Trebaju li se Hrvati, kao u vrijeme Mehmeda II. Fatiha, pokoravati sultanovoj zapovijedi kako bi im se, kao nekoć mir i sloboda vjeroispovijesti, danas jamčila konstitutivnost? Ili ih pak treba, što predlaže stanoviti svjedok genocida, isplatiti i – iseliti?
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Afera Jandroković i inzistiranje toga predsjednika Hrvatskog sabora na konstitutivnosti svih bh. naroda, prešla je i Savu te je imala značajne implikacije i u Lijepoj našoj. Predsjednički kandidat Mosta Miro Bulj na svom je Facebooku prozvao HRT zbog priloga u Dnevniku o Hrvatima izvan Hrvatske. Novinarka i urednica Dnevnika Marta Šimić Mrzlečki, baš kao da je govorila o (ne)skrivenim željama bošnjačke politike, kazala je za Hrvate u BiH kako su nacionalna manjina, umjesto konstitutivan narod.
„HRT, sram vas bilo! Hrvati su konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini, a ne nacionalna manjina! Umjesto da informirate i educirate građane te pružate kvalitetan hrvatski sadržaj, vi svojim djelovanjem potkopavate naš narod u BiH. Kao da vam uređivačku politiku vodi Stjepan Mesić ili neki od bošnjačkih radikalnih nacionalista“, zagalamio je Bulj u svome prepoznatljivu stilu. I, tako nas evo podsjetio na novopečenoga udovca, ali i osvjedočenoga poklonika Ahdname – koja „predstavlja preteču Deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima što je nastala tek pet stoljeća kasnije“. A zapravo je Mehmed II. Fatih katolicima jamčio mir i slobodu vjeroispovijedanja sve dotle dok budu mirni, plaćaju danak i dok se pokoravaju sultanovim zapovijedima. Mada, ni to im poslije nije pomoglo…
Širom otvorena vrata
No, prizivanje te haaške tužibabe, odmah nakon što se na prvoga hrvatskog parlamentarca Gordana Jandrokovića sručilo (bošnjačko) drvlje i kamenje čim se usudio povezati opstojnost Bosne i Hercegovine i dekonstituiranje najmalobrojnijeg naroda, podsjetilo je i na neka razmjerno stara doba. Naime, u Sarajevu popularni Stipe u ona je lijepa vremena po dalekoj hrvatskoj dijaspori pjevajući Juru i Bobana, znao i podviknuti na (hrvatske…) Srbe da, eto, mogu ići iz Hrvatske i ponijeti u majčicu Srbiju samo ono što su donijeli na opancima.
A usred Jandrokovićeva inzistiranja na konstitutivnosti (svih triju naroda!), posljednjeg predsjednika SFRJ, ali i dobitnika nagrade Prijatelj Bosne na Danima Ahdname 2012., parafrazirao je i lider Udruženja Svjedoci genocida Murat Tahirović, kojega su se sjetili neki od brojnih bošnjačkih medija kako bi se obračunali s visokim hrvatskim gostom, koji se drznuo inzistirati na Ustavu. Daytonskom, doduše.
„Sad nam iz Zagreba poručuju da su mislili prijateljski. Evo, ja kažem da Hrvatima u Bosni i Hercegovini treba osigurati, na sve moguće načine, sve benefite da se isele u Hrvatsku ako im nije dobro u Bosni i Hercegovini. Čak se i zadužiti kod Međunarodnog monetarnog fonda koliko god treba i sve ih isplatiti i pretplatiti da idu. Stvarno mislim dobronamjerno. A i prijateljski! Kao i Jandroković“, objavio je svoje (konačno!) rješenje hrvatskog pitanja Tahirović čiju je izjavu rasističkom krstio čak i portal što iz Sarajeva informira čitateljstvo blagodareći turskom kapitalu. (Ništa, evo, u ovome tekstu bez Turaka!)
Bakirov kozmodisk
Nije, međutim, rečeni portal ganut „Muratovim rasizmom“ kao takvim, nego ga nazivaju korisnim idiotom jer, vele, ide naruku poklonicima UZP ideologije. I onda to ilustriraju komentarima na društvenim mrežama, što je relevantno koliko i ono što slušamo po nogometnim stadionima diljem Nedjeljive. Iako, slažem se, ne treba ni to u aktualnim okolnostima podcjenjivati.
Ipak, korijen(i) ovoga što svjedok genocida bh. Hrvate šalje u „rezervnu domovinu“ ne pitajući za cijenu, može se potražiti – i naći! – u izjavi povremeno prvoga u Bošnjaka iz kolovoza 2022., kada je ustvrdio kako Hrvati u BiH zapravo već sada imaju i suviše vlasti s obzirom na to koliko ih živi u toj zemlji.
„Mi na prijetnje i pritiske za izmjene Izbornog zakona ne povijamo kralježnicu i nećemo je poviti. Da 400 000 Hrvata iz BiH živi u Hrvatskoj, dobili bi manje od desetine vlasti, a ovdje dobiju trećinu. Da je sreće, Hrvatska bi pomagala na pravi način. Imamo problem naše imovine u Hrvatskoj. Imali smo tu i udruženizločinački pothvat u kome je i Hrvatska sudjelovala“, kazao je Bakir Izetbegović pokušavajući se vratiti u Predsjedništvo BiH, u mitsku Alijinu fotelju.
No, bez uspjeha, pokazali su predsjednički izbori. Riječ je zapravo o staroj tezi Alijina jedinca. Još je, primjerice 2018., ugazio u nacionalnu matematiku tvrdeći kako Hrvati, tamo gdje su u većini, Bošnjake množe s nulom – uzeli su, veli, komad kolača više od Bošnjaka, a cijelo vrijeme je ta mantra da su Hrvati ugroženi, iako sasvim dobro stoje.
Srpskim stazama…
Ozračje koje je stvoreno nakon što je Jandroković, u biti, citirao Ustav ove zemlje, svjedoči kako bošnjačka politika nepokolebljivo ide srpskim stazama. I baš kao što je tamo daleko – čak! – i europski izvjestitelj za Srbiju Tonino Picula (opasan) ustaša, tako su evo i podno Trebevića i dalje gdje god vladaju, a to je 24% teritorija Federacije, tzv. probosanske snage i Jandroković nešto kao Jure i Boban – zajedno. Halo, Gordan Jandroković?! U takvoj više-manje šovinističkoj histeriji morao se, s malom, istina, zadrškom, oglasiti prosvjednom notom Hrvatskoj i Elmedin Konaković.Što će,ionako su mu već u Temeljnoj u Bošnjaka okačili stigmu jataka Dragana Čovića i Milorada Dodika, izdajnika, dakle, koji drži merdevine tomu hrvatsko-srpskom tandemu dok kradu suverenitet Jedne i Jedine.
Očito je, naime, kako neki tzv. probosanci nisu bili zadovoljni hajkom na Jandrokovića, pa je, eto, nekoliko dana nakon njegova povratka u Zagreb sarajevski Klix 4. prosinca otkrio (…) kako je ispod radara prošla njegova izjava da u „slučaju gas(ovod)“ treba uvažiti interese svih triju strana, napose interese hrvatskog naroda jer preko njihova teritorija i u Hrvatskoj i u BiH prolazi Južna interkonekcija
Istina, činjenica je da je taj lider NiP-a šef bh. diplomacije. Ipak, kada je riječ o ovako delikatnim diplomatskim poslima, nameće se pitanje u čije ime prosvjeduje? Nerado, kada je riječ o „hrvatskom pitanju“, za svjedoka uzimam predsjednika entiteta u kome je hrvatsko pitanje riješeno na način koji evo danas priziva sad već glasoviti gore spomenuti Murat te uz brojne zločine. Ali teško je ne složiti se s Miloradom Dodikom koji upozorava kako je, ‘ajde da ga malo prepričam, Konakovićeva nota samo njegova osobna te (eventualno) njegove političke partije ili naroda.
Cijeli svijet protiv Bošnjaka
Uz to, Baja je i prema (zapadnom) Mostaru adresirao jednu razmjerno nezgodnu poruku: „To što su Hrvati prihvatili biti u jednom entitetu s Bošnjacima, to je njihov izbor.“ Zapravo, ovom nas opaskom eresovski vožd i nehotice vraća nekoliko godina ranije, u 2022. U to je doba za 19. veljače najavljena izvanredna sjednica Hrvatskog narodnog sabora, na što je tadašnji esdeaovac – inače vrlo kontroverzne ratne prošlosti – Šemso Mehmedović proglasio opću opasnost. Navijestio je taj politički meteorolog kako će tada biti proglašena Hrvatska zajednica Herceg Bosna. Preuzimajući staru srpsku ujdurmu kako je cijeli svijet protiv Srba, taj sad već bivši esdeaovac tumačio je sunarodnjacima kako su svi protiv Bošnjaka, pa je onda i treći entitet realan. Ističući čak kako na tome projektu radi osovina Zagreb – Bruxelles…
Bilo je to inače vrijeme kada su propali pregovori u Neumu, koji su pompozno najavljivani kao rješenje svih bosanskohercegovačkih problema. No, summit na bh. moru potvrdio je, ne, doduše, prvi put kako Izetbegović II. baštini politiku Izetbegovića I.: Jedno je mislio ujutro, baš kao što je Alija znao u trenutcima iskrenosti pošteno priznati – a drugo poslijepodne. Nakon čega je čak i kronični optimist Dragan Čović rezignirano kazao: „S ovim ljudima nema više smisla raditi!“
Sad su, istina, drugi pregovarači za stolom za kojim se raspreda o bosanskohercegovačkoj sudbini. Pa, ipak, dojma sam kako situacija nije ništa bolja. Dapače! O čemu, uz ino, svjedoče i mediji, poglavito neki koje uređuju iz stranačkih centrala.
Vezivanje zastava?!
Očito je, naime, kako neki tzv. probosanci nisu bili zadovoljni hajkom na Jandrokovića, pa je, eto, nekoliko dana nakon njegova povratka u Zagreb sarajevski Klix 4. prosinca otkrio (…) kako je ispod radara prošla njegova izjava da u „slučaju gas(ovod)“ treba uvažiti interese svih triju strana, napose interese hrvatskog naroda jer preko njihova teritorija i u Hrvatskoj i u BiH prolazi Južna interkonekcija.
Rečeni portal u ovoj, uistinu kolokvijalnosti predsjednika Hrvatskog sabora vidi strašni problem, pa ga, evo, čitateljstvu servira sa stanovitom zadrškom. Za problematiziranje hrvatske politike, i one zagrebačke i one zapadnomostarske, nikad nije kasno. Naslušali smo se, uostalom, i kako nakon „srpskog sveta“, Hrvati sanjaju neki svoj „hrvatski svijet“. Ili što bi se kazalo na (nešto) nižoj razini – ali koja već godinama dominira društvenim mrežama! – „vlah ovo vlah ono“.
Slijedom čega treba podsjetiti i na kraj studenoga i košarkašku utakmicu BiH – Hrvatska. Više se od toga sportskog sraza govorilo o vezivanju državnih zastava. Kao, valjda, ilustraciju dobrih odnosa između naroda. Poslije „slučaja Jandroković“ – nadam se, evo, kako su konačno izanalizirane sve njegove izjave! – ta slika iz sarajevske Skenderije doima se kao karikatura. Loša šala, naime. Baš kao Stjepan Mesić s fesom nakon što je ovjenčan nagradom Prijatelj Bosne na Danima Ahdname.
Foto:Katolički tjednik