Na današnji je dan 1871. godine ubijen hrvatski političar, pravnik, pisac i revolucionar Eugen Kvaternik (Zagreb, 31. listopada 1825. – Ljubča klanac kod Rakovice, 11. listopada 1871.)…
Nakon studija teologije u Senju i Zagrebu (1843–44), upisao pravo i pedagogiju u Pešti te diplomirao 1847. Od 1851. bio je odvjetnik u Brodu na Kupi. Zbog političkih stajališta tijekom Bachova apsolutizma (1851–61) vlasti su ga često napadale. God. 1857. bilo mu je oduzeto pravo obavljanja odvjetničke prakse. Vjerujući da se Hrvatska ne može osloboditi bez potpore neke utjecajne države, Kvaternik je emigrirao u Rusiju, primio rusko državljanstvo te nastojao pridobiti ruske vlasti za svoje političke ideje. Ubrzo je bio poslan u Peštu kao ruski agent, ali se zbog razlika u stajalištu prema južnoslavenskim pravoslavcima razišao s ruskom vladom.
U srpnju 1859. otišao je u Pariz, gdje je na francuskome objavio djelo Hrvatska i Talijanska konfederacija (La Croatie et la Confédération italienne). U tom je djelu odbacio pravo Habsburgovaca na hrvatsku krunu, istaknuo nužnost sjedinjenja hrvatskih zemalja te povijesno i prirodno pravo Hrvata na vlastitu nacionalnu državu. Potom je kratko boravio u Rimu, gdje je za svoje političke ideje nastojao pridobiti naklonost Vatikana. U okviru svoje protuhabsburške djelatnosti, surađivao je s talijanskim nacionalnim pokretom i pristašama L. Kossutha.
Nakon povratka u Hrvatsku 1860., bio je izabran za zastupnika u Hrvatskome saboru (1861). Tijekom zasjedanja Hrvatskoga sabora u lipnju i srpnju 1861., kada su bili razmatrani odnosi Hrvatske s Ugarskom, E. Kvaternik je, uz potporu A. Starčevića, prvi put izložio temeljni program Stranke prava, što se smatra početkom rada te stranke. U zastupničkom je govoru, pozivajući se na hrvatsko državno pravo, zahtijevao da se u izravnim pregovorima s kraljem osigura potpuna samostalnost sjedinjene Hrvatske (Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) pod vlašću vladara iz dinastije Habsburgovaca. Zbog političkih stajališta iznesenih u Političkim razmatranjima, Schmerling-Mažuranićeva vlada osudila ga je 1862. na zatvor i ponovni izgon iz Hrvatske.
God. 1863. napisao je spis Hrvatski glavničar u kojem je izložio svoje ekonomske postavke, a 1864. je sastavio Promemoriju, rukopis namijenjen poljskoj revolucionarnoj vladi. U progonstvu je razvio političke kontakte s G. Garibaldijem, češkim emigrantom J. V. Fričom te madžarskom emigracijom. Potkraj 1865. bio mu je dozvoljen povratak u Hrvatsku, ali je ubrzo ponovno protjeran.
Povratak mu je bio dozvoljen tek u srpnju 1867., kada je bio amnestiran prilikom krunidbe Franje Josipa I. Stalno proganjan od vlasti i razočaran neostvarenjem svojih političkih ideala, Kvaternik se okrenuo vjerskomu misticizmu.
Početkom 1871. u tekstu Gorke uspomene, tiskanom u pravaškome listu Hervatska, iznio je svoja politička gledišta te donio niz autobiografskih podataka iz emigrantskoga razdoblja. U studenome 1871. bio je na čelu neuspjeloga pokušaja pravaša da izbore samostalnu hrvatsku državu (→ rakovička buna). Uoči bune osnovao je Privremenu narodnu hrvatsku vladu s ministrima Petrom Vrdoljakom za unutrašnje poslove, Antom Rakijašem za vojsku i V. Bachom za financije. Većina pobunjenika, pa i sam Kvaternik, bili su ubijeni, a na neko vrijeme prestala je djelatnost Stranke prava.
Citiranje: Kvaternik, Eugen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. 10. 2021
——————–
Suprotstavljajući se Bachovom apsolutizmu, Kvaternik je bio prisiljen 1858. godine prvi puta emigrirati iz Hrvatske. Otišao je u Rusiju, a nakon toga u Francusku i Italiju. Svjestan da svoj politički i životni cilj – oslobođenje Hrvatske iz austrijsko-mađarske zajednice i njenu neovisnost – neće moći ostvariti bez pomoći stranih zemalja, u emigraciji pokušava stvoriti saveze koji će Hrvatskoj pomoći postati nezavisnom.
Eugenu Kvaterniku u pripremi pobune pridružili su se Ante Rakijaš, Ante Turkalj, Vjekoslav Bach, Petar Vrdoljak i braća Čuići. Narodni ustanak počeo je 8. listopada 1871. godine, kada je Kvaternik s 200 graničara krenuo iz sela Broćanci u Rakovicu gdje je trebalo biti sjedište nove Hrvatske narodne vlade, kojoj je u budućnosti na čelu trebao biti dr. Starčević.
Međutim, doživljava neuspjeh u svojim nakanama te se razočaran godine 1861. vraća u Hrvatsku i postaje zastupnik u Hrvatskom saboru. Zajedno s dr. Antom Starčevićem osniva Hrvatsku stranku prava, političku organizaciju koja je postala narodni pokret za potpunu neovisnost od Austrije i Mađarske. Njegov revolucionarni duh uskoro ga ponovno odvodi u emigraciju, gdje boravi još nekoliko godina. Vrativši se u domovinu, Eugen Kvaternik nastavlja svoju borbu za oslobađanje Hrvatske od tuđinske vlasti. Znao je da do tog cilja neće doći mirnim putem, pa pribjegava najradikalnijoj mjeri i u listopadu 1871. godine odlučuje s nekolicinom prijatelja podići narodni ustanak. Svog najbližeg suradnika dr. Antu Starčevića nije obavijestio o svojim namjerama, svjestan da će eventualni neuspjeh bune u potpunosti kompromitirati i Starčevića i Stranku prava.
Zavjerenici su u posebnom proglasu iznijeli i svoje zahtjeve: oslobođenje hrvatskog naroda i neovisnost od austrijsko-mađarske vlasti, jednakost pred zakonom, uvođenje slobodnih županija, tj. potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave na Granici te poštovanje i propovijedanje katoličke i pravoslavne vjeroispovijedi „u slozi i ljubavi“.
Za njihove nakane uskoro je saznala austrijska vojska koja ih je opkolila i nakon tri dana buna je bila ugušena. Svi osim Rade Čuića, koji je preko Bosne pobjegao u Srbiju, ubijeni su.
Narodni ustanak kojim je Eugen Kvaternik pokušao Hrvatsku učiniti neovisnom od Austrije i Mađarske završio je 11. listopada 1871. godine smrću njegovoga glavnoga pokretača. Rakovička buna, i pogibija Eugena Kvaternika u njoj, ipak je imala veliki, gotovo presudan utjecaj u kasnijoj borbi hrvatskoga naroda protiv Austro-Ugarske monarhije.
izvor-nadanasnjidan.wordpress.com/
H.H.
Rakovička buna za slobodnu Hrvatsku: 150 godina hrvatske borbe za slobodu i jednakost