SNV kampanjom ‘Da se bolje razumijemo’ traži da se skine stigma s ćirilice…
“Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti. Ćirilica je važan dio kulturnog identiteta, a jezična različitost je jedan od temelja Europske unije. Svaka država članica dužna je promovirati upotrebu manjinskog jezika i pisma. Kako dosad to nije bio slučaj, želimo promovirati upotrebu ćirilice, posebno u javnom prostoru, s obzirom da tražimo da se poštuju Ustav, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, potpisane konvencije i odluke Ustavnog suda” kazao je predsjednik SNV-a Boris Milošević, naglasivši da, bez obzira na sutrašnju odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju.
Predsjednik Savjeta SNV-a Milorad Pupovac kazao je da svako pismo u prvom redu služi za međusobno sporazumijevanje, širenje znanja i zbližavanje, a po potrebi i za raspravljanje i sučeljavanje.
“Ćirilično pismo, kao jedno od pisama EU nakon ulaska Bugarske, ne bi smjelo u nijednoj državi biti zabranjivano i ograničavano. Svako pismo, unatoč međusobnim razlikama, napravljeno je da povezuje ljude, premošćuje vremena i spaja svjetove. Neki hoće da ćirilično pismo bude pismo neslobode u Hrvatskoj, a ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo. Slobode da se na njemu piše, da se na njemu čita i da ga se vidi tamo gdje ga se treba vidjeti. Pisma ne čine nedjela, nego ljudi koji se služe pismima. Stoga Hrvatska ne bi trebala ni u kojem svom dijelu predstavljati nešto što nisu druge države, pa da ograničava pravo upotrebe ćirilice, posebno ako je ona važna za cijelu povijest pismenosti Hrvatske i za onaj dio stanovništva koji je srpske nacionalnosti. Zato je ova kampanja prije svega poziv na dijalog kako bismo izbjegavali nesporazume oko svih pitanja pa tako i onih bolnih” kazao je Pupovac.
Još jedna u nizu podvala Milorada Pupovca i SNV-a hrvatskom narodu
Prije svega očito da riječ Hrvatski ne može prijeći preko usta Borisa Miloševića, jer je rekao ” većinski narod”, nije čak ni imenovao koji je to većinski narod, teško je bilo reći ” većinski hrvatski narod”
Kojih li pomirljivih izjava, milina bi ih bilo slušati i čitati da ne znamo o kojim i kakvim ljudima se radi! Ali nažalost veoma dobro iz iskustva znamo!
U Hrvatskoj nije postojao problem ćirilice, sve dok nisu krenuli tenkovi iz Beograda prema Vukovaru, ispraćeni ćirilicom i zasipani cvijećem! A kada su nakon 87 dana opsade, ispaljenih šest i pol milijuna projektila na kojima su bili ćirilični natpisi, potpuno razorili grad i po njegovim izbušenim fasadama pisali ” ovo je Srbija ” na ćirilici, nisu bili ni najmanje tako umilni i pomirljivi.
30 000 vojnika JNA i četničkih postrojbi sa oko 400 tenkova, stotine minobacača i topova, potpomognuti JNA zrakoplovstvom, protiv 2 500 istinskih heroja, branitelja s lakim naoružanjem, zaštitara, policajaca i dragovoljaca, zauzeli su razrušeni grad i počeli svoj krvavi pohod protjerivanja, ubojstava, masakriranja, mučenja i silovanja!
Točan broj vukovarskih žrtava još uvijek nije poznat. Procjenjuje se da je poginulo oko 2.500 branitelja, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko 600 je ubijeno nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara.
Ubijeno je 86 djece , od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. Oko sedam tisuća osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji, što Srbija ne priznaje ni danas 28 godina nakon okupacije Vukovara. . Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Na stratištu Ovčari pobijeno je ukupno 260 ranjenika i civila dovedenih iz bolnice.
U tri mjeseca u vukovarskoj bolnici liječeno je oko dvije i pol tisuće ranjenika i izvršeno je oko tisuću operativnih zahvata . Na dan pada grada u bolnici je bilo 396 ranjenika i bolesnika. Na bolnicu je padalo dnevno od 70 do 80 granata, a bilo je i dana kada je palo i do 700 , pa je medicinsko osoblje preselilo ranjenike i bolesnike u podrumske prostorije. Srbočetnici i JNA nisu poštivali ni međunarodne konvencije humanitarnog prava, jer im je bolnica koja je trebala biti zaštićena, bila omiljena meta užasnog svakodnevnog granatiranja.
Danas u 2019. godini, 23 godine nakon mirne reintegracije, kada je abolirano oko 20 tisuća ljudi, a pretpostavlja se da su abolirani i mnogi koji to nisu trebali biti, dok zločinci mirno žive u Vukovaru, jer ih hrvatsko Pravosuđe nije procesuiralo nemoguć je suživot u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji. Milorad Pupovac ne želi da se procesuiraju srpski ratni zločini nad Hrvatima, već opetovano traži samo kažnjavanje zločina nad Srbima, koje naravno preuveličava kao i nepostojeće pokrštavanje 11 tisuća srpske djece, za što nije nikada odgovarao.
Danas Milorad Pupovac nakon svega kaže ” ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo” Koje slobode, za koga slobode?A sadašnji njegov nasljednik, predsjednik SNV-a Boris Milošević kaže” Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti” naglasivši da ” bez obzira na sutrašnju odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju”
Znači većinski hrvatski narod treba zaboraviti;
- na nestale, njih 1 497 za koje mnogi Srbi znaju gdje su sahranjeni, ali o tome mudro šute
- na dokumentaciju iz Vukovarske bolnice, koju su odnijeli i neće je vratiti
- trebao bi zaboraviti na silovane žene i djevojčice za koje se ne zna broj koliko ih je uzastopce danima silovano, najmlađa žrtva imala je 6, a najstarija 80 godina.
- trebao bi zaboraviti sve one koji neprocesuirano mirno žive u Vukovaru i rugaju se svojim žrtvama,
- trebao bi zanemariti neprestano stigmatiziranje od strane Pupovčevih NOVOSTI za fašizaciju , ustaštvo i Jasenovac i Pupovčeve objede po svijetu da RH podsjeća na NDH.
- trebao bi zanemariti desetke milijuna kuna kojim iz Proračuna financira upravo SNV i Pupovčeve Novosti da se sprdaju sa hrvatskom himnom “Lijepa naša haubico.”, sa prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović…
- trebao bi zanemariti što pišu o hrvatskoj državi da je , citiram Viktora Ivančića” neizlječivo bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i, u osnovi, zločinačka”
- trebao bi zaboraviti Pupovčeve optužbe da je u Hrvatskoj 11.000 srpske djece pokršteno.
- trebao bi zaboraviti i na dr. Ivana Šretera o kojem Milorad Pupovac mudro šuti
- Trebao bi zaboraviti na zatiranje kulturnog i vjerskog identiteta , na srušenih, zapaljenih i uništenih 1450 crkava i samostana i ostalih sakralnih objekata i pokradeno kulturno blago,
- trebao bi zanemariti SNV Bulletin kojim svake godine SNV etiketira, označava, stigmatizira, proziva na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do parlamentarnih zastupnika, Vlade i predsjednika ili predsjednice. Takvih lista nigdje u svijetu nema, što oni sebi dopuštaju. Što to umišljaju da su iznad svih hrvatskih državnih institucija, da su iznad Ustavnog i Vrhovnog suda? To je pozivanje na javnu hajku, to su liste za odstrel! Što DORH radi da zaštiti Hrvate od ovakvih prozivki? Gdje je tu Povelja UN o ljudskim pravima i Ustav RH, koji kaže;
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud“
Jeli to SNV paralelna vlast u RH , izigrava li moralni i etički sud?
- trebao bi zaboraviti na balvane, razorene bolnice, tvornice , škole i stambene zgrade
- trebao bi ali ne može, rane su još uvijek otvorene , revno ih stalno otvaraju, a ne pružaju baš ništa da mogu zacijeliti.
SNV i Milorad Pupovac stalno traže prava, pa i prava koja u drugim europskim zemljama nemaju nacionalne manjine, ali pored prava treba imati i obveze, a obveze nikakve nemaju! I one koje bi po Ustavu svaki hrvatski državljanin trebao poštivati, Srbi ne poštuju. Za njih je domovinski rat , građanski rat, a po Ustavu RH, Domovinski rat je temelj na kojemu počiva moderna hrvatska država. Znači da ni osnovnu, temeljnu odrednicu iz Ustava RH ne poštuju.
A od nas traže da se” skine stigma sa ćirilice”
“Ako vas netko pita što je “ćirilica u Vukovaru”, prije svega se pozovite na članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i jasno naglasite kako je “ćirilica u Vukovaru” protuustavna i protuzakonita.” piše Karolina Vidović Krišto
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
“Ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo”reče Milorad Pupovac
E nije, za nas Hrvate nije tek obično pismo, samo zakonska obveza, kako tvrdi Milorad Pupovac, da je, ne bi onda ćirilične ploče u Vukovaru ni bile razbijene, niti bi napetosti glede ćirilice i dalje trajale. Ćirilica nije samo pismo niti jedino problem zakona. Ona je više od toga; Ćirilica je simbol koji kod Hrvata izaziva otpor i traumatična sjećanja. Jer, prisutnost toga pisma pratilo je srpsku agresiju na Hrvatsku, uz nazočnost ćirilice srušen je i Vukovar, Škabrnja, Ćelije, Voćin Dvor, Sunja i mnoga mjesta i gradovi.
U hrvatskom kolektivnom pamćenju živa je slika četnika koji u netom okupiranom Vukovaru pod crnom zastavom urlaju što će raditi Hrvatima;
“Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”
Njihove prijetnje odjekivale su ispod crnoga barjaka s mrtvačkom glavom ispisanoga ćirilicom. Ćirilicom su bile pisane ne samo ratne prijetnje nego i presude. Hrvati su zbog toga i ljutiti na Premijera, glede uvođenja ćirilice i potpore koju Srpski manjinski saborski zastupnici daju Vladi. Ćirilica i narodnjaci prethodili su i pratili srpske tenkove i četničke postrojbe u napadu na hrvatska sela i gradove. Zato u hrvatskom ratnom sjećanju i jesu simbol agresije na Hrvatsku. Emocije koje i danas kod Hrvata pobuđuje ćirilica jesu osjećaj velike nepravde, ogorčenje i ljutnja ne samo na SNV, nego i na hrvatske institucije i vlast, koja im sve to dopušta! Najviše i upravo zbog Vukovara i u Vukovaru!