Zbornik radova Komunistički zločini I. u izdanju zagrebačkoga Fakulteta hrvatskih studija predstavljen je 12. srpnja 2023. u Matici hrvatskoj. Tim povodom jedan od suautora Zbornika, dr. Vladimir Šumanović, docent na Odsjeku povijesti na Hrvatskim studijima, govorio je u intervjuu za portal Hrvatskog kulturnog vijeća.
Što novo donosi zbornik radova Komunistički zločini I., u izdanju zagrebačkoga Fakulteta hrvatskih studija?
Zbornik radova obuhvaća sedam radova koji tematiziraju zločine koje je jugoslavenski komunistički režim počinio tijekom Drugoga svjetskoga rata, kao i u razdoblju poraća, na području hrvatskih povijesnih zemalja. Radovi su pisani na osnovi arhivskih i objavljenih izvora i u njima su opisani hrvatskoj javnosti djelomično ili u nekim slučajevima potpuno nepoznati događaji.
S obzirom na sadržaj, radovi se mogu podijeliti na tekstove koji obuhvaćaju teme o kojima je hrvatska javnost imala relativno neodređenu predodžbu, kao što su primjerice poratni zločini na području Zagreba ili ratni i poratni zločini koje je počinila 11. dalmatinska brigada, te na tekstove o čijem sadržaju hrvatska javnost nije znala ništa ili gotovo ništa.
Takav je slučaj s poratnim zločinima na području Virovitice ili s masovnim iseljavanjem Poljaka s područja Bosne i Hercegovine.
U radu pod naslovom „Masovni zločini 11. dalmatinske brigade – Široki Brijeg i Kočevski Rog“ bavite se ubojstvom širokobrijeških fratara, odnosno zarobljenika, nakon njihove predaje. To je iz publicistike donekle poznato. Što je za Vas u istraživanju te problematike bilo posebno otkriće?
Tema masovnih zločina 11. dalmatinske brigade za hrvatsko je društvo višestruko važna. Prva i najveća važnost ove teme jest činjenica da je spoznaja o zločinima navedene postrojbe ostala u svijesti hrvatskoga naroda unatoč sustavnoj zabrani spominjanja u javnosti.
Dakle, radilo se o konkretnim zločinima koji su ostali zabilježeni. Pomoću tih bilješki, uglavnom memoarskoga karaktera, bilo je moguće na osnovi arhivskih i objavljenih dokumenata napraviti detaljnu rekonstrukciju. Unatoč tomu, to do ovoga rada nije bilo učinjeno, te se zato ovaj članak može smatrati prvim radom na ovu temu.
Naime, tema masovnih zločina 11. dalmatinske brigade nije bila predmet samostalne obrade u dosadašnjim historiografskim radovima, nego je – uglavnom usputno – spominjana u dosadašnjim radovima, najčešće u sastavu većih tematskih cjelina.
Druga važnost ove teme jest činjenica da je 11. dalmatinska brigada bila sastavljena od osoba koje su u znatnoj većini bile hrvatske nacionalnosti. To je za temu komunističkih zločina iznimno važno, jer se do sada problem zločina jugoslavenskoga komunističkoga režima pojednostavljeno prikazivao kao osveta pobjednika ili kao niz zločina „preodjevenih četnika“.
Iz dokumenata koje sam u radu priložio očito je da to nije točno, nego se radilo o masovnim zločinima koje je jugoslavenski partijsko-državni vrh zapovjedio, a 11. dalmatinska brigada, kao posebna postrojba zadužena za egzekucije, provela.
Treća važnost ove teme vezana je uz okolnost da su oba navedena zločina počinjena na prostorno udaljenim područjima, odnosno na području zapadne Hercegovine i Slovenije. To je važno jer je time isključeno da su zločini počinjeni kao akt osvete na području na kojem je brigada osnovana. Posebno otkriće predstavlja operacijski dnevnik 11. dalmatinske brigade koji je u mojem radu predstavljao glavni izvor na kojem sam temeljio svoje spoznaje.
Koji su razlozi tomu što su komunistički zločini relativno slabo istraženi?
Glavni razlog još je nedostupnost primarne dokumentacije, odnosno činjenica da su dokumenti komunističkih vlasti i dalje teško dostupni povjesničarima za istraživanje. Ovo se u našem, hrvatskom, slučaju odnosi i na razdoblje Drugoga svjetskoga rata, kao i na razdoblje tijekom kojega su se hrvatske povijesne zemlje nalazile u sastavu socijalističke Jugoslavije.
Drugi razlog jest izostanak institucionalne potpore na razini država u kojima je do sloma Sovjetskoga Saveza egzistirao komunistički režim za istraživanje komunističkih zločina. Zbog izostanka konkretnih ulaganja u istraživanje ove teme, kao i stvaranja društvenoga ozračja u kojima je istraživanje komunističkih zločina nešto pozitivno, do sada se – barem na razini Republike Hrvatske – u svezi s tim pitanje vrlo malo učinilo.
Jasan pokazatelj toga jest činjenica da je naš Zbornik radova prvi zbornik ove vrste pisan prema znanstvenim kriterijima.
Je li u tome djelomice odgovor na pitanje: zašto nitko za te masovne zločine nije odgovarao?
Po mojem sudu to jest djelomičan odgovor, iako bih naveo da se prethodno pitanje odnosi na posljedicu, a ovo pitanje na uzrok problema. Odgovor na ovo pitanje glasi – zbog izostanka političke volje nije došlo do procesuiranja komunističkih zločina. Slabašni pomaci u ovom smjeru napravljeni su prije točno dvanaest godina, odnosno u ljeto 2011. godine.
Međutim, ubrzo su zaustavljeni (pod različitim izgovorima), a protiv nositelja procesuiranja komunističkih zločina pokrenuta je sustavna medijska difamacijska kampanja.
Malo je poznato; u BiH je do 1945. živjela znatna zajednica Poljaka. Komu su smetali, zašto su iseljeni?
Prisilno iseljavanje Poljaka iz Bosne i Hercegovine još je nepoznat i u znatnoj mjeri neistražen zločin jugoslavenskoga komunističkoga režima. Poljaci su do protjerivanja u velikoj većini živjeli na području sjeverozapadne Bosne s gradom Prnjavorom kao svojim središtem. Iako je stanovit broj Poljaka sudjelovao u partizanskom pokretu, ta činjenica Poljake nije spasila od protjerivanja.
Budući da je položaj poljske nacionalne manjine bio strukturalno različit od položaja njemačke ili talijanske nacionalne manjine, jer Poljaci nisu mogli biti opterećeni teretom kolektivne krivnje kao što je bio slučaj s Nijemcima ili Talijanima – slučaj protjerivanja Poljaka važan je jer se iz njega vidi kako je jugoslavenski komunistički režim protjerao sve nacionalne manjine (Nijemce, Talijane, Poljake i u znatnoj većini Mađare) za koje je procijenjeno da su prozapadno orijentirani. Ta činjenica svakako je bila ključni razlog protjerivanja, dok je kolektivna krivnja za zločine iz razdoblja rata bio izgovor.
Hrvatska historiografija dugo je bila ideološki sputana. Mnoge se teme nisu ili nisu mogle znanstveno istraživati. Je li se nakon 30 godina samostalnosti hrvatske države konačno ta situacija promijenila, koliko su dostupni arhivski izvori?
Iz osobnog iskustva mogu reći da se danas sve teme mogu istraživati, u smislu da istraživanje ni jedne teme nije formalno zabranjeno. Međutim, problem određenih tema jest nedostupnost arhivskoga gradiva, kao i činjenica da neke teme, a jedna od njih je tema našega zbornika, nisu u dovoljnoj mjeri medijski vidljive. Slikovito rečeno, nekadašnja formalna zabrana istraživanja zamijenjena je medijskim zidom šutnje. Arhivski izvori danas u najvećoj mjeri jesu dostupni, ali su arhivi u znatnoj mjeri „pročišćeni“.
Međutim, mojim kolegama i meni to je motiv više da se na osnovi dostupnih izvora komunistički zločini na području hrvatskih povijesnih zemalja što detaljnije istraže i da se žrtvama, od kojih su velika većina Hrvati, vrati uskraćeno ljudsko dostojanstvo i barem na taj način iskaže pijetet.
Ovo je prvi svezak zbornika. Znači li da je u pripremi nastavak? Možete li već sada reći što bi sve obuhvatio?
Ovaj zbornik radova predstavlja pisani oblik skupa održanoga u lipnju 2020. Drugi svezak već je u pripremi i obuhvatiti će radove sa skupa održanoga u lipnju 2022. Drugi skup, za razliku od prvoga, bio je međunarodni skup, jer su osim domaćih izlagača bili nazočni kolege iz Srbije, Slovenije i Kosova.
Cilj organizatora ovoga skupa jest imati skup pod ovim nazivom svake dvije godine te prirediti zbornike radova koji bi bili objavljeni nakon skupa. Drugim riječima, nakon drugoga sveska možete očekivati i treći svezak, a uvjeren sam i četvrti.