Iv 8,31-42
Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«
Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«
Isus upućuje riječi Židovima koji su u njega povjerovali. Onaj tko vjeruje u njega njegov je učenik, koji ga na njegovu putu slijedi, koji se drži njegove riječi i u njegovoj riječi ostaje. Vjera je ujedno i spoznaja, spoznaja Boga preko Sina u Duhu Svetome. Treba stvoriti u vlastitom srcu prostor za Isusovu riječ i osobu, i to je svakodnevna praksa ophođenja s Isusovim riječima, a za dugih govora na Posljednjoj večeri Isus će istaknuti djelovanje Duha Svetoga u zajednici Isusovih učenika. Uloga je Duha da stalno podsjeća na Isusove riječi i njihovu snagu te da uvodi u puninu istine. Isus ostaje nazočan u svojoj riječi, ali isto tako i djelatan.
Čuli smo iz Isusovih usta četiri preduvjeta za zajedništvo s njime. Isus veli: ostati u njegovoj riječi, postati zbiljski njegovim učenikom. Spoznati Istinu koja donosi slobodu. Dakle, vječito pitanje i prijepor: Koja i čija riječ i istina, čiji sam učenik, koju istinu slijedim, i je li to osloboditeljska istina? I danas je bezbroj riječi i ‘istina’ na tržnicama ovoga svijeta, i danas nebrojeno mnogo učitelja, gurua, vođa, duhovnjaka, šamana koji kupe oko sebe svoje učenike. Preveliko je pitanje, vode li ti u istinu koja čovjeka oslobađa, ili zavode u novo ropstvo?
Ostanu li u Isusovoj riječi, Isus sam veli, učenici će upoznati istinu. Biblijska istina nije isto što i istina u filozofskom, grčkom smislu riječi, gdje je istina ravna spoznatljivosti stvari, podudarnost stvari sa samom sobom u spoznajnom procesu. U Bibliji je istina trajna Božja vjernost samomu sebi i vlastitoj riječi. Boga koji je tvorac i zadnja istina svega što jest, svega što on poziva u bivovanje. Oduzme li Bog svoj dah i svoga Duha, nestaje sve i u prah se vraća. Bog je vjeran u svojim djelima, svojim obećanjima koja daje svojim izabranicima.
U grčkome prijevodu Staroga zavjeta – tzv. Septuaginti – ta se Božja vjernost prevodi na grčki riječju ‘istina’. Grčki pak pojam ‘aletheia’ znači neskrivenost, razotkrivenost. Ono što je razotkriveno. Već onaj ‘a’ u riječi ‘aletheia’ znači negaciju. Ne-skrovitost, neskrivenost, raz-otkrivenost, otimanje zaboravu, jer je u grčkoj mitologiji Letha rijeka zaborava: To je smisao dolaska Isusa na ovaj svijet. Bog više nije Bog skriveni, skroviti, on je govorio, on se razotkrio, on se objavio.
I ta istina jest jedino u svijetu što ima trajnost i što je pouzdano. Milost i istina – dođoše po Isusu Kristu (usp. Iv 1,17). Istina može biti samo u Bogu, pa i spoznaja istine može biti samo u vjeri u Boga komu možemo zahvaliti na svemu. Bog se objavljuje, on je duh i Istina, a kako je Isus kao Božji Sin jedno s Ocem, on u svome svjedočanstvu o sebi samome svjedoči i Oca. On je istina koja je Bog i u Bogu kao što je on i put do Oca, put koji on otvara onima koji ga slijede, te kao što je on i život koji daje onima koji u njega vjeruju. Istina tako oslobađa one koji u vjeri spoznaju. Isus oslobađa od grijeha i smrti one koji vjeruju u njega i njega slijede.
Na to Židovi oštro prosvjeduju. Ustaju glasno protiv njega. Kako može Isus vezati Božju istinu uz sebe, kad su oni u posjedu same istine koja se objavila u Starom zavjetu? Oni su po riječi slobodni, nisu robovi nikomu. Oni su presretni i preponosni na ono što im je dao Bog kroz povijest i to je njihova ponos, slava i dika pred svim narodima. On ih je sam izveo iz robovanja u slobodu. Isus odgovara svom težinom objavljene riječi. On govori o slobodi od grijeha. Svaki koji griješi, rob je grijeha, robuje grijehu.
Isus kao da im želi reći: Ne pomaže vama vaša genetika, ne pomaže nikakvo prizivanje i pozivanje na oca Abrahama, na vlastito genetsko i biološko podrijetlo. To je samo povijesna i egzistencijalna slučajnost da ste se rodili kao Židovi, kao Abrahamovo sjeme. Bitno je biti rođen odozgor, od Oca, preko mene i Duha Svetoga. I danas vrijedi u židovstvu upravo to što im Isus prigovara: Čovjek postaje Židovom rođenjem, po majci Židovki. Biologija i sociologija tvore u židovstvu osnovicu, temelje cjelokupne religije i nacije. To i danas vrijedi za osjećaj pripadnosti židovskomu narodu.
Dalo bi se to primijeniti i na kršćanstvo. Čovjek je po rođenju kršćanin, ako su otac i majka kršćani i ako je kršten kao dijete. Kršćani smo na temelju okolnosti u kojima smo rođeni. Međutim, treba se opredijeliti za Isusa. Treba biti rođen u Duhu i istini, a ne samo od kršćanskih roditelja. Biologija nas ne će spasiti od propadanja i propasti. Već je Ivan Krstitelj u svojoj propovijedi naglašavao kako je Bog kadar od kamenja stvoriti Abrahamovu djecu (usp. Mt 3,9). Ne pomažu niti vrijede ni sociologija ni biologija, ni psihologija, ni osjećaj u prijeporu, je li čovjek vjernik ili nije. Nego je odlučno kako čovjek živi svoju vjeru. Pitanje je jesam li se životno opredijelio za ono što je Kristovo?
Dostojevski je rekao: „Kad bi mi netko matematički dokazao da je istina izvan Isusa Krista, ja bih ipak radije ostao uz Isusa Krista, a ne uz tu ili takvu istinu“. Međutim, Istina je u Isusu i zato smo na pravome putu kad ostajemo uz njega.
Danas smo pozvani i prozvani odlučiti se između istine i slobode ili pak laži i robovanja. Možemo biti Božja djeca samo pod uvjetom da prihvatimo Isusovu osobu. Isus ne naučava neku istinu poput drugih ljudskih mislilaca, mudraca ili filozofa. Ne, nego on je istina u osobi. On je sam među nama Božja istina, u njemu je sam Bog nazočan, Bog koji spasava, oslobađa, koji je vidljiv i dostupan. Zapitajmo se: Treba li nam Isusova osoba i sloboda koju donosi?
