- Na samom početku nam se predstavite
Prije Domovinskog rata sam živio u Petrinji rekao bih jedan normalan život. Nisam mogao niti sanjati šta će nas sve zadesiti.
Od svoje 12. godine sam registrirani nogometaš NK Gavrilovic iz Petrinje. Igrao sam u pionirima, juniorimai na kraju, seniorima s kojima sam i sudjelovao 1986. godine u ulasku u tadašnju 3. HNL. Kao zavrseni diplomirani ekonomist, radio sam u Ljubljanskoj banci sve do proljeća 1991. godine kada prelazim u MUP RH, Policijsku postaju Petrinja kao policijski inspektor za gospodarski kriminalitet. Taj sam posao mogao vrlo kratko raditi jer sam se kao i ostali moji kolege, dragovoljci Domovinskog rata, morao uhvatiti oružja i boriti se protiv, u to vrijeme za nas puno snažnijeg i opremljenijeg neprijatelja, koji je bezobzirno razarao grad Petrinju i ubijao sve pred sobom. U nemilosrdnoj i teškoj borbi, s nedostatnim naoružanjem i ljudstvom, uspjeli smo grad obraniti 25.8., 02.09. i 16.09., ali posljednji napad 21.09.1991. nismo uspjeli zadržati. Stigla je zapovijed da se svi moramo povući na lijevu stranu rijeke Kupe gdje smo uspostavili i utvrdili položaje za sprečavanje daljnjeg napredovanja agresora prema Zagrebu. To su bili strašni trenutci, kada napuštate svoj voljeni grad i u njemu svu imovinu koju su naši roditelji i mi sami, velikim odricanjem i trudom, godinama stvarali. Upravo nekoliko dana nakon što smo napustili nas grad postao sam otac. Rodila mi se kćerka Adriana, što nam je svima bila u tim izuzetno teškim trenutcima jedina svjetla točka. Po drugi puta sam postao otac 1996. godine kada mi se rodila druga kćer Leonarda.
Nakon pada Petrinje, s obzirom da sam se istakao u neposrednim borbama i zapovijedanju u obrambenim akcijama, tadašnji nacelnik PU Sisak Djuro Brodarac i njegov zamjenik, Vladimir Milankovic, su mi ponudili mjesto zapovjednika u Specijalnoj jedinici policije OSA Sisak, što sam i prihvatio. U jedinici smo imali oko 150 pripadnika 1991. godine, a kasnije, nakon 1993. i do 300. Jedinica je uglavnom, sve do travnja 1992. godine, bila upotrebljavana za probijanje neprijateljskih linija i hitnih intervencija na pojedinim pravcima neprijateljskih napada isključivo na širem području Banovine. Od svibnja 1992. Jedinica je bila uključena u akcije i terene po širem prostoru Republike Hrvatske, pa smo tako bili na Papuku, Velebitu s Gospićke strane, Velebitu s Masleničke strane, VRA Maslenica, VRA Medački džep, Dubrovnik, VRA Bljesak I VRA Oluja.
Ranjen sam 1992. godine dok smo bili na terenu na Velebitu iznad Gospića.
Nakon 8 mjeseci rehabilitacije, vidno šepajuci, vratio sam se u jedinicu, ponovo na Velebit ali ovaj puta s druge strane, s Masleničke strane. Vidio sam da ne mogu biti na terenu s mojim dečkima, da zbog posljedica ranjavanja ne mogu izdržati teške uvjete na terenu i sve aktivnosti koje neposredna borba od svakog od nas iziskuje. Nisam htio ostajati u zapovjedništvu gdje bih zapovijedao s ljudima preko veze, jednostavno to nisam ja, pa sam krajem 1993. godine, zbog moje struke, rasporedjen na meni lakše radno mjesto načelnika Odjela zajedničkih poslova u PU Sisačko-moslavačkoj. Taj posao je obuhvaćao materijalno-financijske, pravne, kadravske i logističe poslove za čtavu policijsku upravu.
- Nakon zavrsetka borbenih djelovanja i nakon oslobadjanja Hrvatske ste umirovljeni,ali vi niste prestali sa svojim aktivnim djelovanjem, zar ne?
Umirovljen sam krajem 1998. godine i nakon toga sam se više okrenuo cvilnom žvotu. Bio sam direktor GavrilovićHolding d.o.o. Petrinje od 1998. do 2002. godine, predsjednik uprave Slavijatrans d.d. Petrinja 2005. i 2006. godine.
Takodjer sam bio vrlo aktivan u udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, jedan sam od osnivčai predsjednik HVIDR-e Petrinja preko 10 godina i jedan od osnivača i redsjednik Udruge SJP OSA Sisak preko 10 godina. Uz to sto sam bio dugogodišnji aktivan kaosportaš,akodjer sam dao veliki doprinos kao sportski djelatnik u gradu Petrinji i to kao predsjednik NK Petrinja, u progonstvu, od 1993. do 1996. godine, zamjenik predsjednika MNK Petrinčica od2007. do 2013. godine, predsjednik Zajednice sportskih udruga grada Petrinje, danas Petrinjski sportski savez, od 1995. do 2016. godine, punu 21 godinu.
- Na ovim parlamentarnim izborima ste se odlučili uključii u izbore. Kako to?
Prije svega moram reci da se poziv časnogčovjeka generala Hrvatske vojske, Željka Glasnovića ne odbija.Nakonsto me je general Glasnovic nazvao istog trena sam mu se stavio na raspolaganje. Smatram da se sto vise hrvatskih branitelja mora ukljuciti aktivno u politiku jer smo prepustili upravljanje nasom drzavom ljudima koji je ne nose u srcu onoliko koliko je mi nosimo niti vole svoj hrvatski narod onoliko koliko ga mi volimo. To smo dokazali u bezbroj situacija kada smo branili i stitili svoj narod i oslobadjali svoju zemlju po cijenu vlastitog zivota. Njih vecine tada nije bilo s nama I oko nas. Neki su se izvlacili na cudne bolesti, sakrivali se izvan Hrvatske, a danas nas zele uciti domoljublju. Situacija u drzavi nije dobra i upravljanje drzavom moraju preuzeti odlucniji, hrabriji, sposobniji i svom narodu vjerni ljudi. Od 2017. godine zivim u Kanadi sa svojom suprugom Melitom i ovdje sam upoznao puno nasih ljudi porijeklom iz svih krajeva Hrvatske, Hercegovine, sredisnje Bosne i Bosanske Posavine. Vidim na koji se nacin drzava Hrvatska odnosi prema svojim drzavljanima. Ne omogucuju im pravo na glasovanje sto je moguce jedino elektronskim nacinom, ne pomaze im dovoljno kada je u pitanju ocuvanje kulturnog I jezicnog identiteta, zadovoljavanje potreba nasih mladih za ukljucivanje u obrazovni sustav i skolovanje u Republici Hrvatskoj, a i nitko ih ne pita nista kod bilo kakvih imenovanja koja se ticu izbora njihovih predstavnika. To se jednostavno mora promijeniti. Sjetimo se samo 90-tih godina kada nas je iseljena Hrvatska odrzavala na zivotu kroz novcanu, vojnu i svekoliku drugu materijalnu pomoc i bez svih tih ljudi sigurno ne bismo pobijedili u Domovinskom ratu.
- Za šta ćete sezalagati u svom daljnjem politickom djelovanju?
Osnovno za sto cu se zalagati je da se pokrenu reforme u kojima ce se smanjiti glomazni drzavni aparat, smanji porezno opterecenje poduzetnicima i nasim gradjanima, te omoguci sto vise privatnih investicija i otvaranja novih radnih mjesta, a kroz smanjenje opterecenja na davanja na place da se poveca ukupni iznos isplacenih placa i na taj nacin omoguci bolji zivot svih nasih gradjana, te time uspori, a u krajnosti I sprijeci iseljavanje iz Hrvatske. Slijedece za sto cu se zalagati je izmjena Izbornog zakona u kojem ce prije svega biti omoguceno elektronsko glasovanje i pravo na veci broj saborskih zastupnika za sve Hrvate u svijetu i BiH. Slijedece ja svakako rjesavanje pitanja nestalih u Domovinskom ratu, placanje odsteta zarobljenicima srpskih koncentracijskih logora, kao i za posebnu brigu o dostojanstvu hrvatskih branitelja. Takodjer moramo postaviti jasne uvjete Srbiji glede ulaska u Europsku uniju, placanje ratne stete koju je srpska agresija ucinila Hrvatskoj, te povratku opljackanih kulturnih dobara i arhivske gradje.
- Kako ocjenjujete odnos Republike Hrvatske prema svojim drzavljanima u susjednim drzavama?
Obaveza je Republike Hrvatske da se brine o svojim drzavljanima u citavom svijetu i to prije svega da njihova prava na ocuvanje svog kulturnog, etnickog i jezicnog identiteta budu omogucena u najmanjoj mjeri kao sto to Hrvatska brine o svojim nacionalnim manjinama.
A kada govorimo o Hrvatima u BiH, to je posebna prica. Podsjetimo kako Zeljka Komšića u predsjedništvo BIHnisu izabrali Hrvati neustavnog Izbornog zakona i nakon toga, on sa svoje pozicije, ustrajno radi na degradiranju konstitutivnih prava Hrvata u BiH. Da li smo nacionalisti ili “ustase” ako trazimo da Hrvatska drzava mora biti ustrajnija i energicnija na zastiti svojih drzavljana i ostvarivanju istih prava u tim drzavama kao sto Republika Hrvatska pruza njihovim manjinama.
Nasa drzava se macehinski odnosi prema njima. To vam je vidljivo i sada kada su zatvorili granice iz BiH prema Hrvatskoj. Tu je nasa Vlada na celu s Andrejom Plenkovicem ponovo pokazala koliko im je stalo do njih. Sami su krivi za propuste i sirenje Corona virusa prilikom teniskog turnira u Zadru i zbog toga zatvaraju granice prema Hrvatskoj cime su prije svih kaznili Hrvate u BiH koji imaju nekretnine ili rade u Hrvatskoj, jer prilikom ulaska moraju ici u dvotjednu izolaciju. Za te ljude nemamo nikakvih dokaza da su bili u kontaktu sa zarazenim osobama i oni moraju ici u izolaciju, a za naseg Premijera koji je bio u bliskom fizickom kontaktu s najmanje dvije zarazene osobe takova izolacija nije potrebna, kaze struka. U najmanju ruku nije korektno, ako ne i bezobrazno.
- Možete nam dati vašu poruku za kraj?
U politiku ulazim s ciljem da promijenimo stanje u Republici Hrvatskoj prvenstveno zbog nasih mladih, jer im to dugujemo. Boriti cu se za svoje ciljeve i svoje stavove s vjerom da mozemo postici ono sto smo si postavili ca cilj i sto smo sanjalih 90-tih, a to je bolja, uredjenija, bogatija i sretnija Hrvatska za sve njene gradjan, kaže Srećko Telar umirovljeni brigadir HV-e.
Razgovarao/ Luka K.