Inicijativa triju mora, kao ideja povezivanja država srednje i istočne Europe između Jadrana, Baltika i Crnog mora, pokrenuta je u ljeto 2016. u hrvatsko-poljskoj suradnji. Poljski predsjednik Andrzej Duda još je ranije u svome inauguracijskom govoru nagovijestio moguće pokretanje ove inicijative, no, kao što je primijetio bivši češki ministar vanjskih poslova Alexandr Vondra, Poljska je bila dovoljno oprezna da kao najveća i najsnažnija država 
organizaciju prvoga summita prepusti Hrvatskoj. Nakon dubrovačkoga, održano je još šest sastanaka na vrhu u Varšavi, Bukureštu, Ljubljani, Tallinu, Sofiji, a ovih dana i u Rigi.
Ciljevi Inicijative Jadran-Baltik-Crno more odnose se na svekolike regionalne političke, ekonomske, infrastrukturne, energetske i sigurnosne suradnje. Realizacija zajedničkih projekata od 2016. do danas bila je poprilično spora, prvenstveno zbog manjka sredstava u zajedničkome fondu Inicijative, otvorenom 2019. u jednoj poljskoj razvojnoj banci. Na posljednja tri summita najavljeni su daljnji financijski iskoraci, a u zajednički fond Sjedinjene Američke Države uplatile su milijardu dolara. Fond je zaživio, odabrana su i prva tri projekta, a broj strateških projekata povećao se s početnih 40 na oko 90. Od toga je 11 projekata povezano s Hrvatskom, a ukupna im je vrijednost 1,78 milijardi eura.
O punjenju zajedničkoga fonda, ali i o tome koliko će EU prepoznavati projekte Inicijative triju mora, ovisit će financijska održivost zajedničkih projekata. Infrastrukturni, energetski i drugi projekti dobra su prilika da se potakne razvoj zemalja između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora i tako smanji razlika u odnosu na bogatije države (sjevero)zapadne Europe.
Zajednički ekonomski projekti predstavljaju potencijalno najsnažnije vezivno tkivo zemalja između tri mora, mnogo snažnije nego što to može biti politička sfera. Jer, koliko god da između država ove inicijative postoje određene povijesne i kulturološke sličnosti (primjerice, dio zemalja dijelio je zajednički državni okvir Austro-ugarske Monarhije, a povezuje ih, većinu, i bremenito naslijeđe socijalizma), između njih postoje i brojni suprotstavljeni interesi i različite geopolitičke pozicije.
Geopolitičke kontroverze
Od samih početaka Inicijative triju mora uz ovaj se projekt vežu brojne (geo)političke kontroverze. Projekt je na početku dočekan sa sumnjama u Berlinu i Moskvi, a mnogi su geopolitički analitičari u njemu prepoznali geopolitički recidiv ideje Međumorja (Intermarium) poljskoga državnika Józefa Piłsudskoga. Projekt Međumorja nastao je između dva svjetska rata kao ideja povezivanja zemalja između Berlina i Moskve kako bi se suprotstavile komunističkome SSSR-u, odnosno nacionalsocijalističkoj Njemačkoj. Do realizacije Međumorja nije došlo, a sve države koje su bile 
uključene u više inačica ove geopolitičke zamisli bile su kasnije okupirane ili od Trećeg Reicha ili od Sovjetskog Saveza, a Poljsku su Berlin i Moskva dogovorno podijelili. Kao i danas Inicijativu triju mora, tako su i ideju Međumorja ponajviše podupirale SAD i Velika Britanija.
Inicijativi triju mora, na tragu usporedbi s Međumorjem, početno se imputiralo za cilj podjelu Europske unije s jedne strane i zabijanje klina između Njemačke i Rusije s druge strane. To je, isticali su kritičari pozivajući se na ideje Halforda MacKindera, stari cilj angloameričke škole geopolitičkog mišljenja. Njemački su političari u Inicijativi vidjeli pokušaj slabljenja Njemačke, a Moskva američka nastojanja da se potisnu ruski energenti s europskoga tržišta.
Sumnje su dodatno potaknute nazočnošću američkog generala James L. Jonesa na summitu u Dubrovniku. On je tom prigodom naglasio kako je razvoj Inicijative triju mora „kritički element“ europskoga razvoja i sigurnosti, a dodao je i to da se Rusija koristi svojim energetskim izvorima kako bi realizirala svoje geopolitičke ciljeve. Jones, inače predsjednik Centra za međunarodnu sigurnost Atlantskoga vijeća, zaključio je da je Inicijativa triju mora „transatlantski projekt koji ima geopolitičke, geostrateške i geoekonomske implikacije“ te čijim će ostvarenjem biti „ojačana čitava transatlantska zajednica“. Korištenje energetskim izvorima kao geopolitičkim oružjem u međuvremenu je snažno pojačano.
Dio zemalja Inicijative ima različite odnose prema pojedinima pitanjima, a najbolji je primjer današnje soliranje Mađarske u odnosu prema Rusiji. Ipak, zajednička poveznica zemalja Inicijative triju mora, ako izuzmemo neutralnu Austriju (gdje u određenim političkim krugovima postoje jaki proruski afiniteti), članstvo je u NATO-u, ali i određene kulturološke sličnosti. Povezivanje država srednjoistočne Europe na planu ekonomije ima dobre potencijale. Osnivanje zajedničkoga fonda svakako je korak u tome pravcu, a LNG terminal na Krku u Hrvatskoj primjer projekta koji je već uspješno realiziran. Očekuje se da bi se ekonomska suradnja, nakon početnih usporenosti, trebala intenzivirati u idućim godinama.
Jačanje sigurnosti
Osim ekonomskoga saveza, postoje perspektive i za razvijanje nekih aspekata zajedničke vanjske i sigurnosne politike, a jedan od elemenata sigurnosti jačanje je energetske sigurnosti. U razdobljima kad se najavljivalo formiranje tzv. Europe više brzina, Inicijativu triju mora moglo se smatrati i preventivnim potezom za slučaj da zaista dođe do realizacije te ideje.
U Hrvatskoj je predsjednik Republike Zoran Milanović, za razliku od svoje prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović, 
protivnik Inicijative triju mora (Inicijativa, tvrdi Milanović, iritira Moskvu i Berlin), a Vlada daje barem deklarativnu potporu projektu.
Rat u Ukrajini ojačao je važnost ove Inicijative, a doveo je i do većega angažmana predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. On je na ovotjednom summitu u Rigi najavio podizanje kapaciteta LNG terminala na Krku s 2,9 na 6,1 milijardi kubičnih metara plina, čime Hrvatska ide daleko iznad potreba hrvatskih gospodarstva i kućanstava i tako postaje regionalno energetsko čvorište. Plenković je, kako su izvijestili mediji, na skupu razgovarao i o prometnoj povezanosti, s naglaskom na koridor 5C koji povezuje Hrvatsku, Mađarsku i BiH i dolazi do Ploča.
Hrvatska je fondu predložila jedanaest projekata_ jedan iz područja digitalne infrastrukture, tri u energetici i sedam u prometu. Oni uključuju dovršetak autoceste A5, naftni i plinski terminal u luci Ploče, unaprjeđenje željezničke mreže i riječnih kanala, proširenje LNG Terminala na Krku i luke Rijeka.
Američki državni tajnik najavio je veliki američki financijski zamah Inicijativi triju mora, naglasivši da je platforma 
suradnje 12 država srednje i istočne Europe dodatno dobila na važnosti nakon ruskog napada na Ukrajinu. Na summitu u Rigi dvanaest zemalja srednje i istočne Europe obvezalo se podržati Ukrajinu u kao kandidatkinju za članstvo u EU-u.
Kao srednjoeuropska zemlja i Hrvatska u ovoj inicijativi ima svoje interese. Kao što zaključuje dr. sc. Ivor Altaras Penda, Inicijativa triju mora više nego bjelodano predstavlja doprinos realizaciji nekih od temeljnih nacionalnih ciljeva RH koji imaju svoju komponentu u sferi politike (iskazivanje partnerstava sa zemljama članicama EU-a te potvrđivanje privrženosti njezinim politikama), geopolitike (odmak od Zapadnog Balkana i nedvosmisleno svrstavanje Hrvatske u krug zemalja Okcidenta), ekonomije (razvoja zemlje kroz infrastrukturne projekte), energetike (realizacija diversifikacije dobavljača i transportnih energetskih pravaca) te sigurnosti (potvrđivanje vlastite pozicije kroz sustav NATO-a).
Nakon desetljeća balkanskih lutanja vrijeme je za povratak u Srednju Europu.
Davor Dijanović