Uistinu je, kako tvrdi Tusk, paradoks to što 500 milijuna Europljana moli 300 milijuna Amerikanaca da ih zaštite od 140 milijuna Rusa. Ali nije za to kriv Washington, nego Bruxelles – koga je prvo, prije tri godine, na spavanju uhvatio Putin, a evo sad i Trump.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
U Ovalnom je uredu za posjeta Volodomira Zelenskog bilo kao na filmu, kao u pravom trileru, a možda i vesternu budući da je visokome gostu iz Kijeva priređena prava zasjeda, sačekuša naime. Slijedom čega počnimo s Oscarom, kao – slučajnom ?! – ilustracijom kakva je zapravo Amerika. Trumpova, ili bilo koja druga.
Gori od Hitlera…
Oscara za najbolji dokumentarac dobili su, naime, Palestinac Basel Adra i Izraelac Yuval Abraham za No Other Land koji govori o (brutalnoj) izraelskoj okupaciji Palestine. Ono što je privuklo pozornost jest da je Adra tijekom preuzimanja nagrade kritizirao američkog predsjednika. Osim bjelodanih razloga – izraelskog, dakle, genocida u Gazi – taj je umjetnik motiviran i činjenicom da, iako se o ovom filmu toga palestinsko-izraelskog dvojca priča već mjesecima i koji je eto na kraju nagrađen Oscarom, on još uvijek nema dogovorenu distribuciju u Americi. Ne da Washington na svoje saveznike…
Do rečenoga Palestinca govornici su izbjegavali spominjati Trumpa, oni (malo) hrabriji prozivali su ga samo u aluzijama. Sve dok se na pozornicu nije popela glumica Daryl Hannah koja je odlučila ne držati se scenarija i onoga što su joj pripremili da izgovori te je prvo podignula ruku u zrak, s dva uzdignuta prsta, a zatim uzviknula: „Slava Ukrajini!“ (Da je to učinila u Bijeloj kući, ne bi se glave nanosila.) Što nas vraća do nesretnoga Zelenskog čije je washingtonsko stradanje ganulo mnoge. A mnogi su pritom i pretjerivali. Slavni koliko i kontroverzni filozof Slavoj Žižek poglavito, tvrdeći kako su na razini diplomacije Trump i J. D. Vance prekršili pravila koje je poštovao čak i Hitler.
Nezasluženi je to, međutim, kompliment Führeru jer kad je on (za)prijetio čehoslovačkom premijeru Hahi da mu preda Sudetsku oblast, toliko se izderavao na njega da je Čeh od straha doslovce pao u nesvijest. No, rečeni je Slovenac (po mnogima) sljedbenik navodnoga Hegelova naputka: „Ukoliko se činjenice ne uklapaju u teoriju, utoliko gore po činjenice.“
Mislio pa se predomislio
Osim toga, spominjanje nacističkoga vođe nezgodno je i zbog aktualnoga američkoga potpredsjednika Vancea koji je prije nekoliko godina kazao kako je Trump ili poput bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona ili Adolfa Hitlera. „Idem naprijed-natrag između razmišljanja da je Trump cinični kreten poput Nixona koji ne bi bio toliko loš (i mogao bi čak biti koristan) ili da je on američki Hitler“, mislio je Vance. Mislio pa se, evo, predomislio. No, pustimo Markove konake i obratimo pozornost na ono što sveprisutna predsjednikova desna ruka govori danas. A tu, vidjet ćete odmah, ima i vrlo edukativnih stvari. Nakon što se Zelenski u Washingtonu proveo kao krme u Teheranu, svekolika se Europa naprosto utrkivala tko će prije u topli – ali doslovce! – zagrljaj primiti žrtvu Trump&Vance klopke. Žurno je organiziran summit u Londonu na komu je Ukrajincu obećano i ono što nije tražio. Lijepo, ali…
„Evo u čemu je problem s Europljanima… Oni moraju biti realni. Najluđe od svega jest to što se europski čelnici u javnosti udaraju u prsa i govore: ‘Uz Zelenskog smo sljedećih 10 godina.’ A onda u četiri oka podignu slušalicu i kažu: ‘Ovo ne može trajati zauvijek, on mora sjesti za pregovarački stol.’ Iskreno, nije me briga što Europljani govore pred kamerama, bitno mi je ono što kažu iza zatvorenih vrata. A ono što trebaju poručiti predsjedniku Zelenskom jest da ovaj rat ne može trajati unedogled; krvoproliće, gubitci, ekonomska šteta – sve to šteti svima“, povjerio je Vance Fox Newsu. A početkom prošloga tjedna, uoči briselskog summita posvećenog Ukrajini, ovu je europsku priču dodatno, što se od njega i očekuje, zasolio J. D.- ov šef. „Europa je, nažalost, potrošila više novca kupujući rusku naftu i plin, nego što je potrošila na obranu Ukrajine, i to daleko više“, obznanio je Trump u Kongresu nekoliko dana nakon što je uskratio vojnu pomoć Kijevu.
Ako znaš brojati
Usprkos tomu, dakle činjenici da je Europa u „slučaju Ukrajina“ poprilično raskrinkana, neki Europljani poput primjerice Donalda Tuska, nakon trilera u Ovalnom uredu, ne daju na se. „To je paradoks, poslušajte kako to zvuči: 500 milijuna Europljana moli 300 milijuna Amerikanaca da ih zaštite od 140 milijuna Rusa. Ako znaš brojati – računaj na sebe!“, poručio je poljski premijer, u kojemu neki zbog ovoga stava vide europskoga lidera.
„Europa je, nažalost, potrošila više novca kupujući rusku naftu i plin, nego što je potrošila na obranu Ukrajine, i to daleko više“, obznanio je Trump u Kongresu nekoliko dana nakon što je uskratio vojnu pomoć Kijevu
Lijepa je to retorika, ali činjenica je kako Europska unija, zapravo veći – bez primjerice Mađarske – njezin dio, i dalje, praveći planove vezane za prekid rusko-ukrajinskog rata, gledaju prema Washingtonu. Tako britanski premijer Keir Starmer otkriva kako Francuska i Velika Britanija predlažu jednomjesečno primirje u Ukrajini u zraku, na moru i u energetskoj infrastrukturi. Istodobno Pariz i London za svoje snage, koje bi nakon mirovnoga sporazuma eventualno bile poslane u Ukrajinu, pokušavaju osigurati američku zaštitu u obliku jamstva sigurnosti, koga bi Sjedinjene Države dale Kijevu. Što je, u najmanju ruku, nerealno.
Uz to, prema francuskim dužnosnicima, te dvije zemlje pokušavaju ponovno uspostaviti dijalog između američkoga i ukrajinskog predsjednika nakon što je pukla, na uistinu drastičan način, tikva u Ovalnom uredu. Oko čega se zapravo ne bi trebali brinuti.
Jedan je Doc Holliday
Zelenski se, naime, nije prestao posipati pepelom – i prije korizme! – nakon što je shvatio kako je precijenio svoje karte u neravnopravnoj partiji s američkim domaćinima. (Ipak je samo jedan čovjek, uči nas legenda, pobjeđivao sa slabijim kartama – Doc Holliday, naime.) Nije se, istina, taj bivši (…) glumac ispričao kako su to od njega prvotno zahtijevali. Umjesto toga kazao je tek da mu je žao zbog svađe u Bijeloj kući te da taj susret nije prošao kako je trebalo i kako je vrijeme da se stvari poprave. Prisegnuo je također da je Ukrajina predana miru i spremna doći za pregovarački stol što je prije moguće. „Spremni smo brzo raditi na okončanju rata, a prve faze mogle bi biti oslobađanje zarobljenika i primirje na nebu, zabrana raketa, dronova dugog dometa, bombi na energetsku i drugu civilnu infrastrukturu – i trenutno primirje na moru, ako Rusija učini isto“, napisao je Zelenski u poruci na Trumpu omiljenim društvenim mrežama, ističući snažno vodstvo američkog predsjednika i ponovivši zahvalnost za dosadašnju američku potporu. I na kraju, a mogao je komotno i na početku, kazao je kako je Kijev spreman potpisati ključni ugovor o mineralima s Washingtonom.
Nemali broj analitičara te napose (neimenovanih) diplomata drži kako je slanjem pisma isprike Trumpu Zelenski neizravno potvrdio pristanak Ukrajine na ono što je američki ministar obrane Pete Hegseth ukazao u Münchenu, da nije realno očekivati uspostavu ukrajinskog suvereniteta nad svim okupiranim teritorijima…Potom je, prošloga utorka, Trump u Kongresu obznanio kako je Kijev uistinu spreman potpisati ugovor o mineralima, ali i kako je u ozbiljnim razgovorima s Rusijom dobio snažne signale da je Putin spreman za mir. U prošlu pak srijedu, na Pepelnicu, Marco Rubio na intervjuu na Fox Newsu pojavio se sa znakom križa na čelu. „Blagoslovljeni smo i sretni što imamo predsjednika koji želi, ako je moguće, okončati sukob koji je koštao milijarde dolara i stotine tisuća života i razaranja od kojih će Ukrajincima i drugima trebati generacije da se oporave“, rekao je američki državni tajnik. Čemu treba dodati kako u Trumpovoj administraciji više nitko rusku „specijalnu operaciju“ ne naziva agresijom, nego samo – sukobom.
Vežimo se!
U takvome se ozračju očekivao prošlotjedni summit u Bruxellesu na komu se, prema najavi predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, trebao predstaviti plan za naoružavanje Europe s ciljem jačanja Europske unije. Na što je Tusk dodao kako se Europa probudila i kako nitko na Zapadu ne namjerava popustiti pred ucjenama i agresijom Vladimira Putina. I?!
Zapravo, ništa – epohalno. Mada je, primjerice, hrvatski premijer Andrej Plenković u prošli četvrtak kasno navečer, nakon što je summit završen, gotovo egzaltirano kazao kako je gotovo nevjerojatno to što je formiran novi fond za obranu u iznosu od 150 milijardi dolara. A kada je riječ o (daljnjoj) pomoći Ukrajini, također ista meta, isto odstojanje – 26 članica na jednu, a Mađarska na drugu stranu. S tim da je Viktor Orban najavio kako bi o ulasku Ukrajine u EU na području Mađarske bio raspisan referendum, budući da mađarski premijer drži kako bi ta nova okolnost zahtijevala transformaciju čitavoga ekonomskog sustava Unije. Slijedom čega je onda u završnom tekstu o Ukrajini priložena rečenica: „Čvrsto podržan od 26 država članica.“ To, međutim, nije dio zaključaka.
Sve u svemu, zapravo je najveća vijest iz prošlotjednog Bruxellesa ona da se ukrajinski predsjednik sprema 10. ožujka u Saudijsku Arabiju na sastanak s prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom. Nakon toga njegov će tim ostati u Saudijskoj Arabiji kako bi radio s, veli, „našim američkim partnerima“. Što svjedoči o – nakon skandala u Ovalnom uredu – primirju na relaciji Washington – Kijev. Pritom nikako ne treba zanemariti ni nadahnuti (…) Trumpov govor u Kongresu u komu je – baš kao da je još u predizbornoj kampanji – „obnarodovao“ kako slijede najuzbudljiviji dani u povijesti SAD-a.
Vežimo se, dakle…
