Nedjelja, 22. prosinca 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

EVO tko se boji REFERENDUMA u demokratskoj Hrvatskoj?

Hrvatskim političarima puna su usta demokracije, visokih demokratskih standarda koje je RH dosegla i kao takva postala ravnopravna članica EU-a i NATO-a.

Ponavljaju nam  mantre o visokim civilizacijskim dosezima, o slobodama, odnosima prema manjinama, obrazovanju za budućnost,  zaštiti ženskih prava i sličnim temama, što se uglavnom vrte i na  svim mainstream medijima u Hrvatskoj.

Daleko su manje rječiti kad je u pitanju sve ono po čemu je Hrvatska zadnja ili među zadnjim državama u EU, nemušti kad su u pitanju teme od presudne važnosti za opstanak i budućnost  Lijepe naše.

Primjerice,  o  prijetnji  potpunim demografskmi slomom, o zastrašujućem trendu iseljavanja,  o mitu i korupciji te  korumpiranom pravosuđu,  o građanima koji su uništeni ovršnim zakonom, o bezperspektivnosti mladih naraštaja, o gladnima i siromašnima,  o lošem vođenju vanjske politike i zaštiti nacionalnih interesa itd.

A budući da se  naše političke elite,  bez ikakve odgovornosti  i posljedica, samo vrte i smjenjuju na vlasti, sve više se približavajući međusobno, a udaljujući  se od naroda, narod je shvatio da mora preuzeti  stvar u svoje ruke kako bi pokazao da tako više ne može. I okrenuo se referendumima kao najdemokratskijem i najneposrednijem obliku izjašnjavanja i odlučivanja o pitanjima bitnim za lokalnu zajednicu i   za državu.

U Temeljnim odredbama Ustav RH kaže: U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana, a r eferendum  je kao način iskazivanja narodne volje Ustavom RH zaštićena i zajamčena kategorija.

Tako ovih dana svjedočimo tome da su dvije građanske inicijative s velikim brojem građanskih udruga  pokrenule skupljanje potpisa za raspisivanje dvaju  referenduma.

Jedan je svjetonazorski: za otkazivanje,nedavno u  Saboru ratificirane,  Istanbulske konvencije koja na mala vrata uvodi rodnu ideologiju sa svim pripadajućim posljedicama, a pod perfidnom krinkom zaštite žena. Referendum je jedino što  je preostalo nakon  svega viđenoga zadnjih mjeseci,  kad se ta konvencijaratificiralapolitičkim mešetarenjem i trgovnom, silovanjem demokracije i zdravog razuma, gušenjem savjesti i ucjenama,  usprkos tome što je velika  većina hrvatskih građana bila protiv ratifikacije i to jasno pokazala tijekom javne raprave i izlazeći na ulicu.

Rekli bismo,  već viđeno dugi niz godina:  birači drumom, a političari –  koje su izabrali zbog  određenih  obećanja i programa –  šumom.  Vlast koja proizlaziiz naroda  neprestano vara  narod.  Narod stoga više nema razloga vjerovati  onima  koji ne drže ni do riječi nii do zakona, a najmanje do naroda i njegove volje.

Druga referendumska inicijativa odnosi se na izmjenu izbornoga zakona,  jer stvarno  je jasno svima u ovoj državi,  koji joj žele dobro,  da se Hrvatska s ovakvim izbornim sustavom ne može ni pomaknuti prema bilo kakvom boljitku.

Prvi koji su se izjasnili protiv oba  referenduma, a poglavito ovog drugog koji u svom prijedlogu nosi, preferencijalni način glasovanja , kako na državnoj tako i na lokalnoj razini, jesu upravo dvije najjače stranke u RH,  HDZ i SDP.

Ovakva rekacija HDZ-a i SDP-a mogla se i očekivati iz jednostavnog razloga  što te stranke u svojoj srži nisu nimalo demokratske, već su autoritativne sa stalnom unutarnjom borbom  raznih frakcija.

Kako onda očekivati da će demokracije biti na državnoj razini?

Kad tome dodamo njihova koaliranja s beznačajnim strančicama koje jedva prelaze ili uopće ne prelaze same ni izborni prag, dobije se  ono što imamo:  podobnost i uhljebništvo, najgora opcija za jednu državu.

Jako dobro znamo, kao i šira hrvatska javnost,  da u ovim strankama postoje i izuzetno sposobni ljudi i članovi tih stranaka po svim resorima, ali nažalost,  zbog  razloga koji smo naveli, oni se ne mogu  probiti u vrh i svojim neupitnim sposobnostima i znanjem i pomoći Hrvatskoj, koja  sve jače tone u smrtonosnom zagrljaju sebičnost, taštine, pohlepe, izdaje, oholosti i sljepoće onih u vrhu.

Što reći o izbornom zakonu u kojem se nacionalnim manjinama izravno  jamči osam zastupničkih mjesta , što nije poznato ni u jednoj državi na svijetu? Dok istovremeno hrvatska dijaspora, koja je višemilijunska, koja je svojim znanjem, materijalnom i svakom drugom pomoći, promidžbom i ljubavlju pomogla Hrvatskoj do oslobođenja i osamostaljenja te koja bi mogla biti njezin zamašnjak u izlasku iz krize i u napretku,  u izbornom zakonu nema onu zastupljenost  koju bi  morala imati.

Pitamo se gdje će i kako glasovati preko tristo tisuća hrvatskih građana koji su u posljednjih nekoliko godina napustili Hrvatsku.?

Ne možemo ne dotaknuti se  stravične izjave riječkoga  gradonačelnika  Vojka Obersnela,  koji je tahijevskim stilom  vlastodršca ponosno  izjavio da će zabraniti prikupljanje potpisa  za referendume u  Rijeci jer da je riječ o zaštiti žena i djece od nasilja , a sve one koji se s pravom protive ratifikaciji Istanbulske proglašava lažovima i nasilnicima te ih optužuje za manipulaciju istinom. Dakle, sebe je stavio za arbitra istine, nakon svih onih rasprava u Saboru i zaboravljajući da su danas otvorene ne samo granice dražava nego i izvori informacija pa da danas drugovi ne mogu više svoju laž nametati kao istinu, jedinu i nedodirljivu. Time je pokazao tragikomičnost jednog mentalnog sklopa koji je Czesław Miłosz nazvao zašužnjenim umom.

No,ozbiljnije je to što tim činom Obersnel izravno krši Ustav RH, a da nitko na to ne reagira. Stoga se pitamo:  gdje je sad Ustavni sud i zašto nije reagirao na takve izjave?

U razvijenim demokracijama referendumi na razini države kao i na lokalnoj razini  postali su neotuđivi demokratski standardi i gle čuda, potiču ih baš sami političari.

Hrvatska je nažalost do sada imala samo dva referenduma, onaj o samostalnosti i odcjepljenju od ex Jugoslavije, a legitimitet tom referendumu proizašao je baš iz Ustava te ex Jugoslavije iz 1974. godine.

Značaj tog referenduma i rezultati istog ugrađeni su u same temelje samostalne i neovisne RH. Zasigurno  je taj referendum najvažniji  događaj 90-tih godina jer je dr. Franjo Tuđman, tvorac hrvatske države, vizionar i strateg, znao da bez takvog referenduma  nema nikakve šanse stvoriti neovisnu i samostalnu državu.

Da nije bilo tog referenduma o samostalnosti RH, gledano iz kuta međunarodnog prava, mi, hrvatski branitelji ne bismo imali što braniti  od velikosrpske i jugokomunističke JNA agresije na RH.

Drugi referendum bio je onaj o ulasku Hrvatske u EU, na koji je izlaznost birača u postotku bila smiješno niska, a mi bismo dodali: kad se nešto hoće (MORA), sve je moguće.

Nažalost,  propušteno je više  prilika kada se za boljitak Hrvatske trebao koristiti referendum.  Tako se se umjesto prosvjeda branitelja u Savskoj trebalo  pozvati  hrvatske branitelje i sve građane RH na raspisivanje referenduma pomoću kojeg  bi se  obrambeni Domovinski rat zaštitio hrvatskim Ustavom.

Na kraju želimo poručiti:  Hrvatska se nalazi na velikoj prekretnici. Ili će postati istinska demokratska država i krenuti prema konačnom prosperitetu te živjeti svoju bogatu tradiciju, svoje svjetonazore i svoje kršćanske korijene, a što želi, uvjereni smo, velika većina građana RH ili će ostati zarobljena u vladavini manjine, po svim osnovama,  i nedemokratskoga višestranačja.

Uredništvo Braniteljskog portala daje punu potporu građanskim  inicijativama i ostalim udrugama za oba referenduma, s iskrenom vjerom da se ne radi ni o kakvoj manipulaciji,  već o istinskom htijenju za promjenama demokratskom metodom refernduma.

Uredništvo Braniteljskog portala

 

 

Najnovije

AI Isus, da ili ne?!

I, evo odgovora: „Isus im odgovori: 'Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: Ja sam Krist!...

Ovaj doktor je liječio napadača iz Prečkog. Severina ga je nazvala kriminalcem

Priča je s ruba pameti, ali bi mogla dati nove elemente, pa i pojašnjenja, o tragediji koji se jučer dogodila u Prečkom. Brojni su...

Biblijska poruka 22. 12. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Pravi izvor sreće i blaženstva

Lk 1,39-47   U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav,...

URB HVO-a ŽZH: Jer tko ima, dat će mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzet će mu se i ono što...

U dane koji nas vuku prema Božiću, potrebe svih onih koji slave rođendan Sina Božjega rastu, te svatko od svojih ukupnih primanja želi taj...

Je li sijanje mržnje sa „zagrebačkih brda“ doprinijelo stradanju djece u zagrebačkoj školi?

Piše: glavni urednik Vlado Kolak   Tragedija koja je jučer zavila Zagreb i Hrvatsku u crno, digla je cjelokupnu javnost i stručnjake na istraživanje o uzrocima...