Mt 18,1-5.10
Pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«
»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«
Spomendan je Anđela čuvara. Vjerujem, jedna od prvih molitava i molitvica koje smo kao djeca naučili od svojih majki i baka jest Molitva anđelu čuvaru, u kojoj se moli da anđeo brani dušu i tijelo za zemaljskoga života kako bi se zajedno s njime – svojim anđelom – mogao klanjati živomu Bogu u nebesima. Gotovo neshvatljivo, dijete nije ni počelo živjeti, a već je usmjereno na nebo, misli na smrt, da se – nakon smrti – klanja dragomu Bogu.
Vjerujemo u postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima. Anđeli su u pravilu glasnici, oni donose vijest s onoga svijeta. Oni su Božji poslanici. To je za nas vjerska istina. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i crkvena Predaja jednodušna. Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju, oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja.
Sve tamo od stvaranja svijeta i tijekom cijele povijesti spasenja anđeli najavljuju izdaleka i izbliza spasenje i služe ostvarenju božanskoga nauma: Kerubi ognjenim mačem zatvaraju raj zemaljski, zaštićuju Lota, spašavaju Hagaru i njeno dijete u pustinji, zaustavljaju Abrahamovu ruku. Anđeo se u grmu objavljuje Mojsiju; Zakon na Sinaju se saopćuje preko anđela. Oni vode Božji narod, najavljuju rođenja i pozive, oni su uz proroke. To su samo neki primjeri njihove skrbi za čovjeka.
Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Kada Bog uvodi Prvorođenca u svijet govori: Nek’ pred njim nice padnu svi anđeli Božji (Heb 1,6). Njihov hvalospjev za Kristova rođenja nije prestao odzvanjati kroz cijelu povijest Crkve: Slava Bogu na visini! – Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad su ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke, kao negda Izraela. Anđeli su blagovjesnici, oni će na Kristovu povratku koji navješćuju biti prisutni u službi njegova suda. Njihova je uloga bitna u Knjizi Otkrivenja.
Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život. Već na zemlji kršćanski život sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu. Anđeli nas čuvari prate, oni nam posreduju utješnu sigurnost. Bog nam preko njih i u njima želi biti blizak. Naš svijet – nepregledan i u sebi prečesto grozomoran i jezovit – fascinantan i prepun ugroza – ispunjen je Božjom nazočnošću. Anđeli su znameni Božje blizine i nazočnosti u našem životu i prema svim stvorenjima. Oni očituju Božju silu i moć, svetost i nepobjedivost, oni nas štite od zla, oni su navjestitelji dobrih događaja, oni nas prate na životnom putu.
Isusove su učenike često mučile brige, kako će to biti kad se pojavi kraljevstvo Božje. Isuse, kad jednom budeš u svome kraljevstvu, tko će biti u njemu najveći, tko će stajati ili sjediti tebi zdesna ili slijeva? – A Isusov je odgovor uvijek u istome smjeru: “Tko želi među vama biti prvi i velik, neka bude sluga svima!” U svijetu kakav je Bog zamislio nema oholih ni velikih, nema moćnih ni silnika, nema mjesta taštini i svjetskoj moći. Redovito uzima dijete koje je onodobno bilo obespravljeno. Djeca bijahu gotovo ništa. Djeca nisu imala svoj lobby, ali su imali u Isusu svoga velikog zagovornika, svoga lobista.
Dobri nas anđeo štiti od opasnosti. Ljude preporučujemo zaštiti njegova osobnoga anđela. Napose nezaštićenima želimo da ih anđeo uzme za ruku i vodi. Danas u Evanđelju Isus uzima dijete, nezaštićeno, potrebno svakog oblika pomoći u sredinu te nam svima veli kako moramo gajiti i imati u sebi raspoloženje djeteta, kako moramo biti pred Bogom kao malena djeca. Ne pouzdavati se u svoje sile i moći, nego se otvoriti Bogu, susresti se s njegovom ljubavlju u svakome stvorenju.
Djeca trebaju našu zaštitu. I čast nam je i zasluga štititi te malene. Pred Bogom vrijede druga mjerila nego pred ljudima. I stoga Isusova prijetnja: Čuvajte se da ih ne prezrete… Njihovi anđeli su pred licem moga Oca Nebeskoga. Jednom ćemo morati odgovarati pred Bogom za sve što smo toj djeci učinili, kako smo s njima postupali. Na kraju, sam Isus naglašava kako svi moramo postati djeca, biti kao djeca, uvijek na zadnjem mjestu.
Isus ima razloga spomenuti anđele upravo kod djece i nemoćnih. To je upozorenje i opomena svima kako se odnosimo prema onima koji su slabiji od nas. Ne smiješ nikoga prezirati, tući, iskorištavati, ako nema nikakve obrane. Svaki čovjek seže do neba, svatko ima svoga zaštitnika, svaki čovjek seže u Sveto. Ako će možda tvoj postupak ovdje na zemlji proći nekažnjeno i bez posljedica, misli na ono što će se dogoditi gore, u Nebu, pred Licem Božjim. Tko vrijeđa najmanjega, samoga Boga vrijeđa! Bog šalje svoje anđele da u nama štite sveto i Božje i to brane od navale zloga. Oni su glasnici i naši služnici. Oni nas vode k Isusu koji je nad svim anđelima.
Božja veličina i sila očituje se upravo u tome što on ne zaboravlja najmanje, što nikoga ne ispušta iz svoga oka. Bog nije skriven u nekim svojim dalekim svjetovima, on stupa u ljudsku povijest. U svome Sinu postaje čovjek među ljudima. Svojim Duhom Svetim prožima sve stvoreno, djeluje u svakome od nas. Anđeli se nalaze u tome Božjem odnosu prema stvorenjima, oni obuhvaćaju i sve ono najmanje. Prate nas, vode nas za ruku, štite nas, nose nas.
Bog se upušta u ovaj svijet, on nije daleki. Pozvani smo povjeriti mu se na svojim putovima. Anđeli čuvari su nam posve blizu. Žele nas svakodnevno pratiti. Dobro je misliti na njih. I tako naš svagdan biva ispunjen Božjom prisutnošću. Anđeli nas upozoravaju na opasnosti ali i vlastitu odgovornost prema malenima, nezaštićenima, slabima, djeci. U svijetu u kome vlada zakon jačega i darvinizam, dobro je biti prijatelj siromaha i malenih. “Pazite se da ne prezrete jednoga od ovih najmanjih” – veli Isus. Anđeli su čuvari Božji dobri pomoćnici koji na pomažu otkriti boga kao dobroga Oca, pomoćnika, a svijet kao stvorenje Oca, Sina i Duha Svetoga.
Svi mi danas imamo u Europi veliku zadaću. Naime, ne zaboraviti, ne izgubiti svoje korijene. Treba se sjetiti velike kulture koja je nosila naš život i koja i dalje može nositi život. Sjećamo se vrjednota koje možemo iskusiti u svojoj vjeri. Tu i anđeli zauzimaju svoje značajno mjesto. I neka nam pomognu da svoj svijet ne izručimo bezbožnosti.
Fra Tomislav Pervan/Radiopostaja Mir Međugorje