Na blagdan svetoga Stjepana, đakona i prvomučenika u ponedjeljak 26. prosinca papa Franjo je s prozora radne sobe u Apostolskoj palači molio Angelus s hodočasnicima okupljenim na Trgu svetoga Petra. Tom je prigodom uputio uobičajeni nagovor koji donosimo u cijelosti.
Nagovor pape Franje uz molitvu Anđeo Gospodnji
Blagdan sv. Stjepana, 26. prosinca 2022.
Draga braćo i sestre, dobar dan, sretan vam blagdan!
Slavili smo jučer Rođenje Gospodinovo i liturgija, da nam pomogne bolje ga prihvatiti, produžuje trajanje toga blagdana sve do 1. siječnja: punih osam dana. Iznenađuje, međutim, to što se u tim danima Crkva spominje nekih dramatičnih likova svetih mučenika. Danas je, na primjer, sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik; preksutra pak Nevina dječica, djeca koju je dao ubiti Herod zbog straha da će mu Isus oduzeti prijestolje (usp. Mt 2, 1-18). Ukratko, liturgija kao da nas upravo želi udaljiti od svijeta svjetala, ručaka i darova u koji se ovih dana možemo pomalo uljuljati. Zašto?
Zato što Božić nije bajka o rođenju nekog kralja, nego je dolazak Spasitelja, koji nas oslobađa od zla preuzimajući naše zlo na sebe: sebičnost, grijeh, smrt. To je naše zlo: sebičnost koju nosimo u sebi, grijeh, jer svi smo grešnici, te smrt. A mučenici su najsličniji Isusu. Naime, izraz mučenik znači svjedok: mučenici su svjedoci, odnosno braća i sestre koji nam svojim životima pokazuju Isusa, koji je zlo pobijedio milosrđem. I u našem je vremenu mučenika mnogo, više nego u drugim vremenima. Molimo danas za tu braću i sestre koje se progoni, koji svjedoče Krista. Ali dobro nam je zapitati se: svjedočim li ja Krista? I kako mogu biti bolji u tome, kako bolje svjedočiti Krista? U tome nam može pomoći upravo lik svetoga Stjepana.
Prije svega, u Djelima apostolskim se kaže da je bio jedan od sedmorice đakona koje je jeruzalemska zajednica posvetila za posluživanje kod stolova, to jest za caritas (usp. 6, 1-6). To znači da svoje prvo svjedočanstvo nije dao riječima, nego ljubavlju kojom je služio najpotrebnijima. Ali Stjepan se nije ograničavao na to djelo pomaganja drugima. Onima koje je susretao govorio je o Isusu: dijelio je svoju vjeru drugima u svjetlu Božje riječi i nauka apostolskog (usp. Dj 7, 1-53.56). To je druga dimenzija njegova svjedočenja: prihvatiti Riječ i prenositi njezinu ljepotu, govoriti o tome kako susret s Isusom mijenja život. To je Stjepanu bilo toliko važno da se nije dao zastrašiti ni prijetnjama svojih progoniteljâ, pa čak ni u trenutku kad je vidio da će stvari po njega poći po zlu (usp. r. 54). Dobrotvornost i navještaj, to je bio Stjepan. No, njegovo najveće svjedočanstvo jest nešto treće: ono u kojem je znao združiti ljubav i navještaj. Ostavio nam ga je u času svoje smrti, kad je, po Isusovu primjeru, oprostio svojim ubojicama (usp. r. 60; Lk 23, 34).
Evo dakle našega odgovora na to pitanje: možemo unaprijediti svoje svjedočenje činjenjem dobrih djela braći, vjernošću Božjoj riječi i opraštanjem. Dobrotvornost, Božja riječ, opraštanje. Opraštanje je to koje nam govori provodimo li doista u djelo ljubav prema drugima i živimo li Isusovu riječ. „Opraštanje“ (u izv. „per-dono“; tal. riječ „dono“ znači „dar“, nap. pr.) je naime, kao što sama riječ kaže, najveći dar, dar koji dajemo drugima zato što smo Isusovi, zato što je On nama oprostio. Opraštam zato što mi je oprošteno: ne zaboravimo to… Razmislimo, neka svaki od nas razmisli o vlastitoj sposobnosti opraštanja: kakva je moja sposobnost opraštanja, u ovim danima u kojima se možemo susresti, među ostalima, i s nekima s kojima se baš i ne slažemo, koji su nas povrijedili, s kojima nikada nismo popravili narušene odnose. Zamolimo novorođenog Isusa za novost srca koje može opraštati: svi trebamo srce koje oprašta! Zamolimo Gospodina za tu milost: Gospodine, daj da naučim opraštati. Molimo za snagu da molimo za one koji su nam učinili nešto nažao, da molimo za osobe koje su nas povrijedile i da učinimo korake otvorenosti i pomirenja. Neka nam Gospodin udijeli tu milost!
A Marija, Kraljica mučenikâ, neka nam pomogne rasti u ljubavi, u ljubavi prema Riječi i u opraštanju!
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
U duhovnom ozračju radosti i vedrine svetoga Božića, od srca pozdravljam sve vas ovdje prisutne i sve one koji nas prate putem sredstava društvene komunikacije. Ponavljam svoju želju za mirom: mirom u obiteljima, mirom u župnim i redovničkim zajednicama, mirom u pokretima i udrugama, mirom za narode mučene ratom, mirom za dragu i izmučenu Ukrajinu. Mnogo je ovdje ukrajinskih zastava! Molimo za mir za taj mučenički narod!
Posljednjih sam tjedana dobio mnogo čestitaka. Kako ne mogu odgovoriti svakom pojedinom, svima danas izražavam svoju zahvalnost, posebno za dar molitve.
Svima želim sretan blagdan svetoga Stjepana i molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
