Svako malo uhite nekog od „državnih glavešina“. U pitanju je navodno u većini slučajeva – korupcija i lopovluk. Nakon Josipe Rimac na red je došao Ivica Todorić i Agrokor, a u zadnje vrijeme zatreslo se i u Janafu.
Zanimljivo je da o tome „nitko ništa ne zna“, a da „svi“ znaju sve.
Još optužnice nisu ni napisane a odabrane dnevne i tjedne novine i portali samo da „u živo“ ne prenose tijek istrage. Curi na sve strane. A svi pričaju kako to nije njihov problem, odnosno da od njih ne izlazi u javnost ni jedna povjerljiva informacija.
S druge pak strane, čak se objavljuju i fotografije s pretresa kuća, stanova i poslovnih prostora, a sve bi trebalo biti kao tajna.
Kako i na koji način određeni (i provjereni!) novinari saznaju kome će policija u ranim jutarnjim satima pokucati na vrata?
A istraga je tajna!?
Jeste li čuli da je netko odgovarao što je (u nastavcima) objavio cijeli tijek istrage, još prije nego je s njom bio upoznat sudac?
A to se nažalost neprestano događa, ali u samo „njima“ odabranim slučajevima.
Kad izvještavaju, reporteri poput Jaraka i Bage, kao da u jednom uhu imaju slušalicu svojeg urednika, a u drugom onog tko vodi istragu!
Nema tu slučajnosti.
Evo, sada se „prepucavaju“ i to preko medija (!) predsjednik države i predsjednik Vlade. Jedan drugog optužuju da su znali za istrage, ali to nitko od njih ne želi priznati, jer nitko se od njih „ne miješa“ u rad policija i istražnih organa.
Dakle, pojedini (sic!) novinari uvijek su bolje i brže obavješteni od njih, pa često znamo čuti i od tako visokih političara „znam samo ono što sam pročitao ili čuo u medijima!“
Da pukneš od smijeha!
U najnovijem slučaju Janaf (mito i korupcija) predsjednik države je poručio da se već „davno“ prije trebalo hapsiti (direktora Kovačevića i njegove suradnike), dok mu predsjednik Vlade odgovara da se hapsilo u Jugoslaviji, a da se sad uhićuje.
To ipak nije suština ili bit.
Činjenica je da se optužbe za mito ili korupciju svako malo pojavljuju na najvišim razinama.
Međutim, malo se zna što se po tom pitanju događa na razini općina ili županija.
Istina, uhitili su (bivšu gradonačelnicu Knina) Josipu Rimac, ali jedna lasta ne čini proljeće.
Sjetimo se samo koliko se diglo buke oko navodnog mita kojeg je dobila bivša sisačko – moslavačka županica Marina Lovrić- Merzel. Do početka njezina suđenja čekali smo deset godina (!?), a još se ni ne nazire kad će mu biti kraj, odnosno koliko će još vode poteći ispod Savskog mosta, dok je ne oslobode ili zatvore.
Suđenje za navodni kriminal Ivici Todoriću kažu da će trajati dok „ne umre“. Kad bi sudac pozorno morao pročitati sve što su o Todoriću i Agrokoru u istrazi napisali i dostavili mu istražitelji trebalo bi mu najmanje dvije godine!
Samo u tu istragu utrošena je „tona“ papira.
Sada se u prepucavanje predsjednika države i predsjednika Vlade uključio i kontraverzni sudac Turudić, inače predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. On je reagirao na izjavu predsjednika države da je neprimjerena, da je to što on govori izravni pritisak na sud, dok istraga još nije počela.
A pojedini mediji ne vrše „pritisak na sud“ kad iz dana u dan objavljuju „tajna“ izvješća iz pojedinih istraga?
Dakle, još malo ćemo čitati što se događalo u aferi Janaf, a poglavito tko je sve dolazio kod Kovačevića na ručkove i večeri, a možda ćemo saznati i koje su plaćene dame zabavljale goste, pa će doći neka druga afera.
Najbolje bi bilo da se najviši državni političari informiraju kod Bage i Jaraka što dalje radi i priprema Državno odvjetništvo, Uskok, policija ili koga prate tajne službe.
Ako ne znaju oni, onda sigurno ne znaju ni Milanović ni Plenković, a kamoli Božinović.
Drugim riječima, istražne radnje za navodna velika kaznena djela uglavnom služe kao zabava za narod, dok ćete vidjeti kako brzo i lako djeluju „organi“ kad će idući mjesec krenuti naplate po ovrhama.