Preminuo je Hrvatski branitelji Mir Kolobara, objavila je Mostarska HVIDR-a.
“U srijedu 19.3.2025. godine u 9:55 sati, iznenada u svojoj 73-oj godini života, primivši Sakrament kršćanske utjehe i okrijepe blago u Gospodinu preminuo. Pogrebna povorka kreće u petak, 21.3.2025. godine u 14:00 sati ispred Gradske mrtvačnice “Bijeli Brijeg”. Pokop dragog nam pokojnika obavit će se na Rimokatoličkom groblju “IVANOVA GLAVICA” Vrapčići. Svete misa zadušnica služit će se uz pokop.
Pokojni Miro je bio priznati i ugledni član mostarske Hvidre, ratni vojni invalid i bivši logoraš “logora u Bileći” Svjedočio je o ratnim događanjima, zločinima i torturama koje je provodila tkz JNA i Srpska vojska, prenosi Teleskop.hr.
U knjizi “Transverzala zla” autora don. Josipa Galića opisano je njegovo potresno svjedočanstvo. Pokojni Miro se isticao kao društveni djelatnik naše zajednice, baveći se nogometom od ranih dana, u jednom mandatu je uspješno vodio, kao trener malonogometnu momčad Hvidre. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Bio je aktivan i na društvenim mrežama, imao je nekoliko hobija a za one koji su ga poznavali, znaju da je uspješno vodio Hrvatski nogometni klub Bjelopoljac koji se natjecao u prvoj i drugoj ligi Heceg Bosne. Na žalost, taj klub više ne postoji isto kao i naš Miro koji je zamijenio ovaj zemaljski život za onaj nebeski. Prijateljima iz Hvidre, tvoj lik i djela će ostati vječno u sjećanju.” Hvidra Mostar ovim putem ožalošćenoj obitelji šalje izraze sućuti, stoji u priopćenju mostarske HVIDRA-e.
Od pokojnog Mire Kolobare biranim riječima se oprostio i njegov prijatelj Željko Andrijanić.
“Igrala se 20. minuta nogometnog druženja, poznatog kao “Termin četvrtkom”, kad sam, sjedeći na klupi, kao pisac koji vapi za odmorom, s profesionalnom deformacijom da bacim pogled na ono što se događa u našoj svakodnevici, vidio natpis: “Miro, počivao u miru Božjem.”
Ponadao sam se da je neka pogreška, jer Trener, kako sam mu se obraćao upravo iz tog nogometnog vremena, djelovao mi je kao vječni mladić koji ne neće nikad otići, već će vječno uživati u sanjarenju – u onim ljepšim vremenima kada sa svojom majkom Lucom i ocem Stankom razgovara uz prvu kavu u rodnim Vrapčićima, kada sa svojom Zdravkom gradi dom, podiže divnu obitelj, usmjerava ih, gradi neki nogometni tim kakvom se jednostavno moraš diviti. Ali, Miro je otišao na zasluženi odmor, iznenada, u 73. godini života.
U nekoj mojoj mladenačkoj dobi, dok sam maštao kako ću živjeti od nogometa, moj i Mirin put su se isprepleli. Ja u nogometnoj školi legendarnog Dine Vranješa, a Miro tada kao trener – je li u to vrijeme bio vezan za HNK Drinovci, ne mogu se točno sjetiti, ali, lako moguće. No, koje desetljeće i pol kasnije, sjetit ćemo se da smo nekoć, on kao trener i pedagog, a ja kao junior neke momčadi, zajedno išli tim nogometnim putem.
Međutim, ono u čemu smo se pronašli osim nogometa bila je književnost – ili bolje rečeno, ta književna mudrost, neko pučko pisanje i povijest našeg naroda, koja je istovremeno i bolna i lijepa.
Mirin put nije bio lagan. Njegovo svjedočanstvo sačuvano u knjizi “Transverzala zla” nešto je bolno, dramatično, stravično. Čitajući to, svakom normalnom čovjeku stegne se u grlu. Preživjeti takve strahote od zločinaca i nakon svega ostati mentalno snažan, ići putem oprosta – to mogu samo najveći. A Miro je pripadao takvima – najvećima koji su hodali ovom napaćenom zemljom i slobodnim hrvatskim krajevima.
Na predstavljanju mog romana “Pisma iz vječnosti”, u svibnju prošle godine u Mostaru, pojavio se i Miro. Srdačno smo se pozdravili i, poznajući njegovu ljubav prema pisanoj riječi i lijepom izražavanju, znao sam da mogu očekivati da će biti među onima koji će među prvima pročitati knjigu i dati svoje mišljenje. Samo ću reći – to je bila najljepša recenzija koju su Pisma iz vječnosti dobila. A iako je Miro dao suglasnost da to objavim tada, pustit ćemo to protoku vremena, uz samo jednu njegovu rečenicu u kojoj se vidi čemu je i veliki Miro stremio:
“Knjiga je mješavina tame, sunca i svjetlosti, života kojeg ima u vječnosti u ljubavi – bilo ovdje na stvarnim prostranstvima ili gore u Božjim, mirnim, beskrajnim poljima tišine, nade i ljubavi.”
Danas je Miro otišao u ta, kako ih je opisao, Božja, mirna, beskrajna polja tišine, nade i ljubavi.
Vrstan nogometaš, trener, pisac, čovjek koji je iz logora u kojem je bio mučen od strane četničkih struktura izišao još jači, te nam svima pokazao što je kršćansko milosrđe – otišao je u vječnost, mahnuo zauvijek svom Mostaru, svojoj Hercegovini, svojoj Zdravki, s kojom je u travnju ove godine trebao slaviti 50 godina braka. Negdje gore čekat će i nju i sve one koje je ovdje na zemlji radovao. Jer mnogima je pokazao i kako društvene mreže mogu biti zanimljive, mudre, kvalitetne… nažalost, od danas su itekako siromašnije. Večeras, kao da je i Hrvatska igrala za svog Miru Kolobaru” napisao je Željko Andrijanić na portalu herc.info.
Mir Kolobara je bio aktivan na društvenim mrežama . Često je pisao o svom Mostaru i velikoj ljubav prema rodnim Vrapčićima. Imao je puno prijatelja na društvenim mrežama s kojima je često komunicirao. Širio je samo mir, dobro i optimizam unatoč teškom životnom putu i ratnom stradanju koje je sasvim sigurno ostavilo traga na njegovom zdravlju. Uživao je u svom obiteljskom okruženju, često je u svojim postovima pisao o supruzi, djeci, unucima i svom vučjaku Rokij. Počivao u miru, dragi i dobri čovječe. Prije samo nekoliko dana posvetio je dirljiv post svom vučjaku.
“Njemački ovčar,najbolji zaštitnik obitelji, meni najdraži pas, koje dugo godina imam u svome dvorištu, kao kućnog ljubimca. Pas je čovjekov najbolji prijatelj, ali i čovjek psu.”, napisao je Miro koji je također volio prirodu i cvijeće.
Borjni prijatelj opraštaju se od Mire na društvenim mrežama.
Antonela Tomić
Neki ljudi ostave dubok trag u našim životima iako se nikad osobno upoznali nismo. Takav je bio gospodin Miro. Nenametljivo i tiho podržavajući znane i neznane. Zahvalna sam što sam imala čast da budemo makar fb prijatelji. Ostala sam šokirana viješću. Počivao u miru Božjem dobri čovječe. Obitelji iskrena sućut.
Ivica Medo
Baš šok… Što veli Tomo Ničota, nismo se upoznali osobno, a kao da smo se znali sto godina. Falit će nam svima tvoje opservacije i komentari; bio si istinski nogometni znalac, erudit, pravi entuzijast, dinamovac i domoljub.
Miro, počivaj u miru Božjem
Bernard Jurišić
Počivajte u miru Božjem dobri šjor Miro. Vaša pozitiva i dobrota falit će ovom svijetu.
Iskrena sućut cijeloj obitelji.
Tomo Ničota
Što reći nego – šok. Miru nisam nikad osobno upoznao, ali u razgovorima na fejsu, imao sam dojam da se znamo godinama. Uvijek pozitiva, svijetla strana života, dobrota, ljubav i prijateljstvo. Rijetki su takvi, stvarno rijetki… Miro, nastavi širiti svoju dobrotu nebeskim prostranstvima, siguran sam da je imaš dovoljno za sve! 😪
Zlatica Zlato Benko
Šok, nevjerica još uvijek mislim da nije istina … pa još prije dva dana lajkao mi je fotkice … tužno jako tužno, ne mogu doći k sebi. Tako drag čovjek. Znali smo izmjeniti pokoju porukicu, pogotovo kad ga nije bilo koji dan na fejsu odmah sam ga pitala kako je, bilo mu je drago. Dijelio je moju tugu za Jasnom, pratio svaku moju objavu … i nemam riječi da opišem tugu. Gospođi Zdravki njihovoj djeci i unucima iskrena sućut .
Pa nije valjda.
Alen Lesički
Putuj u miru dragi čovječe!
Foto:Teleskop.hr