Mjesto Suhovare nalazi se u zadarskom zaleđu, jugoistočno od Poličnika i zapadno od Zemunika. Od jeseni 1991. godine bilo je pod stalnom paljbom, okruženo neprijateljskim snagama s tri strane…
Upravo se na današnji dan, 3. siječnja 1992. godine, odvio srpski napad na Suhovare pješadijom uz pratnju tenkova, a uz istovremeno granatiranje Poličnika, Rupalja i Gornje Murvice. Napad je krenuo makadamskom cestom iz pravca Kašića i Drača, a cilj srbočetničkog neprijatelja bilo je osvajanje Jadranske magistrale i presijecanje puta prema Pagu.
Specifičnost napada na Suhovare bila je ta što su se prvi put koristili tenkovi M-84, što je neprijateljima omogućilo postizanje faktora iznenađenja, čime su pomoću tehnologije prošli kroz slabo minsko polje. Prva linija obrane Suhovara bila je nepripremljena za tenkovski napad, a uz jaku artiljerijsku paljbu, hrvatski su se branitelji redom povlačili na drugu, a zatim i na treću liniju obrane, uspješno formirajući sve jaču obranu.
Nakon početnog napada neprijatelja, 50-ak dostupnih hrvatskih branitelja iz raznih je smjerova upućeno za Suhovare, pri čemu su kilometrima pješačili pod paljbom. Hrvatski su branitelji u jednom trenutku granatama zasuli prvu liniju srpske obrane, ravno po neprijatelju. Uz to je zapovjednik obrane, znajući da će neprijatelji presresti poruku, preko veze rekao: “Izdržite još malo, tisuće Splićana juriša u Suhovare!”
Napad srpskog neprijatelja uspješno je prekinut u ranim poslijepodnevnim satima, a do kraja dana, Suhovare su postale u potpunosti hrvatske, unatoč tome što je na mjesto ispaljeno više od tisuću granata. Herojska obrana Suhovara bila je iznimno važna, zbog toga što neprijatelj nije osvojio Jadransku magistralu od Masleničkog mosta do Zadra. Valja istaknuti kako je nekolicina hrvatskih branitelja, koja je odolijevala pješačkom napadu neprijatelja, najzaslužnija za obranu Suhovara.Foto: Udruga veterana i prijatelja 141. brigade HV.