Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Privilegiran položaj manjina u Hrvatskoj česta je medijska tema, a u zadnje su vrijeme došli u žižu pozornosti. To stoga što je osam manjinaca postalo jezičak na vagi u odlučivanju tko će u iduće četiri godine vladati Hrvatskom. Jezičak na vagi, ali i kamen spoticanja kod svakih izbora. Nigdje u svijetu nema sličnoga primjera da nacionalne manjine odlučuju o većini.
Hrvatska velikodušno nagradila manjine
Niti jedna država u Europi nema tako velikodušan Ustav kojim se manjinama jamče tolika prava. Kako smo uopće došli u takvu situaciju da je sve više onih koji tvrde da se nešto treba mijenjati, i to ne samo među desnim, nego i među političarima lijeve provenijencije? Kako je sve počelo? Od prvih izbora 1992. godine predstavnici srpske manjine birali su se s općih lista političkih stranaka. Dolaskom na vlast Račana i Mesića otpočeo je proces rastakanja Hrvatske. Ukidanje Županijskoga doma Sabora kojim su do tada bila riješena i pitanja manjina, tražilo se novo rješenje za iste. Podsjetimo da su ovim zakonom o nacionalnim manjinama koji su uveli pod izgovorom pristupnih pregovora s EU, Račan i Mesić planirali sebi osigurati 8 sigurnih saborskih mandata jer su računali s tim da će manjinci biti uvijek uz ljevicu. Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika, a ostala 21 manjina pet zastupnika. Pitanje je koliko je to pošteno? Međutim, samo godinu iza Račanova zakona, Sanader uz sebe uzima manjince i od tada je primjerice Pupovac, evo već 20 godina, neizostavan dio vlasti, osim za kratke vladavine Karamarka. Na ovim izborima Milorad Pupovac, Anja Šimpraga i Dragana Jeckov su osvojili bitno više glasova od svojih protukandidata. Unatoč tomu njihovo 20-godišnje sudjelovanje u vlasti iritiralo je Domovinski pokret, ali očigledno i veliki broj birača koji izričito traže da se ovaj put vlast formira bez predstavnika SDSS-a. Da nemaju ništa protiv Srba pokazuje prijedlog DP-a da ministar branitelja bude Peđa Mišić, Srbin.
Furio Radin 32 godine saborskoga staža
Račanovim Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine predviđene su kvote od tri predstavnika srpske manjine i pet predstavnika svih ostalih, pa tako primjerice Veljko Kajtazi u isto vrijeme zastupa njemačku, romsku, ukrajinsku, rusku i židovsku manjinu, a u stvari predstavlja samo sebe, kako kažu predstavnici njemačke i židovske zajednice koji su Kajtazijevim radom nezadovoljni. Oni su kažu pokušali s njim razgovarati, ali bezuspješno. Ostao im je nedostupan. Apsurd je da Kajtazi u Hrvatskoj predstavlja i rusku i ukrajinsku manjinu, dakle dvije zaraćene strane.
„Manjinac“ Furio Radin je jedini u Hrvatskom Saboru od 1992. godine, deveti mandat zaredom i ima 32 godine saborskoga staža. Na nedavnim izborima dobio je 955 glasova i tijesno pobijedio protukandidata Corrada Dussicha, koji je dobio 933 glasa. Prilikom predaje lista rekao je kako mu je ovo zadnji put da se kandidira i to zato što ima još dosta neobavljena posla koji treba obaviti. Šta reći na sve to? Zastupnik mađarske manjine Robert Jankovics na zadnjim izborima uopće nije imao protukandidata pa mu je za pobjedu bio dostatan i samo njegov glas. Sve to govori o apsurdnosti manjinaca u Saboru koji su tu očito kako bi rješavali privatnu egzistenciju političkom trgovinom.
Dr. Petrov: Bez prava odlučivanja o Vladi i proračunu
Sve je više onih koji misle da ako se osam manjinaca u Sabor bira po posebnim pravilima, onda bi trebali imati i drugačije ovlasti. Dr. Božo Petrov iznio je prijedlog da tako izabrani zastupnici ne bi imali pravo odlučivanja prilikom formiranja Vlade i donošenja državnog proračuna, a zauzvrat bi imali pravo veta na sve zakone koji se odnose na prava nacionalnih manjina. Most ovim pokušava, što i jest zadatak oporbe, istjerati stvari na čistac jer i DP se zalagao za izmjenu izbornog zakona, pa je narodni referendum prava prilika za to.
Međutim, pri samom spomenu referenduma partija je brzo angažirala svoga pravnog podanika profesora Branka Smerdela da protumači Ustav kako odgovara vladajućim partijama. On je ovaj prijedlog nazvao „nečuvenom ustavnom dekonstrukcijom“ premda je i on sam 2014. imao slične prijedloge. Danas govori kako nema ukidanja stečenih prava bez sporazuma. On se dakle protivi referendumu koji izražava volju naroda. Ovdje imamo čistu zamjenu teza.
Vlast proizlazi iz naroda
Po Smerdelu proizlazi kako narod ima manje vlasti od svojih predstavnika izabranih u Sabor, unatoč tome što je zapisano u članku 1. stavku 1. Ustava RH da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Narodni predstavnici u koaliciji ad hoc, sklepanoj tko zna kako, a ne može se isključiti niti nedopuštena trgovina, 2/3 većinom mogli su promijeniti taj isti Ustav pa su smanjili broj zastupnika hrvatskoga naroda izvan Hrvatske, i to tako da 5.000.000 iseljenih Hrvata (dijaspora) bira isto onoliko zastupnika koliko ih bira srpska nacionalna manjina koja broji svega cca 200.000 svojih članova. I to nije nikome problematično pa ni uvaženom profesoru prava u mirovini. Znači da ono što su HDZ i SDP jednom ispregovarali i zapisali u Ustav, to samo oni mogu i promijeniti. Narod nikako jer bi se tako, tobože, umanjila stečena prava nacionalnih manjina. Istina je suprotna. Vlast proizlazi iz naroda, a zastupnike narod bira kao što svatko bira opunomoćenoga odvjetnika ne odričući se prava da sam putem referenduma odluči o bitnim temama. Zastupnik-opunomoćenik ne može smanjiti prava narodu jer je hrvatski narod vlasnik RH. Sabor je jedini ovlašten tumačiti Ustav jer ga je on donio 2/3 većinom i on bi trebao izražavat stvarnu volju naroda.