Bitka za Šibenik, odnosno rujanski rat označava napade na područje Šibenika te obranu istoga u periodu od 16. do 22. rujna 1991. Napade koji su započeli 16. rujna predvodila je 221. motorna brigada 9. korpusa ojačana oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“ te pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Napadi na Šibenik odvili su se u sklopu neprijateljske operacije pod nazivom „More“ kojom je trebalo zauzeti Šibenik te se spojiti sa snagama 8. pomorskog sektora u Šibeniku. Bitka za Šibenik bila je strateški veoma važna za obranu Hrvatske te je označavala prekretnicu u tijeku Domovinskog rata. Dan prije početka šibenske bitke, neprijateljske snage su izvršile veliki napad na Zadar kao dio velike akcije napada na hrvatsko priobalje, izbijanja na more u Šibeniku i presijecanja Hrvatske. Neprijatelj je uspio izbiti na šibenski most, sami ulaz u grad te preuzeti kontrolu svojim brodovima nad cijelim akvatorijem Hrvatske čime su bile presječene sve veze između sjeverne i južne Dalmacije. Pobjeda hrvatskih branitelja nakon sedam punih dana borbi, te odbacivanje neprijatelja s ovog područja imali su veliku važnost za Hrvatsku i njezinu obranu. Takvim ishodom je sačuvana teritorijalna cjelovitost Hrvatske, a zarobljavanjem oružja i ratnih brodova ojačani su kapaciteti hrvatskih branitelja kako bi se mogli uspješno braniti u daljnjim borbama i pobijediti neprijatelja.
PRVI DAN
Prvog dana rujanskog rata odnosno bitke za Šibenik, započete 16. rujna 1991. godine, hrvatske su snage provodile pripreme za obranu od napada JNA. Jugoslavenska ratna mornarica započela je svojim ratnim brodovima blokadu šibenske luke već u jutarnjim satima dok su popodne stigle dojave o pokretnu oklopno – mehaniziranih snaga 9. korpusa iz Knina prema Oklaju te iz Čiste Male prema Gaćelezima.
Snage 9. korpusa su izvršile napad na mjesta Oklaj, Siverić i Drniš te zauzele mjesto Gaćelezi. Obranu tih mjesta je vršila jedna bojna 113. brigade te jedna bojna 4. brigade ZNG-a, a nakon zauzimanja Gaćeleza, PU Šibenik je odaslala i dvije skupine specijalnih snaga prema žarišnim mjestima. Jedna od tih dviju skupina se ubrzo povukla prema Vodicama zbog daleko veće snage protivnika, a druga skupina odlazi prema Šibenskom mostu gdje će zajedno sa snagama 113. brigade zauzeti položaje pokraj mosta. U tom trenutku su neprijateljske snage već došle do Vodospreme, te obrambene snage postavljaju protutenkovske prepreke i mine s obje strane mosta. Nešto prije 18 h tog dana dan je znak opće opasnosti u Šibeniku koji će trajati do kraja rujanskog rata, sljedećih sedam dana. Započeti su napadi borbenim zrakoplovima JRV-a, te su dvije oklopne kolone JNA krenule preko Zatona prema mostu i prema Jadranskoj magistrali. Prva borba je započeta nešto prije 20 h oko mosta gdje je jedan od pripadnika 113. brigade uništava neprijateljski tenk tipa T-55 dvjema tromblonskim minama, a nakon toga neprijateljske snage započinju napade na Šibenik, Srimu, Zlarin i Prvić. Vodički branitelji se brzo organiziraju u skupine te pristižu u pomoć hrvatskim snagama obrane i kreću na Vodospremu, oko Srimske lokve i na magistralu. Topnička bitnica na otoku Žirju dobiva zapovijed za otvaranje topničke vatre prema neprijateljskim brodovima što oni i čine, a neprijateljski brodovi bježe prema Visu, van dometa topova te je jedan brod pogođen. Obrambene snage uspijevaju i zaustaviti pred Vodicama dva neprijateljska tegljača puna opreme, što znatno poboljšava snagu obrane.
DRUGI DAN
Drugog dana bitke za Šibenik, JNA je ojačala svoje snage tenkovima oko Šibenskog mosta i raskrižja na Jadranskoj magistrali. U jutarnjim satima, JNA započinje opći napad na Šibenik sa Šibenskog mosta, iz vojarni, te s brodova i iz zrakoplova. Ovo je prva borba u koju se uključuje topnička bitnica sa Žirja koja je svojim snagama primorala dio neprijateljskih snaga na izvlačenje i bježanje, a među kojima je bio i zapovjednik napada na Šibenik, Slavko Lisica.
U daljnjoj borbi, topnici sa Žirja nastavljaju djelovanje po mostu i vojarnama. U borbama ovog dana, pogiba i prvi šibenski branitelj, Marinko Kardum.
Snage obrane zaustavljaju u Vodicama tegljač s opremom namijenjen Metkoviću, čime se naoružavaju nove obrambene snage koje započinju zauzimanje blokiranih vojarni. Nakon neuspješnih pregovora sa zapovjednikom vojarni koji biva zarobljen, uspješnom akcijom se zauzimaju blokirane vojarne na području Rogoznice. Zaplijenjenom opremom se ustrojavaju topničke bitnice upućene na područje Drniša, Razore, Sinj i Trogir.
Za to vrijeme, JNA zauzima Oklaj i napreduje prema Drnišu, a zatonska satnija zauzima strateške položaje po brdima.
TREĆI DAN
Treći dan rujanskog rata i bitke za Šibenik ostao je zapamćen po napadima Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva na Šibenik. Tijekom tog dana JNA je izvršila čak 73 zračna napada na grad i topničke bitnice Žirje i Zvečevo. Osim zračnih napada, grad je pretrpio i napade ratnih brodova koji su tom prilikom gađali civilne objekte, među kojima je stradala i šibenska katedrala. Kao odgovor na ove napade, hrvatsko topništvo je pogodilo dva ratna broda i natjeralo ih na povlačenje u luku. Prema Vodicama je krenula kolona tenkova i transportera koji zauzimaju borbene položaje te po platou oko mosta počinju djelovati bitnice s Razora i Žirja i topovi s istočne strane mosta. Takvim djelovanjem su natjerali dio oklopnih snaga da se povuku nazad prema Zatonu. Dalje tijekom dana, pripadnici 4.br. i 113.br. izvršavaju uspješno izvlačenje s opkoljenog područja Drniša, a snage JNA ulaze u Drniš.
ČETVRTI DAN
I ovaj dan je bio obilježen zračnim napadima, čak njih 59 izvršeno je po gradu i topničkim bitnicama. Po platou mosta se vode borbe u kojima JNA manevrira svojim oklopnim vozilima od mosta prema Zatonu i obratno. Pripadnici 113.br. su prisilili vojnike i oficire JNA da napuste Remontni zavod gdje je zarobljeno 19 brodova Jugoslavenske ratne mornarice. U luci Kulina je kasnije zarobljeno još 15 brodova, te će to postati jezgra Hrvatske ratne mornarice. Jedna skupina obrane kreće prema otoku Smokvica gdje zaposjeda bitnicu 88 mm i time razbija blokadu šibenske luke te sprječava pristup ratnih brodova JRM-a šibenskom akvatoriju. Tijekom izvršavanja izvlačenja snaga iz okupiranog Oklaja, oboren je i prvi helikopter neprijateljskih snaga.
Sve hrvatske snage obrane se objedinjuju i zauzimaju položaje na potezu Pakovo selo – Pokrovnik – Unešić dok snage JNA nastavljaju svoje napade iz Drniša prema Šibeniku upućujući oklopnu kolonu prema Šibeniku. Kolonu zaustavlja obrana svojim zaprekama u Mrnđinoj Dragi, a u zasjedi zarobljavaju neprijateljsku kolonu od tri kamiona, jednog sanitetskog vozila, terenskog vozila te 22 vojnika. Dalje u borbama koje su uslijedila nailaskom na ostatak kolone, hrvatske snage uništavaju ukupno 3 tenka i ostala vozila. Na području Žitnića pogiba 12 neprijateljskih vojnika.
PETI DAN
Petog dana borbe, 20. rujna 1991., zrakoplovi JRV-a vrše 63 zračna napada na Šibenik i okolicu, a većinom po civilnim ciljevima. Tijekom napada na topničku bitnicu na Žirju, policajac PU Šibenik pzo sustavom uspijeva srušiti neprijateljski zrakoplov G – 2 „Galeb“ u more. Neprijateljski tenkovi gađaju grad s platoa mosta, a hrvatski branitelji uzvraćaju topničkim bitnicama sa Žirja, Razora, Jelinjaka i Smričnjaka potpomognuti djelovanjem pješaštva. Na drniškoj bojišnici je stabilizirana crta obrane i spriječen daljnji prodor neprijateljskih oklopnih snaga. Razbijanjem blokade šibenske luke dan ranije, omogućuje se uspostava vanjske obrane Šibenika. Obalne topničke bitnice osiguravaju nesmetan promet brodova oko Šibenika za prebacivanje ljudstva, naoružanja i opreme.
ŠESTI DAN
Predzadnji dan bitke započeo je također zračnim napadima JRV-a na Šibenik, a tijekom dana ih je bilo ukupno 55. Također, neprijateljske snage otpočinju dan i bombardiranjem grada sa svog položaja u Gaćelezima. Tijekom zračnih napada na topničku bitnicu Zvečevo, hrvatske snage obaraju dva neprijateljska zrakoplova na istom području. Zrakoplove su srušila dva pripadnika 113. br., jedan s pzo sustavom „Strela“ 2M, a drugi pomoću topa M 55 3/20 mm. Ovo obaranje zrakoplova poznato je široj javnosti po snimatelju HRT-a Bilanu i branitelju Filipu Gačini koji je tom prilikom povikao: „Obadva, obadva, oba su pala!“.
Tog dana u Vodice dolazi manja skupina pripadnika bojne Frankopan koja zajedno s ostatkom vodičkih branitelja odlazi u napad protuoklopnim sredstvima na tenkove i transportere kod mosta. U toj akciji uništavaju neprijateljski BOV 3/20 mm i tenk T – 55 čime prisile snage JNA na povlačenje s mosta prema Gaćelezima. Postupno tijekom dana i večeri, oklopna vozila se potpuno povlače s ovog područja.
Dva helikoptera JRV-a su se uputila prema otoku Visu pri čemu topnička bitnica sa Žirja otvara vatru na njih. U toj vatri jedan helikopter je oštećen i pada u more.
SEDMI DAN
U noći s 21. na 22. rujna 1991. topnička bitnica iz Jelinjaka se prebacuje u Dubravu kako bi mogla učinkovitiji djelovati prema snagama JNA u Gaćelezima i na mostu i magistrali. Na te ciljeve je ispaljeno preko 250 granata. U ranojutarnjim satima hrvatske snage započinju žestoki napad svojim topničkim bitnicama na položaje oko mosta i magistrale koji je prekinut dolaskom borbenih zrakoplova. Snage JNA su se tijekom napada na njihove položaje povukle i pobjegle prema Gaćelezima.
Pripadnici bojne Frankopan u znak pobjede prvi prelaze šibenski most na svom putu prema sinjskoj bojišnici, a nakon njih na most izbija i satnija 113. br. Oni potom kreću u pretres okolnog područja.
Potpisivanjem primirja između RH i JNA, napadi su obustavljeni. Posljednji napad JNA iz zraka tog dana bio je usmjeren na topničku bitnicu na Žirju pri čemu su pogođena dva topa i streljivo u zaklonu. Tada je i oboren posljednji zrakoplov u toj bitci, pričuvni policajac PU Šibenik obara zrakoplov G – 2 „Galeb“ neprijateljskih snaga, pzo sustavom „Strela“ 2M.
Snage JNA su se povukle do mjesta Čista Mala odakle nisu mogli izravno gađati grad i okolicu, a idućeg dana je proglašen prestanak stanja opće opasnosti u Šibeniku koja je trajala punih sedam dana.
Pobjeda šibenskih branitelja u ovoj bitci je označavala prekretnicu u Domovinskom ratu, te je osim strateške važnosti imala i veliku važnost za same branitelje u smislu moralnog uzleta i jačanja vjere u uspjeh obrane čitave Hrvatske. Što se tiče omjera snaga i naoružanja na početku bitke, na hrvatskoj strani je stajalo oko 1380 pripadnika MUP-a, 1400 pripadnika 113. brigade ZNG-a te 500 pripadnika 4. bojne 4. brigade ZNG-a. Neprijateljske snage su brojale su preko 5000 pripadnika TO i SUP „SAO Krajine“.
Šibenski branitelji su raspolagali s desetak minobacača 120, 82 i 60 mm, jednog pzo topa 40 mm, tri 3/20 mm, šest 1/20 mm, dva transportera, tromblonskim minama, protuoklopnim bacačima i ostalim pješačkim naoružanjem. Snage JNA su imale oko 70 tenkova te 50-ak oklopnih borbenih i transportnih vozila, a raspolagali su i velikim količinama pješačkog streljačkog i topničkog oružja. Među njihovom opremom se nalazilo i oko 70 topova, a prednost su im davali i ratni brodovi kojih je bilo 35 u luci te 7-8 u šibenskom akvatoriju, kao i oko 50 borbenih zrakoplova, te 10 helikoptera.
Što se tiče gubitaka, JNA je izgubila pet tenkova i šest borbenih i transportnih vozila, četiri borbena zrakoplova, dva helikoptera, a zarobljena su 34 ratna broda, te 39 topova većeg kalibra i velika količina strjeljačkog oružja itd. Hrvatska je najveće gubitke imala u oštećenjima civilnih objekata koji su ciljani topničkim i zračnim napadima poput bolnica, trafostanica, stambenih objekata, crkvi itd. U ljudstvu, JNA je izgubila preko 30 svojih vojnika dok je na hrvatskoj strani poginulo njih šest.
Unatoč jačoj opremi neprijateljima i napadima koji su dolazili s kopna, mora i iz zraka, dobra organiziranost, odlučnost i složnost u redovima hrvatskih branitelja donijela je kao rezultat ne samo prvu pobjedu u Domovinskom ratu nego i jednu od najvećih pobjeda iz tog razdoblja.