Državni tajnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava Ivan Vidiš i potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore Joso Smolić jutros su u emisiji Hrvatskog radija “U mreži prvog” rekli kako nije istina da su strani radnici povoljniji od domaćih, dok je demograf Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta upozorio na mogućnost getoizacije, poručivši kako hitno treba donijeti zakon koji bi je spriječio.
Jurić, koji je u emisiji među ostalim govorio o “imigracijskoj ideologiji”, rekao je da useljavanje u Hrvatsku ne može biti obično birokratsko pitanje.
”Mi smo još 2020., kad je Zakon o strancima donošen, ukazivali što će se točno dogoditi. Našli smo se nespremni u ovom procesu, nemamo integracijsku strategiju, nemamo migracijsku strategiju”, rekao je Jurić.
Dodao je da bi integracijska strategija trebala ciljati ne samo useljenike, nego i hrvatsko društvo, koje se, kako je rekao, često proziva za ksenofobiju.
”Mi sada još imamo šansu ne ponoviti pogreške zapadnih zemalja. Ta prilika traje vrlo kratko i trebamo pod hitno donijeti zakon koji bi spriječio getoizaciju”, rekao je Jurić.
”Poslodavci zbog vlastitog profita stavljaju po 70 ljudi u jedan stan. Na taj način osujećuju bilo kakvu mogućnost integracije”, dodao je, prenosi HRT.
Jurić je rekao i da imigranti često nisu motivirani naučiti hrvatski jezik jer se ne radi o velikom jeziku poput engleskog. Rekao je da getoizaciju potiču upravo hrvatski poslodavci.
Potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore Joso Smolić reagirao je rekavši da je osobno bio 20-ak godina migrant i da zna što to znači te da se ovdje teret baca na poslodavca.
”Ne radi getoizaciju poslodavac, nego država mora voditi o tome računa, lokalne samouprave, oni koji žele da imaju što više radnih mjesta da i pomognu tim poslodavcima”, rekao je Smolić.
Među ostalim je rekao da svaki radnik treba imati iste uvjete – bio on rođeni Zagrepčanin ili Nepalac.
”Ne smijemo diskriminirati nijednog radnika, nijednog građanina koji živi u RH. I ne trebamo to razdvajati, strani radnik, domaći radnik. Ja moram kazati, nije točno da je jeftina radna snaga izvana, iz uvoza. To moramo naglasiti jer to nije točno. Hrvatska ima zajamčenu minimalnu plaću, koja je i sad povećana, ali neće strani radnik raditi za nešto manje novca od kolege koji je iz istog grada iz RH, nego hoće za isti novac. A mi moramo platiti smještaj, hranu, režije i sve. Tko domaćem radniku plaća režije, tko mu plaća podstanarstvo?”, rekao je Smolić.
Državni tajnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava Ivan Vidiš rekao je da je ukidanje kvotnog sustava u 2020. godini bio dobar potez te da sada idu u neke nove izmjene. Kao glavne izazove istaknuo je integraciju te predvidljivost, i za strane radnike i za poslodavce.
”I zato je za početak jedna od najbitnijih izmjena koju je predložio MUP kao nositelj zakona da radna dozvola vrijedi tri godine. U tri godine mi već možemo zaista ponuditi jedan duži period, gdje i strani radnik i poslodavac i mi kao Ministarstvo, kao država, možemo ponuditi nešto više stranim radnicima. To je već jedan dobar period za integraciju i prilagodbu”, rekao je Vidiš.
Dodao je da su odlučili putem vaučer-sustava po prvi put ponuditi učenje hrvatskog jezika uz posao, ali i da će dugoročno razmotriti da strani radnici već dođu sa znanjem hrvatskog jezika.
”Ukupno gledano, sustav funkcionira dobro. Strani radnici su zadovoljni uvjetima u Hrvatskoj, zato ovdje dolaze”, rekao je Vidiš.
Nadovezao se na Smolićevo izlaganje i rekao da strani radnik nije povoljniji od domaćeg.
”Strani radnik je 30, 40 i nekada i više u postotku skuplji od domaćeg radnika”, rekao je.
Vidiš je rekao i da unatoč ukupnoj dobroj slici postoje izolirani slučajevi poslodavaca koji se loše odnose prema stranim radnicima te da je čvrsta odluka Ministarstva i socijalnih partnera da se takve isključi iz tog sustava.
Jurić je rekao da useljavanje u Hrvatsku ne može biti obično birokratsko pitanje kojim se bave državni birokrati.
”Ovdje se događa polarizacija hrvatskog društva, vrlo velika. S jedne strane imamo dio građana koji državu doživljavaju kao servis, a s druge strane imamo velik dio Hrvata koji državu doživljavaju kao narodni okvir i jednu obitelj”, dodao je.
Jurić je naveo “humanitarno moraliziranje” kao “prvi trik koji se koristi u imigracijskoj ideologiji”, dok je kao “drugi trik” istaknuo “nužnost” – “mi smo ostarjeli, nema tko raditi”… Protivnici imigracija pak, rekao je, tvrde da se na taj način provodi zamjena stanovništva te da su imigracije u funkciji gušenja cijene rada. Dodao je da su studije jasno pokazale da useljavanjem pada cijena rada određenih zanimanja 1 posto godišnje, dok istovremeno toliko raste najma stanova.
Smolić je rekao da se ne radi o jeftinoj radnoj snazi te da strani radnici ne ruše cijenu rada u RH. ”Ponekad više koštaju”, dodao je.
Vidiš je rekao da ima dojam kako se govori o nečemu nekontroliranom.
”Svi radnici koji dolaze u Hrvatsku su oni koje mi ne možemo pronaći na domaćem tržištu rada”, rekao je.
”Naravno da nam je prioritet domaći radnik, ali mi vidimo da se stvaraju radna mjesta i da za njih nemamo radnika. I tu nismo usamljeni, to je situacija praktički u cijeloj Europskoj uniji”, dodao je.
Vidiš je rekao i da za sada plaće rastu u svim sektorima, a najavio je i da će na temelju Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada kreirati crnu listu na kojoj će poslodavci koji ne prijave stranog radnika biti šest godina te će za svakog radnika biti kažnjeni.
”Tko je nama konkurencija za te strane radnike? Cijeli svijet. Zašto oni ovamo dolaze? Jer su visoke plaće”, rekao je također Vidiš.
Obraćajući se Juriću, rekao je da je Hrvatska naša domovina i puno više od kategorije servisa te da im je u interesu da Hrvatska ostane sigurna i dobrodošla zemlja prema svima koji ovdje žele pošteno raditi – a to je, dodao je, većina stranih radnika.
Jurić je rekao da je “naša tragedija u tome da smo mi radi 200 eura koje nismo htjeli povisiti plaću našim radnicima koji su otišli u Njemačkoj sada otvorili takozvanoj jeftinoj radnoj snazi”.
”A mi sedam godina govorimo da će integracija koštati. Pročitajte naše radove. Sad svi imaju retoriku “sve nas je ovo iznenadilo” i tako dalje. Znači, da se slušala struka, ne bi nitko bio iznenađen”’, dodao je.
Rekao je i da BDP nije pokazatelj života malog čovjeka, kao i da nitko ne zna koliko je stranih radnika u Hrvatskoj.
”MUP tvrdi jedno, HZZ drugo, HZMO treće, DZS četvrto”, dodao je Jurić.
Također je rekao da se ne trebamo zavaravati jer nije isto integrirati osobu iz Ukrajine i osobe iz takozvanih trećih zemalja, te da je tu potrebno puno opreza.