Puno smo napravili” riječi su potpredsjednika Vlade i glavnog čovjeka HNS-a Predraga Štromara o 100 dana koalicije s HDZ-m i njihovom sudjelovanju u vlasti.
Štromar izražava zadovoljstvo radom u Vladi i naglašava povjerenje u premijera HDZ-a Andreja Plenkovića. I doista! Dobro je sto Hrvatska ima izuzetno učinkovitu Vladu koja je u samo 100 dana uspjela „puno toga napraviti”, piše dr. sc. Sanja Bilač u Hrvatskom tjedniku od 21. rujna 2017.
Zašto se HDZ nije obratio javnosti nakon 100 dana aktualne Vlade? Može se pretpostaviti kako premijer Plenković dijeli zadovoljstvo i povjerenje s koalicijskim partnerom u Vladi. Kakvu politiku vodi Plenkovićeva Vlada?
Izvjesno je kako podjele u društvu eskaliraju, nastavlja se odlazak Hrvata iz domovine, sve je više financijski blokiranih građana, na samom smo vrhu najsiromašnijih država u Europskoj uniji (EU). Hrvatski odgoj i obrazovanje prepušteni su anacionalnoj interesnoj skupini. Plenkovićeva Vlada vraća štetnu i neprovedivu „Jokićevu” reformu.
Nacionalne vrijednosti, a posebno branitelji i Domovinski rat se stigmatiziraju. Poginuli za domovinu, njihov spomen i ime difamiraju se više nego li za vrijeme prethodne vlasti, anacionalne Partije. Branitelji se proglašavaju agresorima, lako Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) upozorava na velikosrpski ekstremizam, brojne pokušaje difamiranja Hrvatske u međunarodnoj zajednici te pogrešno prikazivanje činjenica vezanih uz Domovinski rat te njegov oslobodilački i obrambeni karakter, Plenkovićeva Vlada ignorira, a svoju zadaću vidi u suzbijanju navodnoga fašizma i ustaštva u Hrvatskoj.
Odgovornost za posljedice ovakve politike je na HDZ-u jer je to najjači partner u Vladi, ali i stranka koja je protivno volji birača oformila današnju hrvatsku vladu. HDZ-ov koalicijski partner nema izborni legitimitet!
I tako je sva odgovornost aktualne Vlade isključivo na HDZ-u, predsjedniku stranke i aktualnome premijeru. Odluke vrha stranke donose se jednoglasno pa se može zaključiti kako stranka čvrsto stoji iza svoga predsjednika koji je ujedno i aktualni premijer. S obzirom da je riječ o kadrovima koji su većinom još iz vremena Sander-Kosor i koji su opstali jer su mislili i glasovali kako vođa kaže, ovakva situacija daje vjetar u leđa odlukama Andreja Plenkovića i Predraga Štromara.
Zato su oni puno napravili!
Prisjetimo se kako je HDZ doveo HNS na vlast naprasno razvrgnutom koalicijom s Mostom. Na taj je način proveden politički puč (op.a. puč prema marksističkoj teoriji ima za cilj preraspodjelu vlasti unutar postojećeg političkog sistema) kako bi se preko HNS-a omogućilo relativiziranje nacionalnih interesa i (još jednom) započelo s procesom detuđmanizacije države i stranke.
Politički potezi aktualne politike HDZ-a i njihova premijera pažljivo se planiraju i provode, šef stranke koristi se svojevrsnom „šahovskom kombinatorikom” koju javnost tek s odmakom vremena može odgonetnuti. Primjerice, zašto HDZ nakon razvrgavanja koalicije s Mostom i nije htio nove izbore zagovarajući navodnu „stabilnost”?
Kome (je) ta odluka najviše odgovara(la)? Činjenica je kako bi stranka, koja je imala toliku potporu u javnosti (HDZ), blagonaklono dočekala nove izbore i trijumfalnu pobjedu.
S druge strane, njihov najveći oponent SDP se raspada(o) i vrlo je vjerojatno kako bi doživio debakl od kojeg bi se teško oporavio. Ostali dionici političkog života teško bi igrali ozbiljniju ulogu.
HDZ se tada mogao lako mogao približiti apsolutnoj pobjedi. Ali HDZ donosi odluku kako ne će na izbore. Pa umjesto arhiviranja reformiranih komunista spašava SDP od nestajanja s političke scene i omogućava njihovu eventualnu konsolidaciju. I ne samo to. Tu HDZ gleda, šahovskim rječnikom, nekoliko poteza unaprijed. Jer, ako se uspije sačuvati SDP, trebat će ga jednoga dana za veliku koaliciju kojom bi u konačnici spašavali sebe. Danas izgubljeni, bezidejni, potrošeni SDP s nesposobnim vodstvom prije bi bio problem nego li pouzdan partner. Izvrsno prijelazno rješenje za HDZ bio je HNS s kojim se (kako se u javnosti otkrilo) u tajnosti znatno ranije dogovarala nova raspodjela vlasti. Tako smo pod paradigmom „stabilnosti” dobili stabilnost vladajuće političke elite, a nestabilnost svih građana i države kako iznutra tako i izvana.
Očekivalo se kako će se povratkom HDZ-a na vlast, nakon bolnoga iskustva Sanaderove i Kosoričine detuđmanizacije, HDZ vratiti temeljima državničke politike dr. Franje Tuđmana kojom je stvorena neovisna država Hrvatska. Na žalost, u HDZ-u se opet odvija proces detuđmanizacije kao oblik rastakanja i slabljenja države u unutarnjem i vanjskom političkom smislu. Franjo Tuđman je vodio HDZ i državu prema integriranju Hrvatske zapadnoj civilizaciji, kulturnom i gospodarskom povezivanju. Istodobno, smatrao je ključnim očuvati hrvatsku nacionalnu samobitnost. Upravo u tome je jedan od ključnih političkih problema koje moderna Hrvatska danas doživljava. Opet svjedočimo udaljavanju vodstva HDZ-a od te politike, zanemarivanju vrijednosti i načela kojima počiva stranka koju je utemeljio Franjo Tuđman.
Zato ne čudi izvješće Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) koja upozorava na velikosrpski ekstremizam, difamiranje Hrvatske te pogrešno prikazivanje činjenica vezanih uz Domovinski rat. Osim unutarnjega urušavanja Hrvatske, eskalira i vanjska agresija na koju nema odgovora. Osim izravnog miješanja Srbije u unutarnja pitanja Hrvatske, danas doživljavamo i brojne probleme s ostalim susjedima. Od Slovenije do Mađarske.
Za to vrijeme hrvatska se vlada bavi premještanjem ploče poginulim hrvatskim braniteljima koji su život dali za Domovinu. Tako su dopustili da se hrvatske branitelje, pripadnike HOS-a, stigmatizira fašistima i ustašama. Pa ne čudi što su protuhrvatske snage ohrabrene ovakvom politikom Vlade postale sve glasnije u svojim difamacijama Domovine, a posebno branitelja koji se čak proglašavaju „agresorima na tuđem teritoriju”.
Osim Domovinskog rata i branitelja, hrvatski identitet i nacionalne vrednote brutalno se urušavaju i omalovažavaju. Eklatantan primjer je predaja hrvatskog odgoja i obrazovanja na milost i nemilost anacionalnoj interesnoj skupini na čelu s Blaženkom Divjak.
Plenkovićeva Vlada podržava vraćanje štetne i neprovedive „Jokićeve” reforme. Način na koji ignoriraju brojne hrvatske stručnjake te metode kojima se rješavaju njihove uloge u kreiranju hrvatskoga odgoja i obrazovanja, nije slučajan. Nije riječ samo o perfidnoj manipulaciji, već se jasno šalje poruka ponižavanja hrvatske inteligencije. Iskorišteni su samo kako bi umirili javnost da je obrazovanje u stručnim i sigurnim rukama, a zapravo su poslužili aktualnoj Vladi koja je dala vremena dvojcu Divjak-Jokić i njihovoj interesnoj skupini da se reorganiziraju i ponovo preuzmu hrvatski odgoj i obrazovanje.
Boris Jokić je još u veljači ove godine najavio kako Blaženka Divjak preuzima odgovornost za njihovu reformu. Šlag na torti svakako je predsjednica Grabar Kitarović. Zabrinjavajuća je njezina uloga koje, treba se nadati, očito nije bila ni svjesna. Jer što i znači njena kompatibilnost s Blaženkom Divjak? Očito je kako predsjednica govori o nečemu što ne poznaje, ne razumije i ne zna kakve su posljedice. Ali, činjenica je kako prepuštanje hrvatskog odgoja i obrazovanja interesnoj skupini na čelu s Blaženkom Divjak postaje službena politika vodstva države.
I na kraju. Štromar je doista bio u pravu. Puno su toga napravili HDZ i HNS. I još ih puno toga čeka. Ima li smisla zaključiti kako su HDZ-ovci na potezu?
Dr.sc.Sanja Bilač (H.T.)