Ne treba, više nam je toga dosta, praviti politički horoskop. Sigurno je, međutim, kako su poslije (potencijalnog) dana D, započeli Dodikovi dani. Kako će pak oni završiti, pitanje je za milijun maraka. A kako je oprez majka mudrosti – pazimo dobro. Prava opasnost počinje kad čujemo: Mirno spavajte, rata neće biti.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Teško, dakako, pridruženi član braniteljskog odvjetničkog tima Milorada Dodika može biti objektivan u slučaju istom osuđenoga njegova klijenta. Ipak, ono što, istina postfestum, tumači Anto Nobilo treba uzeti „sa zrncem soli“. Čujmo, dakle, toga nerijetko kontroverznog – branio je, primjerice, bivšega šefa hrvatske tajne službe, ali i posljednjega (1990.) šefa UDBA-e Josipa Perkovića – zagrebačkog odvjetnika. „Četiri mjeseca prije Bakir Izetbegović, a on nije bilo tko u BiH, izjavio je kako su strana veleposlanstva odlučila stati iza ovoga postupka, da je odluka pala i kako će Dodik biti osuđen“, rekao je Nobilo, dodavši i kako je i on nekim svojim privatnim kontaktima krajem studenoga i početkom prosinca prošle godine, kada se očekivalo da će presuda pasti do Božića po gregorijanskom kalendaru, doznao kako drugi čovjek Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu neprestano boravi u Sudu BiH.
„Nema više Bosne i Hercegovine“
Nije, veli, mogao do kraja shvatiti da se radi na takav način. Može mu se, ali i ne mora, vjerovati da nije mogao razumjeti taj način funkcioniranja „pravne države“. Bio je, naime, predratni, dakle komunistički, tužitelj pa, makar otprilike, zna kako to hoda kada politika preuzme pravo. Naposljetku, bolje od bilo čega o „slučaju Dodik“, a u biti „slučaju BiH“, govori završna riječ tužitelja u kojoj smo čuli kako je on postupak vodio po Ustavu, zakonu i uputama OHR-a. Ne nužno tim redoslijedom. Zna, dakako, te okolnosti i Bajina jedinica, Gorica koja je uoči presude, na društvenoj mreži X, Sarajevu – političkom i svakom drugom! – poručila: „Ne radujte se prije vremena, kolonijo robova!“ A nakon što joj je otac osuđen na godinu zatvora i šest godina obnašanja funkcije predsjednika Republike Srpske, dodala je: „Upravnik logora zvanog Bosna, Christian Schmidt, danas je presudio Bosni.“
Istoga dana eresovski je vožd na banjolučkom mitingu uskliknuo: „Nema vam više Bosne i Hercegovine…“, pa, nakon dramatske stanke zbog klicanja okupljenih mu (odsvakud) poklonika, nastavio: „onakve kakvu ste vi zamislili.“ Dodao je potom, malo blažim tonom, kako nudi – valjda Sarajevu i Bošnjacima – ustavnu BiH, kao posljednju šansu. A, ako (i) to propadne, onda će se, najavljuje, sastati s Aleksandrom Vučićem da vide što će i kako će. Nije srbijanskom predsjedniku trebalo dvaput kazati, još je isti dan, nakon što je održao hitnu sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, kasno poslijepodne doletio u Banju Luku. Baš, uostalom, kao što je laktaškog patnika žurno pohodio i patrijarh Porfirije koji je, brzo se prometnuvši u pravnog eksperta, presudu ocijenio – „van svake sumnje!“ – neustavnom i antidejtonskom, pa onda i iznimno opasnom.
Iako od patrijarha blagoslovljen, kasno navečer okrenuo je potencijalni srpski uznik ćurak. Obznanio je, naime, kako nema ratni plan jer je, veli, i Vučić za mir. A ako je tako, onda je spreman razgovarati s predstavnicima hrvatskog i „muslimanskog“ naroda.
PTSP ne bira
„Pozivam ih na razgovor, stojim na raspolaganju. Ako me pozovu, nudim se da sutra (četvrtak, 27. veljače) u 10:00 h budem u Sarajevu. Gdje god hoće, neka me pozovu – ja ću doći. Ako me ne pozovu sutra, ja njih zovem prekosutra. Eto, ponovo u Sarajevu, samo da nađem prostor kod njih, ne moraju dolaziti u Republiku Srpsku, i da razgovaramo. Ja sam spreman na razgovor“, dodao je, odajući, nakon ovoga pa gotovo kopernikanskog obrata, kako PTSP djeluje i na tako jednog velikog čovjeka i ponajprije – Srbina.
No, osim posttraumatskog stresa na, blago kazano, čudno Dodikovo ponašanje uzroke treba potražiti – što, konačno, fali Freudu?! – u djetinjstvu toga laktaškoga vragolana. „Kad sam bio dijete, mi smo se uvijek igrali partizana i Nijemaca. Uvijek sam bio partizan. Ja sam vaspitan, kad čujem ‘eto Švabe’, u meni se uvijek stvori neki strah“, kazao je na mitingu. I, eto, ono što ga je plašilo kad je bio mali, snašlo ga je sad kada je (već) veliki. Slijedom čega treba tek vidjeti hoće li otići, tj. uteći u partizane. Zapravo, hoće li uopće uteći u, primjerice, Mađarsku, kako navješćuju srbijanski tabloidi?! I koji je pravi Dodik, onaj koji je banjolučki miting završio zapjevavši svoju omiljenu Ne može nam niko ništa, ili onaj koji bi razgovarao sa Sarajevom kad god oni hoće i gdje god hoće?
Okolnosti, višetjedni studentski prosvjedi koji su prerasli u (sve)građanske, ne idu baš na ruku Miletovoj (kon)federaciji. Vučić je, naime, u neprilici na svojim mitinzima dokazivati i da je Vojvodina Srbija.
Odgovor pak nije trebalo dugo čekati. Prvo su sarajevski psihijatri-amateri, ponajprije Bajin nekadašnji partner u vlasti Elmedin Konaković, konstatirali kako eresovski vožd u svome političkom ludilu nema granica, pa evo predlaže zakonska rješenja koja mu omogućavaju uhićivati (i) pripadnike svog naroda koji ga u tom ludilu nisu spremni pratiti. Taj glasoviti sarajevski „internetlija“ pročitao je, tretirajući aktualni, ili akutni slučaj Dodik, kako tako obično završavaju autokrati i tirani, tiranijom nad vlastitim narodom, naime. Uz to, ispod Trebevića, otkud su znali – glasovita Trojka naročito! – najavljivati i nekog novog Mileta, sada horski kliču: „Gledamo pravo lice Milorada Dodika i svi ga jasno vide.“
Jedna je majka
I, uistinu, na sjednici Narodne skupštine RS-a, pod njegovim ravnanjem, usvojeni su prošlog četvrtka, 27. veljače zakoni kojima se razvlašćuje država na način da se zabranjuje djelovanje Suda BiH, Tužiteljstva BiH i SIPA-e na području RS-a. Osniva se, također, i VSTV RS-a te na taj način urušava djelovanje državnog VSTV-a. Sve u svemu, to je ono Bajino mitingaško: „Nema vam više Bosne i Hercegovine…“ Iz, dakako, ersovske perspektive. Odnosno onoga dijela, kako u Sarajevu vole kazati, manjeg bh. entiteta pod njegovom kontrolom. Većeg dijela, dakle.
Odmah je očekivano reagirao Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, najavljujući pokretanje vitalnog nacionalnog interesa. Eresovski su Bošnjaci – spremni na ovakav scenarij – odmah obrazložili i što znači ovaj potez. Prekršena je, tvrde, odredba Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojom se tretiraju djela protiv integriteta BiH, tj. napad na ustavni poredak. Konkretnije, ova je odredba definirana člankom 156. koji kaže: „Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na neki drugi protupravan način pokuša promijeniti ustavni poredak BiH ili svrgnuti njezine najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje pet godina.“
E, sad, trebalo bi utvrditi koga treba kazniti. Naime, prije negoli će eresovski parlamentarci dizanjem ruku udariti na državu, Dodik je, glasom patetičnijim čak i od onoga Vučićeva, priopćio kako pet dana nije vidio majku, pa, veli, mora sada s njom provesti neko vrijeme. Jer, ovih joj je dana bilo naročito teško. Samo je na rastanku poželio narodnim skupštinarima da usvoje predložene zakone. Je li (i) to „uporaba sile ili (svejedno) prijetnja uporabom sile“, nije lako znati. Eh, da nije đavo Michaela Murphyja vratio u Ameriku – otkud ga je prije četiri godine i doveo u ovu našu dolinu suza – odgovor bi se već znao. Ovako…
Treba, zapravo, utvrditi gdje je onaj drugi čovjek Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu, o kojem je govorio Bajin (i Perkovićev) zagrebački odvjetnik. Ako ga netko vidi kako se mota oko bivše sarajevske vojarne Viktor Bubanj, opet će se (neka) Sena baviti Bajom.
Što nakon Sene?!
Kako bilo, svi oni koji su se pitali što će – s Bosnom! – biti nakon što sutkinja Sena Uzunović pročita presudu (koju je, navodno, napisao kao neku vrstu oporuke odlazeći Murphy), sin zabrinute gospođe Mire može odahnuti. Rata neće biti! Zasad, doduše. Mada, osebujni šef federalne policije Ramo Isak tvrdi kako su Bosanci (…) – spremni! Štoviše, tumači svima koji su se eventualno uplašili, kako on nije ’90-ih slušao ni Aliju koji je nonšalantno poručivao „Mirno spavajte, rata neće biti”, nego je iznosio oružje iz vojarni JNA i naoružavao narod. Zbog takvih – junaka! – poput Rame, rat i jest trajao četiri godine. Samo…
Uz to, taj (navodni) gazija iz ’90-ih poručuje (Banjoj Luci) kako će ukoliko MUP RS-a iziđe na entitetsku granicu, on automatski postati republički ministar na cijelom teritoriju BiH. Republički?!
‘Ajmo, nakon Rame, ipak, malo ozbiljnije: Slijedom, dakle, dvojbe što će biti „poslije Sene“, valja podsjetiti kako je nepravomoćni osuđenik navijestio da eresovske snage neće vršiti nikakve pokrete. Najavio je, također, fazu dva koja pretpostavlja izravno obraćanje Srbiji i traženje sporazuma o konfederaciji, potom o federaciji te sporazum o monetarnoj uniji kako bismo, veli, mogli organizirati život i da ne ovisimo o glupostima koje gledamo u Sarajevu.
Kao nastavak ove Dodikove najave stigla je, odmah, dan nakon presude, vijest kako će se sjednica Narodne skupštine Srbije o situaciji u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini održati 14., 15. i 16. ožujka. Okolnosti, višetjedni studentski prosvjedi koji su prerasli u (sve)građanske, ne idu baš na ruku Miletovoj (kon)federaciji. Vučić je, naime, u neprilici na svojim mitinzima dokazivati da je (i) Vojvodina Srbija…
Ne baš sigurna nadstrešnica
Najposlije, ni Miloš Vučević nije prevelik optimist. „Nažalost, ne očekujem potpuno jedinstvo u Skupštini Srbije, jer imate ljude koji ne vole Srpsku, kao što je voli većinski dio Srbije. To su usamljeni primjeri nekih političara, ili stranaka koje imaju malu podršku građana. Važno je kako će na toj sjednici Dodik imati prigodu obratiti se i predstaviti svoje viđenje situacije u RS-u i u BiH“, kazao je srbijanski premijer u ostavci, koji je pao zbog tragedije u Novom Sadu u kojoj je početkom studenoga prošle godine na željezničkom kolodvoru nakon pada nadstrešnice poginulo 15 ljudi.
Ne treba praviti – dosta je toga bilo proteklih dana – politički horoskop, ali dojam je kako Srbija trenutačno – a niti dugoročno – nije baš pogodna nadstrešnica za Dodikove ambicije. Uostalom, u ovakvoj državi sigurno je samo da ništa nije sigurno. A najopasnije je, uče nas ne tako davna iskustva, onda kada nam kažu – mirno spavajte.