“Trebala se dogoditi potresna kataklizma kako bi kruta stvarnost došla na naslovnice i otvorila zagrebačkom političkom elitizmu pogled na prazninu. Tu nadomak Zagreba“, upozorava doc. dr. sc. Stjepan Šterc s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija u razgovoru za Novi list…
O stanju u Sisačko-moslavačkoj županiji
– Prije svega hvala vam što ponovo otvarate ovu prevažnu problematiku za hrvatsku sadašnjost i budućnost, usprkos stalnim političkim nastojanjima njezinog prešućivanja i javnog friziranja učinjenog s malo ili ništa vidljivim rezultatima u društvu i prostoru. Demografske su negativnosti zahvatile Sisačko-moslavačku županiju svom silinom i podaci koje navodite trebali bi zabrinuti apsolutno svakog u političkom nacionalnom, regionalnom i županijskom sustavu. Malo političkoj sebičnosti znače istraživanja, upozoravanja, projekcije, službeni podaci i slično kad, kako bi rekla ekipa iz ITD Banda (inače upravo iz tog potresom pogođenog područja), oni »furaju po svom«. Trebala se dogoditi potresna kataklizma kako bi kruta stvarnost došla na naslovnice i otvorila zagrebačkom političkom elitizmu pogled na prazninu. Tu nadomak Zagreba.
Međupopisna depopulacija i prije potresa na razini 10 posto smatrala se po demografskim standardima vrlo visokom demografskom destrukcijom, koju će sasvim sigurno dodatno pojačati virusna i potresna kriza. Međutim, depopulacija nije uvjetovana samo iseljavanjem, nego i vrlo intenzivnim prirodnim padom stanovništva uvjetovanim iseljavanjem i velikim starenjem stanovništva. Nakon popisa stanovništva 2011. godine do 2019. godine na Banovini (gradovi Glina, Hrvatska Kostajnica i Petrinja i općine Donji Kukuruzari, Dvor, Gvozd, Hrvatska Dubica, Jasenovac, Majur i Topusko) su 4.823 osobe više umrle nego rođene! Između dva popisa će to biti i više od 5.500 osoba! Budućnost ovog prostora i županije? Gubitak stanovništva do 2031. godine i više od 30 posto populacije iz popisa 2011! I nije to više samo demografsko pitanje, nego primarno razvojno i sigurnosno. I sigurno je biti ponosan na vlasti uz ovakve trendove.
O odnosu trenutnih i prethodnih hrvatskih vlasti prema demografskom pitanju
– Ozbiljnog i odgovornog plana nema, provedbe smislene politike još i manje i mislim kako je odnos prema demografskom nestajanju zemlje i praznini velikog dijela izvangradskog područja vjerojatno i najveća napravljena pogreška vladanja. Samo retoričkim djelovanjem s vrha u funkciji amortizacije stručnog nezadovoljstva niti se može niti će se išta ozbiljnije pokrenuti u revitalizacijskom i razvojnom smislu, sve dok se ne prihvati ozbiljnost problematike i oslanjanje na znanstvene zakonitosti, projekcije i rješenja. Demografska se problematika treba postaviti u temelje gospodarskog razvoja i podići na stratešku nacionalnu razinu.
O tome kako Hrvatsku učiniti policentričnom
– Utopijska borba s neminovnošću nametnuta je politička iluzija i uvijek je u funkciji ostanka na vlasti. Uigrana je to već igračka formacija. Regionalna razvojna je nivelacija moguća kad ne bi bilo sebičnosti i silne želje pokazivanja moći i nadmoći. Po kojoj logici bi sve trebalo biti u Zagrebu? Može li Hrvatska na svojoj državnoj površini koja je sva u dosegu dnevne migracije prema makro regionalnim i regionalnim središtima logično i razvojno rasporediti državne institucije i javna poduzeća? Zamislite ministarstvo u Gospiću, na primjer, ili u Petrinji, a od njihovog velikog broja pokrili bi se svi hrvatski prostori. Bi li netko od postojećih izabran bez univerzalnih kriterija htio živjeti u Dvoru, na primjer, i biti ministar? Hrvatska je svojom površinom, brojem stanovnika i posebnom morskom fasadom idealna za takav model. Ili zašto, na primjer, Dubrovnik grad svjetskog značaja nema niti jednu državnu funkciju? Ili Rijeka, na primjer? Stvar je u načinu izvršnog vladanja i nepostojanju altruizma prema drugima. Pogotovo onima tamo potresenima. Povratak na područja posebne državne skrbi i njegova dosljedna primjena ne može biti utopija.
– Kako god to kome izgleda, ali djeca su najveće bogatstvo svakog društva i ona jedino donose budućnost i bijeg od dekadencije. Dekadenciju nitko nikad nije u povijesti prihvatio svjesno. Sigurnost žene po svim osnovama u trudnoći i u porodiljskom razdoblju temelj je pristupa populacijskoj politici i o tome se uopće u uređenim zemljama ne bi trebalo raspravljati, a pogotovo ne u Hrvatskoj s takvim demografskim negativnostima. Naravno da je cijeli sustav licemjeran i nikad ili izuzetno rijetko pozicijski pojedinci u njemu svojim primjerom pokazuju put ostalima.
O pet glavnih razloga zašto ljudi odlaze iz Hrvatske
1. Način upravljanja Hrvatskom.
2. Radna, stambena i financijska nesigurnost.
3. Strah od budućnosti.
4. Politička dominacija u svemu.
5. Odlazak u uređeno društvo.
Svaki bi se od ovih razloga mogao dodatno pojasniti po posljednjim anketama uglavnom s takvim rezultatima.
O imigracijama u Europu
– Velike su migracije prema Europi 2015. godine potvrdile kako će se Europa morati vratiti klasičnom populacijskom planiranju radne snage i zaboraviti isključivo i jedino njezin dohvat kroz imigraciju. Migracijski je potencijal sjeverno afričkog i jugozapadno azijskog prostora izrazito velik, kao uostalom i cijele Afrike s velikim porastom stanovništva i dalje, tako da će migracijski pritisak biti velik i trajan. Smjer će prevladavajuće biti primarno razvijene europske zemlje, a izbjegavanje je tragedija moguće jasnim demografskim politikama i strateškim dogovorima. Potrebna ti je radna snaga pa onda i pokaži postupcima koliko ju cijeniš i ne selektiraj radnu snagu prevladavajuće iz izbjegličke i prognaničke populacije koja na dugom putu stradava i prolazi pakao, već ju dovedi. Koristi se ta populacija i po drugoj osnovi naravno, prvenstveno za destabilizaciju prostora kao supstitucija ratnim pohodima, i upravo zbog izbjegavanja stradavanja i dugog putovanja s puno nemira mogu razvijene europske zemlje pokazati i svoje drugo lice. Europska je politika po tom pitanju ušla naravno u svoju političko-diplomatsko birokratiziranu fazu, iako je problem tu; ante portas.
O bavljenju Primorsko-goranskom županijom
– Fakultet hrvatskih studija, točnije Odsjek za demografiju i hrvatsko iseljeništvo i ja osobno izrađujemo demografsku studiju za Primorsko-goransku županiju. Razmatranje demografskih struktura i trendova pretpostavka je i predlaganja revitalizacijskih mjera u funkciji razvoja Županije. Predloženo će biti niz poticajnih mjera i modela, a za sada mogu samo reći kako je, kao uostalom i u cijeloj Hrvatskoj, veliki problem prirodni nestanak županijskog stanovništva.
G.S.