Blagdan Duhova važan je i kao datum uprizorenja jednog od najljepši hrvatskih nematerijalnih kulturnih dobara upisanih na listu UNESCO-a, gorjanskih Kraljica ili Ljelja. Osim u Slavoniji, ovaj duhovski običaj poznat je u Baranji, Srijemu te kod Hrvata u Bačkoj, ali i kod drugih naroda. Mlade djevojke odjevene u raskošnu odjeću podijeljene su u kraljeve koje nose visoke cvijećem ukrašene šešire i sablje te kraljice koje na glavama nose bijele vijence. Skupina „Kraljica“ ili „Ljelja“ prohodi selom pjevajući obredne pjesme o mitskom susretu i ljubavi dvoje mladih…
Običaj je to koji predstavlja inicijaciju mladih djevojaka, ali i svojevrsnu inscenaciju obredne svadbe koja donosi rodnost i plodnost. Osim kraljičkih običaja uz Duhove se u tom kraju vezuje i paljenje duhovskih krijesova. Običaj „Kraljica“ ili „Ljelja“, kako je upozorio Lozica, od početka znanstvenog interesa tumači se dvama interpretacijama, romanskom i slavenskom. Slavenska se interpretacija kraljica povezivala s „rusalijama“, „rusaljama“ i „rusalkama“ (vilama) te slavenskim praznikom Rusalija koji se poklapao s Duhovima.