Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Iako je Jugoslavija nestala s političke karte prije više od tri desetljeća, Zagreb i dalje ostaje glavni kulturni i intelektualni centar jugoslavenstva. Ovaj fenomen nije samo puka nostalgija za bivšom državom, već odraz dubokih povijesnih, društvenih i kulturnih veza koje su se ovdje zadržale unatoč političkim promjenama.
Zagreb je i tijekom jugoslavenskog razdoblja bio centar mnogih kulturnih, umjetničkih i političkih pokreta koji su oblikovali identitet tadašnje države.
Zagreb ostao prijestolnica jugoslavenstva
Brojni jugoslavenski intelektualci, umjetnici i političari stvarali su i djelovali upravo u Zagrebu tako da je i danas upravo u Zagrebu najizraženija jugonostalgičarska ideja. Iako se Jugoslavija krvavo raspala, te snage i danas pokušavaju sve nas uvjeriti da nam je život u toj tamnici naroda bio bajkovit, kao što je njima i bio.
Zločinački partizanski duh i dalje dominira Zagrebom
Jugonostalgičarske ideje obilato su u početku hrvatske neovisnosti bile financirane od svjetskog hoštoplera i manipulatora Soroša i USAIDA, dok nisu stali na svoje noge i počele sisati novac iz proračuna. Tako imamo žalosnu činjenicu da unatoč 15 tisuća poginulih branitelja u Domovinskom ratu, zločinački partizanski duh i danas dominira u gradu koji bi trebao biti prijestolnica hrvatstva. Taj se zločinački duh danas predstavlja kao antifašizam, a manifestira se kroz razne kulturne inicijative, izdavaštvo, filmske festivale, razne “krijesove” na kojima se jugoslavenstvo lažno veliča.
Zagreb je definitivno postao prijestolnica duhovnog jugoslavenstva. Postoje udruženja, književne večeri, glazbeni događaji i društvene inicijative koje se obilato financiraju iz gradskog i državnog proračuna. Radi se u stvari o pranju novca, o milijunima eura. Ono što posebno nas branitelje, koji smo ginuli kako bi srušili Jugoslaviju i uspostavili slobodnu Hrvatsku iritira, jest to što je jugoslavenska simbolika prisutna u urbanim prostorima – od naziva ulica i trgova, do arhitekture i spomenika koji podsjećaju na propalu tamnicu naroda.
Postoji, do duše, i kritika jugoslavenske baštine, posebno iz političkih krugova koji zagovaraju hrvatske i kršćanske ideje. No, to je manjina koja nema nikakvog stvarnog utjecaja. Na izborima te snage idu razjedinjene i posvađane, dok jugoslavenska ljevica mudro udruži svoje snage. Nakon što osvoje vlast, novce gradskog proračuna, tj. sviju nas, usmjeravaju na širenje svoje ideologije. Zagreb tako ostaje grad u kojem ideje jugoslavenstva dominiraju, a po svemu sudeći, i dalje će. Te snage se više uopće ni ne prikrivaju pa je neosporno da jugoslavenski duh i dalje dominira u zagrebačkim kulturnim i društvenim slojevima.
Na žalost, ništa bolja situacija nije ni u Splitu, ni u Rijeci, centrima orjunaštva.
Izbor Dežulovića za novinara godine, ruganje svima koji su poginuli za Hrvatsku
Duboka država obilato financira novinare čija je zadaća što bezobraznije pljuvati po Hrvatskoj, Tuđmanu, Vukovaru, Crkvi, Domovinskom ratu i ostalim hrvatskim i katoličkim svetinjama. Takvi, kao Boris Dežulović, onda dobiju nagradu “hrvatskog novinarskog društva” kao novinari godine, rugajući se svima onima koji su poginuli za Hrvatsku.
Braniteljski portal ekskluzivno donosi izborni program Saveza za Jugoslaviju koji se 80 godina strogo čuvao od hrvatskog naroda. Ne možemo prešutjeti zabranjena postignuća partizana pa zajedno s Borisom Dežulovićem donosimo prvu epizodu dokumentarnog filma i ujedno proglašavamo je nominacijom za Oskara.
U drugoj epizodi gledat ćete ekskluzivno: Savezu za Jugoslaviju stiže veliko pojačanje, žena hercegovačkog Bruce Leea.