”NAJEZDA KLEVETNIKA – Svi znamo za gubitnike koji ne znaju podnijeti poraz, a svima je jasno da ima ljudi kojima je potreban naknadni alibi zbog miniranja moje predsjedničke kandidature u korist tandema Milanović & Plenković. Zato se ne kanim baviti ljudima za koje nitko ni ne pita tko su, nego pošto su. Ipak, zbog hrvatske javnosti, želim podsjetiti na nekoliko činjenica.
Prvo, nisam nikad pisao protiv Marka Perkovića Thompsona, nego sam govorio i pisao kako oni koji mu pripisuju pjevanje stihova „Jasenovac i Gradiška stara, to je kuća Maksovih mesara“ i koji misle da se hrvatstvo pokazuje crnom košuljom i rimskim pozdravom, djeluju nehrvatski, pa i protuhrvatski. Hrvatska je politička emigracija davno naučila da tako nastupaju samo budale ili provokatori. Ja i sad mislim i govorim tako, a puno poslije toga moga teksta Marko Perković Thompson me je angažirao kao odvjetnika nakon što su mu švicarske vlasti zabranile stupiti u schengenski prostor. U tom smo postupku uspjeli u najvećem dijelu, pa je to ograničenje svedeno na Švicarsku. Dokumenti postoje, a i Thompson je, hvala Bogu, živ pa može govoriti za sebe.
Drugo, nikad nisam bio ni na kakvom objedu ni u kojem zagrebačkom restoranu u društvu u kojem bi bili Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Velimir Bujanec, pa tako ni na navodnom objedu uz koji bi se 2019. govorilo o zajedničkom nastupu tzv. desnih stranaka (među kojima su Zekanović, Ilčić, Petir i slični „autentični“ predstavnici hrvatske državotvorne politike) na izborima za Europski parlament. Moje stajalište o tome je objavljeno, a to stajalište je bilo istovjetno jednoglasnom (jednoglasnom!) zaključku sedmeročlanog predsjedništva stranke Neovisni za Hrvatsku. Za njega su glasovali i Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, s kojim sam te iste godine, nakon raskola u NHR-u, suosnovao Blok za Hrvatsku. Nakon toga sam nekoliko puta gostovao kod Bujanca, kojemu tada – zanimljivo – ništa nije smetalo. I o mom razlazu s Hasanbegovićem postoje dokumenti, i tu mi je savjest apsolutno čista.
Treće, nikad nisam uvjetovao svoj nastup u „Bujici“ bilo čime, ponajmanje bilo čijim odnosom sa Zlatkom Hasanbegovićem. Kad me je nakon nekoliko godina iznenada pozvao u emisiju, Velimira Bujanca sam jednostavno odbio (baš kao što sam odbio i poziv jednoga drugog novinara na Z1 TV koji me je također pozvao u svoju emisiju u kojoj sam i ranije znao gostovati). Odbio sam, naime, biti instrumentaliziran u stranačke svrhe i upleten u nabacivanje blatom kojim se mrvi desna politička opcija u Hrvatskoj. O tome postoje razmijenjene poruke, a u njima nema ni slova o Hasanbegoviću, jer svoje račune s ljudima ja sređujem sam. Ne trebaju mi nikakvi posrednici, ponajmanje bujančevskog tipa. Točka.
Ne kanim se baviti čovjekom takvog morala, pa ni podsjećati na to da je Bujanec još prije četiri mjeseca – kad su me internetski trolovi prozvali zbog toga istoga tobožnjeg napadaja na Thompsona – stao u moju obranu, tvrdeći da „zastupam ispravne stavove“ (kao što se vidi iz slike zaslona u prilogu). Njegove pohvale vrijede koliko i njegove pokude, kao što mogu pokazati ljudi koje je nekad hvalio, a kasnije pljuvao po njima: Žarko Puhovski, Ranko Ostojić, Kolinda Grabar Kitarović, Bruna Esih, Miroslav Škoro, Ivan Penava, Stipe Mlinarić i drugi.
Dakle, moja je savjest čista, a kadar sam oprostiti i onima koji znaju što čine (pa žele uništiti sve što ne kontroliraju!), kamoli onima koji to ne znaju. U međuvremenu, poslužit ću se Cesarićem: „Što mi je plaća? Mržnja gmizavaca, što svoje blato lijepe o moj glas, al’ ja pred licem roda stojim vedar, za hljeb slobode prilažem svoj klas…!“ Lažima, manipulacijama i klevetama ne možemo naprijed, vrijeme je da to shvatimo. A oni koji to ne žele shvatiti, nemaju čiste motive”, napisao je na svom Facebook profilu Tomislav Jonjić.
Foto: RTL