Nada, da će nam biti bolje, pred najavljene izbore čekanja hlada, pod prognoziranim vrelim suncem, u, manipulatorima potrebnim, redovima nestrpljenja, za tobože poželjno odustajanje od duopolne, na kumulirane, kvazi demokracije, kao da se topi od velike želje. One (nade) bez uloženog truda, pragmatične, iscrpljene osobnom sebičnošću, koja nas pretvara u “kozojebe“, ako popustimo nametnutoj poslušnosti, onima što su se već predali, pa im je jedino preostalo slušati sotonjarskog gospodara, a nama, pod “našima“, koji njegovu oštricu u obilju još “nisu“ osjetili, naučiti “ koplja u trnje bacati“. Ili pobaciti, sve jedno je, kad ti se “smiješi“ sudbina nedonoščeta, od oca ispipkane guzice, i majke, kojoj su nešto napravili u zadnjoj polovici godine roditeljskog? “mandata“, pa se propjevala, probećarila, “opustila“, i djecu “svojevoljno“ napustila, da bi otišla putom, kojim je, sve ono što je dobro uradila,… izgubila.
Mislite da je slučajnost samo nekontrolirana naplavina. Ne, nije. Ona je došla, kao i otpad na našim obalama, s istoka, “smećem“ dizajniranim na zapadu. Svaki Božji dan nas guši, i nije materijalna više, kao nekad, nego slično obogaćenom uranu iz morskih dubina Jadrana, prijeteća po duhovno stanje svih usnulih pred Bogom što čeka Čovjeka. Čovjeka, koji čuči u svakome od nas, ušutkanog egzistencijom, ucijenjenog ženom ili djetetom, stavljenog na crnu listu dužništva, opljačkanog, izvarana, neinformiranog, prepuštenog “institucijama“ samog sebe, usranog od korone već u prvom činu dehumanizirane predstave, ovaj put tek tihog rata.
Probudi se hrvatski Narode i zasluži veliko slovo u riječi, ne išteš li, odozgara ti ništa neće slatkoga, samo od sebe, pasti. O, da, možda začuješ slatki pjev ogavnih ptica rugalica, koje će te obilno nagraditi, a čim bi drugo, nego svojim izmetom nakon “Banketa u blitvi“. Možda nekome i koje zrno soli odozgara padne, ali njega će samo budni vidjeti. Zato… Obrni pilu na pravu stranu, kreni od spremnosti za naš Dom, i svoj dom ćeš sačuvati, i u njemu zadovoljno živjeti.
Ovo što slijedi su najgori izbori, ovo su manipulatorski pripremljeni “pobjednički“ cvrkuti, među kojima se tek pokoji sokolovi oglase, oni što im se odmah natovare u pratnju crne vrane, slične beskrvnim crvendaćima što okolo, jednako revolucionarno “zuje“, ali meda ne daju.
Imate ministre graditeljstva, poljoprivrede, obrane, privrede, energetike,…, koji se trudeći “Meni, meni!“ eurića, kućica, apartmančića, viletina i pred njima mulića, ostvare u poslu, za privatnih malverzacija pokrića, kao i vječni vladari najvećega nam glavnog gradića. Na posljetku, bez svih se može, osim bez onoga upitanika od financija, stasalog s Agrokorom, u monopoli igri kriminala.
Množina je igrača, nije nitko usamljeni, prezreni kralj. Velika je za “carevima“ svita, spremna razbježati se, razvlačeći svoje numizmatičke zbirke i zbirčice, dočim iz institucija procuri šifra… Ćaća se ne vraća, Lovac na slonove, Volim nogomet, ili jednostavno, najnovija… Njegova Supruga.
O da vam je samo znati kakvih krasnih supruga ima, i na što su sve spremne potaknuti uspješnog muža, i, ili, ljubavnika. Neke to mogu i same, uz minimalnu potporu “jačeg“ spola. To su prave, kao i Mama “Lavica“.
Sve se radi za uspjeh pothvata u politici, energetici, sudstvu, farmaciji, odnedavno i krizno stožeraštvu od posluha, po onoj “danas mini sutra (po potrebi) skini“, a tek u informatiki i službama in-formativnog resetiranja, za koje je Faktograf tek mala CIA-ina beba. Opet će mi prijatelj Kusovac, i poštovani Dajak, reći da pišem komplicirano duge rečenice, pa kad već to “ne mogu“ mijenjati, a onda da skratimo i finaliziramo.
Dragi ljudi birajte obavezno, uvijek, i s kim krevet dijelite, i s kim se družite, kavu pijete, komu povjeravate, birajte onoga tko će vam voditi mjesni odbor, udrugu, općinu i grad. Možete i župana birati, ali tu već počinju problemi, on sluša one gore, koje mi više, praktično, i ne biramo.
U glavnom malo što zna, jer u ingerenciji župan nema ni energetiku, ni privredu, ni poljoprivredu…
U Dubrovniku je nešto bolje, jer je “zadužen“ EU-Ropskom mostogradnjom, ali ga odozgara maltretiraju urbicidnom cestogradnjom.
Ali… zašto radi “Trebinjska“ turbina u dubrovačkoj hidroelektrani on ne smije znati, pa onda ni svi mi građani, a da ne govorimo o tome da bi se usudio upitati, zbog čega “Dubrovačka“ turbina ne radi. To je pitati terminalno opasno i Županu, a kamo li ne nama. Jer blizu 3 milijuna kuna izgubljenih iz džepova Hrvatića, u vodi protekloj u more, svakog dana, i nije malo. Jednostavna je istina i logika, da struju proizvodimo za, po prilici Republiku Srpsku, i onda je neposredno, ili posredno, kupujemo s otamo svjetskog? tržišta. Istovremeno, Naš agregat nakon, po izborima bit će, preko godinu i po dana, još uvijek neće raditi. Ni demokracija mu, eto, neće pomoći, a imamo Je s europske razine debelo ukvasanu, ali kuha hrvatsku večeru, od domaće muke priskrbljenu.
Tri izgubljena mlada života, sva srebra sva zlata vrijedna, je l’ njima do njih stalo, kao i nama. Nije!
I nismo nitko “blesavi“, kao onaj na kvizu Potjera, koji, jednako Milanoviću, tvrdi da je njemački šarac u rukama priučenog Jugoslavena na Bleiburškom polju pucao iznad glava, i to manevarskom municijom (streljivo, koje nazivaju ćorcima). Baš je eto Bleiburg cijepljen “dobrotom“ Titinih jadnika, što ih je kasnije gutala partizanska bolest, tako dobro “vakcinisan“ da bi prekrio logični raskorak do istine izvaljivanjem “konstruktivnih“ bedastoća u svrhu ubijanja, čak i simbolike, ne bi li se prikrivano nedjelo opravdalo. Zločin je počinjen, gnjusan!, i nema više pomagača lažima, od kad su kosti, i djevojačke pletenice, progovorile. Tjeraju zeca, ali mogli bi izćerati medvjeda. Tako sve bude.
Krstu znam dok je bio mlađahan lovac, i lovili smo tako Južnim lovištima, dok nije odlučio otvoriti lovačku radnju, a mi se “smrzavali“ pod upraviteljem lovišta, kojega su, nikad neću razumjeti zašto, zvali dikobraz. Nakon njega dođe za gazdu i onaj, kojemu sam odredivši socijalnu distancu bez rukovanja, naslutio koronu. I tako “sve sretni“ živjesmo, dok poznati četvrtaš nije odlučio preuzeti brigu u lovištu, pod čudnim upravnikom krhkog zdravlja (po potrebi), koji je sebi izabrao i Predsjednika “životinjske“ farme, u koju lovište polako “prerasta“ .
Biraj dragi čitaoče po redu, nemoj čekati biti biran, obrati se Bogu, ali prestani to raditi samo za sebe, nego Ga moli i za sve nas, u ovoj krvlju natapanoj zemlji, i kad ti kažu da moraš prodati svoju vodu, svoju zemlju, prepustiti svoje otoke i more… Drekni iz dubine… s Bogom u duši… prema tim neljudima i sotonama, snažno glasom dokle doseže, a On će ga nositi dalje do na kraj svijeta. Čut će ga kraljevi i moćnici, a i zabludjeli nam njihovi (a naši). Poslušnici.
Nitko ne može poraziti Narod,… niti jedan Narod na Svijetu. Živjeti, kao 5G tehnološki programirani vakcinanti, čipirani papagaji, psi bez ogrlica s nano brnjicama na “gubici“, voženi, ljuljani, hipnotizirani i korišteni za raznošenje mlade pizze, i za rezervne dijelove. Nemojte nas, molimo, tako spašavati, jer uzalud se trudite dehumanizirati, asocijalizirati, distancirati, otuđiti,… znamo namirisati vaš socijalkomunofašizam na daleko. Hrvati su sami izborili svoju slobodu, u Europi na kraju prošlog stoljeća, trpjet će je, i ovakvu devastiranu, ali mladu i perspektivnu, jer bit će ona, i bit će nje, jedino što neće sama od sebe. “Crveni“, manje priče više djelovanja, ako hoćete svijet ravnopravnosti bez granica, volite i napravite ga sa svojim Narodom, a po tom širite dalje plamen slobode. “Crni“ prijeđite s to malo čudnog djelovanja na govor razuma, i dosljednosti ljubavi za Naše. Ni jedne ni druge neće spasiti šutnja i pasivno promatranje gradnje kule od karata Novoga svjetskog poretka. Zemlja je i Kraljevstvo nebesko, svatko je od nas cijeli svemir, onaj za kojega vjerujem da sigurno postoji, a ne kula Babilonska.
Evo upravo Klasića slušam, pomalo priznaje zločine “svoje“ strane, ali čujete li ga dobro. Oni nisu upitni ni problem, kakav je to za njega današnja Hrvatska država. Što bi trebalo da se pred takvim “velikim“ povjesničarem pravim gluh, kao mnogi. Odbij!
Odoh daleko, pa što je s onom temom o izborima iz početka. Nema se tu puno za misliti. Izađite, poigrajte se, pomrsite malo računa starim numizmatičarima i škudoljupcima, koje su gospodari dukata i škuda prezreli, i smiju im se dok slušaju iz dubokih država glas Mame na Dubrovačkoj televiziji o milijunima eura (ne kuna), kad tvrdi da je dobila 7 a kupila 5, a cinculjak (malo sutra) je 5 zaradila, da bi 7 kupila.
Drži te se Dragi moji, nije samo Dubrovnik čekao skoro 30 godina da dobije Gradonačelnika, nakon žestokih haračenja. I kod vas je, tako, kao i kod nas, jamljano,… pa ga većina još uvijek čeka, ne posebna, ne nepogrešiva, ne idealna, ali jednostavno onakvog kakvog se može imati umjesto prokušanog Holdinga i zdipinga.
Što vam savjetovati? Borbu! Srcem, pa glavom, a onda, i kao mač oštrim… perom. Boli ali vrijedi!
Autor / Marko Mujan mag.pol.
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**