Naši Hrvati iz Bačke bili su ovog vikenda 18/19. kolovoza 2018. godine u Zagrebu, gdje su tijekom dva dana predstavili svoju kulturu i običaje vezano za već tradicionalno obilježavanje “Dužijance”.
Dužijanca je žetvena svečanost bunjevačkih Hrvata i ona je izraz žive vjere i zahvalnosti Bogu na darovima koji su za ljude u bačkim ravnicama oduvijek život značili. Uz sve to, tu je i simbolika kruha koja je usko vezana sa Svetom euharistijom, tako da ta manifestacija ima i duboko religiozno značenje za kršćane-katolike iz ovog kraja.
Nakon dolaska u hrvatsku prijestolnicu, naši Hrvati iz Subotice, Đurđina, Tavankuta, Srijemske Mitrovice, Plavne, Vajske, Bača, Bačkog brega i drugih mjesta, svojim su se kulturnim stvaralaštvom predstavili na Jelačić placu u večernjim satima u subotu (18. kolovoza), a svečanost je nastavljena sustradan na istom mjestu, nakon Svete Mise u katedrali. Euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško.
Ovo je inače bila 25-a /50 Dužijanca koja se održava kao zajedničko slavlje naroda i njegove matere Crkve, a najveće zasluge za to što je ovo postala narodno-crkvena tradicija koja je prevazišla obiteljske i lokalne okvire pripadaju svećeniku Blašku Rajiću.
Bogatstvo igara, pjesama i napjeva, zaprege gizdavih konja upregnutih u svečano urešene kočije, umjetnički radovi od slame (što ih izrađuju vrijedne ruke naših bunjavčkih “slamarki”), sve to imali smo prigodu vidjeti u središtu Zagreba ovog vikenda.
Bilo je dirljivo gledati ozarena lica naših gostiju kojima je bila posebna čast i doživljaj pohoditi svoju prvostolnicu i Domovinu i na glavnom trgu svih Hrvata pokazati nam da nisu zaboravili svoje stare običaje, pisme, kola i svirku.
I da su još uvijek živa grana na živom hrvatskom stablu.
Ispratili smo ih sa suzama i nadom da ćemo se sresti i sljedeće godine u našem i njihovom Zagrebu.
Zahvala za plodove žetve, Dužijanca u Zagrebu.
Hvala Hrvatima iz Bačke, Srijema i Banata što ste nam došli i pokazali riznicu ruha, duha, riječi, pjesme i baštine koju čuvate. Od zrna, slame, kose, truda i znoja pri srpanjskoj žegi.. do kruha svagdašnjeg. Hvala na uzornom liturgijskom pjevanju i sviranju.
‘Blagoslovljena ova zemlja moja,
iz koje sam došao na sunce među ljude.
Blagoslovljene ove njive naše
koje nam rode i darivaju zlatne klase.
Blagoslovljene tvrde ruke seljaka
koje nas hrane kruhom svagdanjim.
Blagoslovljeni ovi zlatni klasovi
koje mi nosimo na oltar Vječne Ljubavi.
Blagoslovi i čuvaj Gospodine ove ljude
na dragim našim poljima.
Ove njive mirisne, ove njive ponosne,
ove zlatne klasove! ‘
Milan Asić (Zg 23.8.1917.- Subotica, 19.10.1986.), skladatelj, dirigent.
Zlatko Pinter/E.K.B.