Relativno često se postavlja pitanje: tko sve u Republici Hrvatskoj nema čin hrvatskog generala? Čini se (da se malo našalimo) da imamo više generala nego što smo u Domovinskome ratu imali vojnika. Naime, da čovjek ne povjeruje i Titov narodni heroj Marko Belinić (1911.-2004.) dobio je čin – pričuvnog general bojnika, iako nije imao nikakve veze s Domovinskim ratom, a još manje sa stvaranjem slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Odluku o dodjeli tog visokog čina (kakvog mogu sanjati svi živi ratni zapovjednici Vukovara i Škabrnje) donio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, 3. travnja 1999. Istina, taj čin mu nije donio nikakva prava, osim pravo da uz odoru general-majora zločinačke JNA, nosi i propisanu odoru general bojnika Hrvatske vojske. Za svoje „velike“ zasluge „uništa“ čak je i odlikovan Redom hrvatskog pletera! Nu, bez obzira na sve on je i dalje (posmrtno) član Hrvatskog generalskog zbora, čije je predstavnike nedavno primio i predsjednik države Zoran Milanović…
A kakve su ratne zasluge ovog generala? U Domovinskom ratu nikakve, ali u NOB-u (po zanimanju je bio krznar) bio je jedan od glavnih organizatora oružanog ustanka na području okružnih komiteta KPH za Zagreb i Krapinu, bio je politički komesar Druge operativne zone, a od 1943. član Politbiroa CK KPH, vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a.
Ni nakon Drugog svjetskog rata nije silazio s najviših partijskih dužnosti. Među ostalim, bio je član CK SKH i CK SKJ, dugogodišnji predsjednik SUBNOR-a Hrvatske, član Savjeta SRH i Savjeta federacije…
Godinu dana prije nego je dobio čin generala Hrvatske vojske protiv Belinića je navodno podignuta kaznena prijava u DORH-u za zločine u jami Jazovka iz koje je ovih dana iskopano 814 žrtava, među kojima i velikog broja civila. Za taj zločin kakvog ne pamti Europa nakon Drugog svjetskog rata bili su osumnjičeni još i Milka Kufrin, Lutve Ahmetović i Rade Bulat. Ali s obzirom da se nije mogla (ili nije htjela?) pribaviti potrebna dokumentacija od Vrhovnog vojnog suda SR Jugoslavije i s obzirom da im se nije moglo kao nevinim Hrvatima „suditi“ bez suda i suđenja, prijava je i službeno odbačena, pa imamo to što imamo – izvađene ljudske kosti i ni jednog procesuiranog partizanskog ratnog zločinca, bez obzira što se govori i piše da ratni zločini ne zastarijevaju. Očito da partizanski zastarijevaju, ali ne i navodni oni iz Domovinskog rata, a koji se poglavito odnose na Hrvate. Jedan Veljko Marić bio je za navodni zločin (nedokazano ubojstvo jednog Srbina u Domovinskom ratu) osuđen čak na 12 godina strogog zatvora, dok ni jedan, ali baš ni jedan nije osuđen za tisuće i tisuće poklanih, ubijenih i masakriranih hrvatskih žrtava nakon 1945., od Maceljske šume do Jazovke!
Marko Belinić, kao partizanski ratni zapovjednik, u jednom svom izvješću nakon napada na selo Krašić, kad su, kako je istaknuo, partizanske jedinice „vapile za osvetom“ uz ostalo je napisao i potpisao (8.siječnja 1943., izvještaj br. 4/43) i ovo:
- „Kad su naše jedinice ušle u Krašić, po Krašiću je tekla ustaška krv. Osam kilometara uz cestu od Krašića do Brlenića ležao je ustaški leš do leša. Vidjele su se razmrskane glave ustaških razbojnika. Ravnica oko Krašića bila je prekrivena sa leševima ustaša, a na snijegu vidjeli su se dugački tragovi krvi. Tko nije vidio ovu sliku oko Krašića, teško može zamisliti kako je to izgledalo nakon završene borbe. Svuda je bilo ustaških leševa. Pred zgradama, po dvorištima, na ulici i po polju“ – opisao je Belinić.
Hrvatske ratne zapovjednike, pa i generale, nakon Domovinskog rata gonilo se (i još se uvijek goni) i po tzv. zapovjednoj odgovornosti, kao primjerice Branimira Glavaša.
Čudi nas da do danas ni jedan (sic!) hrvatski general (svaka čast iznimkama) nije javno postavio pitanje o odgovornosti zapovjednika zločinačke JNA, a nije se ni bunio što je jedan Marko Belinić dobio veći i značajniji čin nego mnogi hrvatski branitelji i stradalnici koji su ga za razliku od njega – zaslužili!
Dobro je da još i djeca u školama ne uče o hrvatskim generalima, jer bi se tada morali „klanjati“ i pričuvnom general bojniku Marku Beliniću!