Ovih su dana iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) stigle vrlo zanimljive i važne vijesti. Ni sanjati nismo mogli da ćemo to čuti, a razlog je da se isto ponašanje medija događa i u Hrvatskoj, pa mislimo da je to zlo samo u nas. Članak koji je napisao John Nolte (https://twitter.com/NolteNC; https://www.facebook.com/JohnNolteNC/?skip_nax_wizard=true) otkriva strahote laži koje su američki mediji proširili o Trumpu i njegovim suradnicima, te nevjerojatno nasilje koje se u SAD provodi prema njegovim glasačima i suradnicima (https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/06/25/nolte-border-separation-hoax-delivers-disastrous-week-for-establishment-media/). Čovjek se mora upitati a) laže li taj Nolte, b) je li moguće da se u toj časnoj zemlji događaju tako prljave stvari, c) kako je to tek u nas kad je tako opako u jakoj i zdravoj zemlji Americi?
Otkrile se nevjerojatne laži glavnih medija
Glavno otkriće je došlo iz teme o ilegalnim migrantima iz Meksika u SAD. Otkrilo se da zakon o odvajanju djece od roditelja uopće nije donio Trump, nego ga je on naslijedio! Na snazi je 20 godina! U osam godina Obamine vlasti nitko ni pisnuo nije o tom zakonu, a kad je Trump pobijedio, etablirao se i počeo nizati uspjehe, taj zakon je iskorišten da se njega napadne da ga je donio i da ga provodi. Naši čitatelji sigurno su čuli kako s užitkom zgražanja o tome izvješćuju i hrvatski mediji.
Žičani „kavezi u kojima stoje djeca“, koje mediji sada prikazuju kao „Trumpove“, postojali su i u vrijeme Obame! (https://www.breitbart.com/big-government/2018/06/18/photos-obama-used-same-so-called-cages-to-detain-child-border-crossers/).
Kad američka policija uhiti osobe koje pokušavaju ilegalno ući u zemlju, stavljaju ih u zatvor zbog istrage i odluke da se vraćaju odakle su došli, ili neke druge. Međutim, kad migranti sa sobom imaju djecu, onda se djeca od njih odvoje da – ne bi morala biti u zatvoru. Dakle, u tim situacijama se samo može djecu poslati u zatvor s roditeljima, ili ih zadržati u nekom domu dok roditelji ne budu pušteni iz zatvora.
Slika djece na čuvanju „u žičanom kavezu“ dok su im roditelji u zatvoru, napravljena je godine 2014., dok je predsjednik SAD bio Barrack Obama (https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/05/28/democrats-blame-trump-for-photo-children-separated-border-illegal-aliens/), a prikazuje se kao djelo u vrijeme Trumpa! I na Hrvatskoj televiziji, koja je to radosno preuzela od američke!
Trump je, naravno, proglašen nacistom. Ne zna se je li to gore ili bolje nego kad ga je Boris Jokić na HTV javno proglasio idiotom (ili nekim sličnim stanjem duševne bolesti). Objavljene su nebrojene potresne fotografije i reportaže (neke smo vidjeli i na našim glavnim TV kanalima), ali nikad nije rečeno o čemu se tu zapravo radi. Naravno da djeca plaču kad ih se odvoji od mane i da mame plaču od sreće kad se opet nađu sa svojom djecom, ali prikazivano je samo to, a ne srž stvari i činjenica da se isto događalo za vrijeme Obame. Tuga i briga Trumpove supruge protiv toga događanja prikazana je kao njezina pobuna protiv njezina supruga, dakle i države koju on vodi!
Glasoviti i planetarno poštovani časopis Time sudjelovao je u toj prljavštini svojom naslovnicom, na kojoj se vidi majušni uplakan dječak i visoki Trump. No, slika uplakanog dječačića uzeta je iz druge scene (slike) (https://www.instagram.com/p/BkT26byg5Kt/?utm_source=ig_embed), koja je očišćena od svega osim od dječačića, a Trump je dodan! Kad je glasovitiTime postao gola propaganda koja se služi izmišljanjima i lažima, treba se dobro zamisliti, na stranu pick-siebner Jokić!
Još je mnogo tako krivotvorenih fotografija.
Pitali Trumpova mladoga sina je li ikad poželio obljubiti svoju majku
Navodno su novinari pitali Trumpova mladoga sina je li ikad poželio obljubiti svoju majku! O tome mi je neugodno i misliti, a kamo li govoriti. Ne mogu vjerovati da je istina (https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/06/21/exclusive-oedipal-impulses-gq-reporter-asks-donald-trump-jr-if-he-wants-to-have-sex-with-his-mother/), ali nisam vjerovao ni da će se zabraniti pojmovi „trudnica“ i „trudna žena“, „jer muškarac može roditi dijete“, pa se ipak to dogodilo (Velika Britanija).
Pljuvanje po suradnicima
Američki su mediji našli nekog tipa koji je u treći osnovne išao s Trumpovim savjetnikom Stephenom Millerom. Taj tip je onda, na dječjoj razini, pripovijedao prljavštine iz djetinjstva, koje su glupe, neprovjerljive i odurne (https://www.breitbart.com/big-journalism/2018/06/22/politico-expose-on-stephen-miller-third-grade-classmate-says-he-was-obsessed-with-tape-and-glue/).
(Jako podsjeća na one svjedoke o pedofiliji u Crkvi.)
Nevjerojatne laži o suradnicima
Za vrijeme TV prijenosa Trumpova govora, televizija AVC News donijela je ispod slike prijenosa tekst da je Paul Manafort, bivši voditelj Trumpove izborne kampanje priznao da je ubio pet ljudi! A o tome nije bilo čak ni tračeva!
U Americi su „ustaše“ „nacisti“
Svima nam je poznato tko, kako i zašto u Hrvatskoj ljude drukčijeg političkog, povijesnog ili drugog mišljenja proglašava „ustašom“. Čini se da su američki ljevičari to pokupili od hrvatske Orjune, samo što protivnike ne nazivaju „ustašama“ nego „nacistima“. (Zanimljiva razlika je da ne rabe izraz „fašisti“koji preferiraju hrvatski „antifašisti“; naime, na Zapadu pojam „antifašizam“ praktički i nije poznat.)
Evo što je rečeno u vrlo proširenoj TV emisiji „MSNBC’s MorningJoe“: “Ako glasujete za Trumpa, tada ste VI, glasač, a ne Donald Trump, onaj koji stoji na granici (prema Meksiku) poput nacista koji govori ‘ti ovdje, ti ovdje’. A to odražava zlo/opačinu DonaldaTrumpa. Ako za njega glasujete, od toga se više ne možete distancirati“.
Zar to ne podsjeća na komentare naših medija (i političara, i „kulturnih radnika“) o hrvatskim narodnim referendumima (o definiciji braka i dva aktualna)?!
Huškaju i opravdavaju nasilje masa
Tajnica za medije Bijele kuće, gđa Sarah Sandersje, zajedno s obitelji, otjerana („zamoljena da ode“) iz restorana Red HenuLexingtonu, Virginia.
Tajnica Državne sigurnosti gđa Kirstjen Nielsen otjerana je iz restorana MXDC u Washingtonu DC.
Državnoj tužiteljici države Florida gđi Pam Bondi svjetina je prijetila i vrijeđala je u jednom kinu na Floridi. Gđa Bondije morala zatražiti policijsku pratnju da bi otišla. Pljuvali su je u lice i priječili joj izlaz.
Savjetnika Bijele kuće Stephena Millera šikanirali su u restoranu Espita Mezcaleriau Washingtonu DC.
A demokratska zastupnica u Kongresu, gđa Maxine Waters otvoreno zaziva „pravdu svjetine“ za one koji podržavaju Trumpa. Sve to prolazi bez riječi kritike od strane glavnih američkih medija!
Kako Amerikanci vide medije
Nesporni Gallupov institut za istraživanje javnoga mišljenja našao je PRIJE toga strašnoga tjedna za lažljive medije da 62% Amerikanaca smatra da su „tradicionalni mediji koji donose vijesti“ pristrani! Nadalje ih 44% vjeruje da donose netočne vijesti, a 39% da mediji šire lažne informacije!
Bilo bi zanimljivo doznati mišljene hrvatskih stanovnika o hrvatskim medijima – da postoji neki pošteni Gallup koji bi istraživanje pošteno proveo. Do tamo je dalek put, a zasad treba znati da naši mediji kao istinu prenose – ono što donose američki mediji.
Zvuči glupo, ali doista sliči na neku međunarodnu zavjeru. Ako je isto u SAD-u i Hrvatskoj, isto je i drugdje na Zapadu. Ne znam drugo objašnjenje.
Ima još – traže zabranu slobode govora!
To sam pročitao u drugom članku (https://www.breitbart.com/big-government/2018/07/01/williams-why-liberals-have-flip-flopped-on-free-speech/). Prvi članak slavnoga Ustava SAD (ključnog za temelje zapadne demokracije i ljudskih prava) jamči svim ljudima slobodu govora.
A ovih dana čak i liberalni New York Times piše da “liberali, koji su nekoć predvodili u promicanju prava na osnovi Prvoga amandmana, sada dvoje o njemu“ – i to otkad su konzervativci shvatili da on vrijedi i za njih (https://mobile.nytimes.com/2018/06/30/us/politics/first-amendment-conservatives-supreme-court.html?rref=collection%2Ftimestopic%2FFreedom%20of%20Speech%20and%20Expression&action=click&contentCollection=timestopics®ion=stream&module=stream_unit&version=latest&contentPlacement=1&pgtype=collection).
Sada liberali tvrde da sloboda govora više štiti one jače i zatečeno stanje (oni su pristaše „permanentne revolucije“ zato im treba liberalizam). A prije su se na osnovi Prvoga amandmana bili izborili, pozivajući se na Prvi amandman, da se sudski zaštite, primjerice, video-prikazi okrutnosti prema životinjama, prosvjedi mržnje na pokopima poginulih američkih vojnika, nasilne video-igre i laži o vojnim odlikovanjima.
(Znate li odgovarajuće primjere u nas? Sjetite se Frljića i „Novosti“.)
Danas u Americi govore drukčije. L.M. Seidman, profesor prava kaže: „Kad sam bio mlađi bio sam žešće od prosjeka liberalan u pitanju građanskih sloboda, ali postupno sam o tome promijenio mišljenje. Danas vidim da je pogrješno slobodu govora smatrati sredstvom za postizanje pravednijeg društva.“
Catharine A. MacKinnon, također profesorica prava, napisala je niz tekstova, gdje kaže: “Jednom davno obrana nemoćnih, Prvi amandman je u tijeku stotinjak godina uglavnom postao oružje moćnih. On je početkom 20. stoljeća bio zakonski štit za radikale, umjetnike, aktiviste, socijaliste, pacifiste, isključene i one koji nisu imali ništa, a sada je postao mač autoritarnosti, rasista i ženomrzaca, nacista, Ku-kus-klanovaca, pornografije i organiziranog kupovanja izbora“.
To su učeni i fini ljudi, koji govore s visokih i uglednih pravosudnih pozicija, ali lako je prepoznati da se radi o komunistima, bili oni članovi neke takve partije ili ne. Svojedobno su slobodu govora zlorabili za svoje revolucionarne i rušilačke ciljeve, a kad su slobodno počeli govoriti i oni koji misle drukčije od njih, sada bi slobodu govora ograničili.
To vidimo i u nas: naši ljevičari i neprijatelji Hrvatske ne napadaju izravno slobodu govora, ali imaju „kriterij“ „govora mržnje“ i tako označavaju sve ono što se njima ne sviđa. Dok američki komunisti svoje protivnike nazivaju nacistima, hrvatski ih nazivaju ustašama.
Ako pažljivo čitate Seidmanovu rečenicu, vidjet ćete da ga je u mladosti nosila komunistička ideologija i djelovanje, a danas se pravi fin. Treba uočiti da ne kaže da je nezgoda da su se i konzervativci počeli pozivati na slobodu govora, nego implicira da je „odrastao“ i shvatio da sloboda govora priječi „put u pravednije društvo“. To treba odčitati kao poruku da on zna što je pravednije društvo i da nas tamo usmjerava zabranom slobode govora, o kojoj on kao sudac odlučuje.
Primijetite da je Mc Kimmon nabrojila da je sloboda govora nekad bila „zakonski štit za radikale, umjetnike, aktiviste, socijaliste, i pacifiste, isključene i one koji nisu imali ništa“, dakle da je radikal, aktivist i socijalist, a da to provodi kroz umjetnost i brigom za „isključene i one koji nemaju ništa“, ali – eto – danas ta ista sloboda govora škodi tim istim (novoj generaciji) „isključenim i onima koji nemaju ništa“! Kako je to moguće? Moguće je, jer komunisti koriste sve, od umjetnosti (tu su jako vješti) do sirotinje – da zasjednu na vlast. A onda opet koriste sve da je zadrže, ali to su onda druge stvari, npr. Huda Jama.
Vidite li da nas prave ludim? Kao što su ludim, a zatim – mrtvim, napravili milijune ljudi u 20. stoljeću. Izgubili su sve bitke i pali su im svi sustavi, a oni nemaju mira. Napali su najmoćniju državu u povijesti čovječanstva i tamo pobjeđuju. Toliko da otvoreno zastupaju zabranu slobode govora, a u ime – „pravednijeg društva“.
Što će tek biti s nama? Ne smije se zaboraviti da je jugoslavenska komunistička briga za „isključene i one koji nemaju ništa“ završila selektivnim genocidom Hrvata 1945.: pobijeni su vojnici, svećenici, intelektualci, novinari i poduzetnici. Nije ono o „nemaru pobjednika“ Stazić bubnuo bez veze. Uteklo mu jest, ali jest i mislio to što je rekao. A ako je on to mislio, misle i svi oni s kojima se druži, s kojima radi i politiku vodi. A oni znaju što se zbiva u Americi. I Engleskoj. Uostalom, to su davno ispjevali.