reforme kao jedinog spasa za obrazovanje, sustavno izbjegava govoriti i vratiti ostalim izvornim ciljevima Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. A isključivo podmetanje kurikula postaje izvrstan medijski mamac za prikrivanje rada ministrice koje je u suprotnosti s izvornim ciljevima Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.
Tako Divjak komunicira sa stručnim radnim skupinama (za što nema ovlasti) koje nemaju mandat. A Ekspertna radna skupina (ERS) koja ima ovlasti te ulogu savjetodavnoga tijela koje ministarstvu predlaže akcije, još nije formirana i u potpunosti se ignorira. I slanje kurikula na međunarodnu recenziju (podsjećamo kako ministrica to nije transparentno objavila javnosti, već je vijest „izišla“ nakon upita Braniteljskoga portala) nije predviđena Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije . Osim toga, besmisleno je na recenziju slati kurikule. Ako se Divjak odlučila za međunarodnu recenziju, onda je trebala poslati metodološke priručnike koji definiraju kako će se kurikuli pisati i predstavljaju dokumente nulte razine, a pogotovo zato jer je najviše primjedbi upućeno na metodologiju. Postavlja se i pitanje zašto Divjak šalje hrvatske nacionalne dokumente iz odgoja i obrazovanja u Veliku Britaniju da nam Britanci uređuju obrazovanje?
Ne samo da je sve prethodno navedeno u suprotnosti sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije već je riječ i o čistoj prevari. Jer će se recenzirani i prevedeni kurikuli morati poslati na javno savjetovanje (s obzirom da uz njih nije bila Odluka o njihovu donošenju kao pravna osnova i bez toga „padaju“ na Ustavnome sudu) pa se postavlja pitanje zašto je ministrica bacila u vjetar novac utrošen za prijevod i međunarodnu recenziju? Dodatno, zašto ministrica nije javno objavila koje je kurikule poslala na recenziju i koji je iznos potrošen?
Nije više tajna kako je aktualnoj ministrici glavni zadatak bilo vratiti štetnu i neprovedivu „Jokićevu“ reformu. Kontinuitet „Jokićeve“reforme ovisi o onima izvan Hrvatske koji su je financirali, a danas financiraju i surađuju s Divjak. Riječ je o Soroševim sredstvima pa je potpuno jasno zašto u hrvatskom odgoju i obrazovanju funkcionira vertikala Soroš-Jokić-Budak-Divjak. Zato ministrica nije nikada dala odgovor na javno pitanje zašto su hrvatski dokumenti otišli na doradu izvan zemlje. Isto tako dokumente koje je uputila na međunarodnu recenziju u rukama su Soroševih instituta i sveučilišta. Zasigurno će recenzije biti pozitivne. Ova je skupina predobro organizirana da bi radila protiv svojih interesa. Podsjetimo se kako su glavni promotori i organizatori potpore „Jokićevoj“ reformi udruge koje također financira Soroš.
U naručenom članku jedne dnevne novine (JL od. 11.11. 2017.) manipulira se Izvješćem Europske komisije pa Divjakina dežurna pera iskrivljuju informacije, zloupotrebljavaju Izvješće i tako namjerno javnost dovode u zabludu. Treba podsjetiti kako je izvješće Vijeća Europske unije napisano u lipnju 2017., a publicirano u rujnu 2017. što znači da se ne odnosi na rad Blaženke Divjak (koja je imenovana ministricom u lipnju 2017.) ali su preporuke Izvješća bile obveza za Divjak koja ih, očito je, nije slijedila i ne prihvaća. Preporuka o obvezi „vraćanja izvornim ciljevima“ (kako se navodi u dokumentu) odnosi se na vraćanje izvornim ciljevima Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koje Blaženka Divjak pet mjeseci svoga mandata ignorira i odbija primijeniti. Tako ne samo da aktualna ministrica radi u suprotnosti sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije već i u suprotnosti s preporukama Vijeća Europske unije.
Važno je upozoriti i na činjenicu kako se aktualna ministrica fokusirala isključivo na kurikule, a potpuno zapostavila druge izvorne ciljeve Strategije. Unatoč podatku kako je u Hrvatskoj udio djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju jedan od najnižih u EU-u, izostalo je provođenje učinkovitih mjera. I ne samo to. Prijedlog novoga nacionalnog okvira kurikula za predškolski odgoj i obrazovanje izrađen 2016. kasni kao i reforma. Podizanje kvalitete stručnog usvršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika, koji predstavljaju ključ razvoja i kvalitetnog obrazovanja, njoj nisu zanimljivi. U potpunosti ih ignorira osim povremenog populističkog ulizivanja.
Donesena je Strategija razvoja strukovnoga obrazovanja i osposobljavanja, ali je provedba problem, odnosno ne provodi se. Učinci poboljšanja relevantnosti visokog obrazovanja još su uvijek ograničeni. Unatoč izrazito nepovoljnim podacima koji pokazuju kako hrvatski prosjek sudjelovanja odraslih u cjeloživotnom učenju (dob 25 – 64) iznosi 3.0%, a prosjek u EU 10.8 % ignoriraju se preporuke Europskog vijeća o tome kako poboljšati obrazovanje odraslih, osobito starijih, niskokvalificiranih radnika i dugotrajno nezaposlenih. A podsjetimo kako je nezaposlenost jedan od relevantnih čimbenika koji utječu na egzodus stanovništa. Divjak svojom politikom nepoduzimanja učinkovitih mjera u području nezaposlenosti, svjesno radi na tome da što više stanovništva ode iz Domovine. Zapravo, Ministarstvo obrazovanja i znanosti provodi politiku iseljavanja stanovništva što predstavlja ugrožavanje nacionalnih interesa.
I tako se hrvatski odgoj i obrazovanje dovode u izvanredno stanje. Zabrinjavajuće je kako niti jedna politička elita, javna ustanova i(li) državna institucija (izuzev Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti) ne reagira na ovakvu ugrozu nacionalne sigurnosti i negativnih posljedica za pola milijuna djece i mladih. Kaos i anarhija aktualne ministrice negativno utječe i na učitelje, nastavnike, profesore. Stvoreno je ozračje podobnosti, straha, nesigurnosti i neizvjesnosti. Blaženka Divjak uz podršku Andreja Plenkovića nastavlja tamo gdje su stali Željko Jovanović, Boris Jokić i Neven Budak, a sve prati bjelosvjetski hohštapler Soroš i njegove ekspoziture koje sve to financijski podržavaju. Od uređenog sustava, koji je trebalo unaprijediti i razvijati, njegovo prepuštanje ovakvoj skupini ugrozilo je ono najvrednije što imamo, a to je budućnost Hrvatske.