Zlatko Dalić postao je 13. izbornik hrvatske nogometne reprezentacije od proglašenja neovisnosti.
Prvi je na klupu hrvatske vrste sjeo legendarni Dražan Jerković, a do sada su reprezentaciju najduže vodili Miroslav Blažević i Slaven Bilić.
Najveći uspjeh hrvatska reprezentacija je ostvarila pod palicom Miroslava Blažević osvojivši treće mjesto na svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj. S Blaževićem za kormilom igrali smo i četvrtfinale EP-a 1996. godine, a do četvrtfinala je dogurao i Slaven Bilić na EURO-u 2008. u Austriji i Švicarskoj.
SVI IZBORNICI
1. Dražan Jerković (1990. do 1991.)
(3 utakmice, 3 pobjede)
Legendarni Jerković ostat će upisan u povijest hrvatskog nogometa kao prvi izbornik naše reprezentacije. Vodio je hrvatsku vrstu u povijesnoj utakmici protiv reprezentacije SAD 17. listopada 1990. godine u Zagrebu. Hrvatska je pobijedila 2-1. Pod njegovim vodstvom reprezentacija je slavila i protiv Rumunjske u Rijeci (2-0), te u Murskoj Soboti protiv Slovenije (1-0). Jerković je preminuo 9. prosinca 2008. u 72. godini.
2. Stanko Poklepović (1992.)
(4 utakmice, 1 pobjeda, 1 neriješena, 2 poraza)
Nakon što je Jerković odustao od izborničke funkcije za njegovog nasljednika je izabran Poklepović. Vodio je reprezentaciju četiri puta, na tri utakmice u Australiji, te protiv Meksika u Zagrebu. Na turneji je vodio kombiniranu momčad koja je doslovce skupljena preko noći. Poklepović je nakon dva poraza smijenjen.
3. Vlatko Marković (1993.)
(1 utakmica, 1 pobjeda)
Marković je vodio reprezetaciju samo na jednoj utakmici. U prijateljskom dvoboju protiv Ukrajine 25. lipnja 1993. na stadion Maksimir pred 25.000 gledatelja. Hrvatska je slavila 3-1, a Marković je ubrzo potom izabran za dopredsjednika HNS–a. Od 1998. je bio predsjednik HNS-a, a tu funkciju je obnašao nepuna tri mandata. Preminuo je 23. rujna 2013. u 77. godini.
4. Miroslav Blažević (1994. do 2000.)
(72 utakmice, 33 pobjede, 24 neriješena, 15 poraza)
Blažević je na klupi hrvatske vrste naslijedio Markovića i zadržao se punih šest godina. Debitirao je pobjedom u Valenciji protiv Španjolske (2-0). Na EP-u u Engleskoj 1996. je dogurao do četvrtfinala, a dvije godine kasnije Ćiro je odveo Hrvatsku do senzacionalnog trećeg mjesta na SP-u u Francuskoj. U kvalifikacijama za EP 2000. u Belgiji i Nizozemskoj ‘vatreni’ su doživjeli neuspjeh, no Blažević je dobio još jednu priliku. Nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, (Belgija 0-0, Škotska 1-1) podnio je ostavku.
5. Tomislav Ivić (1994)
(1 utakmica, 1 pobjeda)
Jedan od najuspješnijih hrvatskih trenera svih vremena vodio je našu reprezentaciju smo jednom. Protiv Italije u Palermu u kvalifikacijama za EP 1996. kada je Blažević bio kažnjen. Ivić je tada bio direktor reprezentacije, a protiv ‘azzurra’ se spustio na klupu i Hrvatska je slavila 2-1. Preminuo je 2011. u 78. godini života.
6. Mirko Jozić (2000. do 2002.)
(18 utakmica, 9 pobjeda, 6 neriješenih, 3 poraza)
Nakon Blaževićeve ostavke, priliku na klupi je dobio Jozić koji je 1987. godine osvojio svjetski juniorski naslov s Bobanom i Prosinečkim u glavnim ulogama. Jozić je ospješno odradio kvalifikacije i Hrvatska se plasirala na SP u Japan i J.Koreju 2002. godine. Usprkos pobjedi protiv Italije (2-1) preostale dvije utakmice smo izgubili (Meksiko 0-1, Ekvador 0-1) i ispali već u skupini. Nakon povratka iz Yokohame, Jozić je odstupio.
7. Otto Barić (2002. do 2004.)
(24 utakmica, 11 pobjeda, 8 neriješenih, 5 poraza)
Otto Barić je svoj mandat otvorio neodlučenim ishodom protiv Walesa (1-1) u Varaždinu u prijateljskoj utakmici, te nulom u Osijeku protiv Estonije na startu kvalifikacija za EP 2004. u Portugalu. Usprkos slabašnom startu, Barić je ‘kockaste’ odveo na EP. Na EP-u nije imao sreće sa ždrijebom i u skupini s Francuskom, Engleskom i Švicarskom osvojili smo samo jedan bod. Nakon EP-a počela je potraga za novim izbornikom.
8. Zlatko Kranjčar (2004. do 2006.)
(25 utakmica, 11 pobjeda, 8 neriješenih, 6 poraza)
Nakon Barića na klupu Hrvatske zasjeo je Zlatko Kranjčar. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je prošla kroz kvalifikacije za SP u Njemačkoj 2006. bez poraza osvojivši prvo mjesto. Nažalost, na World Cupu smo ponovo zapeli u prvoj rundi. Upisali smo poraz od Brazila (0-1), te dva remija (Japan 0-0, Australija 2-2). Nakon SP-a Kranjčar je postao ‘bivši’.
9. Slaven Bilić (2006. do 2012.)
(65 utakmica, 42 pobjede, 15 neriješenih, 8 poraza)
Nakon Kranjčara priliku je dobio Bilić koji se prije toga ‘kalio’ na klupi Hajduka i U-21 reprezentacije gdje je afirmirao Modrića, Ćorluku, Eduarda i ostale. Odradio je tri kvalifikacijska ciklusa – dva uspješna i jedan neuspješan. Pod njegovim vodstvom izborili smo četvrtfinale EP-a u Austriji i Švicarskoj 2008. gdje smo ispali od Turske nakon neviđene drame. Na EP-u u Poljskoj i Ukrajini smo zapeli u skupini s kasnijim prvakom (Španjolska) i doprvakom (Italija). U kvalifikacijama za SP koje se igralo u Južnoj Africi 2010. nismo uspjeli.
10. Igor Štimac (2012. do 2013.)
(15 utakmica, 8 pobjeda, 2 neriješena, 5 poraza)
Nakon što nije uspio postati predsjednik HNS-a, Štimac je dobio priliku voditi reprezentaciju. Debitirao je teškim porazom u Splitu od Švicarske (2-4). U kvalifikacije za SP 2014. smo dobro ušli – pet pobjeda i remi u Bruxellesu protiv Belgije. Međutim, tada je uslijedio pad. Domaći poraz od Škotske (0-1), remi protiv Srbije (1-1), domaći poraz od Belgije (1-2) i poraz u Glasgowu (0-2). Drugo mjesto u skupini nije zadovoljilo čelnike HNS-a i uoči dodatnih kvalifikacija protiv Islanda dobio je otkaz.
11. Niko Kovač (2013. do 2015.)
(19 utakmica, 10 pobjeda, 5 neriješenih, 4 poraza)
Na njegovo mjesto sjeo je Niko Kovač koji je uspješno odradio dodatne kvalifikacije protiv Islanda (0-0, 2-0) i odveo nas u Brazil. Nažalost, u Brazilu je naša reprezentacija pružila loš dojam i ispala u skupini iza Brazila i Meksika, a ispred Kameruna. Novu priliku Kovač je dobio u kvalifikacijama za EP u Francuskoj 2016. Počelo je odlično. Četiri pobjede i remi u Milanu protiv Italije. No, uslijedila su dva šoka. Remi u Bakuu protiv Azerbajdžana (0-0) i poraz u Norveškoj (0-2). Čelni ljudi HNS-a nakon toga uručili su mu otkaz.
12. Ante Čačić (2015. do 2017.)
(25 utakmica, 15 pobjeda, 6 neriješenih, 4 poraza)
Nakon nagle smjene Nike Kovača, kvalifikacije je do kraja odradio Ante Čačić i pobjedama protiv Bugarske (3-0) i Malte (1-0) hrvatska vrta je izborila EP. U Francuskoj je Čačićeva Hrvatska pobijedila Tursku (1-0), i Španjolsku (2-1), te remizirala protiv Češke (2-2) što je bilo dovoljno za prvo mjesto u skupini. Nažalost, u osmini finala smo ispali od kasnijeg europskog prvaka Portugala 0-1 golom Quaresme u 118. minuti. U kvalifikacijama za SP u Rusiji 2018. startali smo domaćim remijem protiv Turske (1-1). Uslijedile su četiri pobjede i činilo se kako Hrvtska mirno plovi prema Rusiji usprkos neuvjerljivim nastupima. Sve se počelo okretati porazom na Islandu (0-1). Izgubili smo i u Turskoj (0-1), a nakon domaćeg remija protiv Finske (1-1) Čačiću su pokazana izlazna vrata.
13. Zlatko Dalić (2017.)
(1 utakmica, 1 pobjeda)
Dalić je reprezentaciju preuzeo dva dana prije ključne utakmice u Kijevu. Hrvatskoj je trebala pobjeda kako bi bez obzira na ostale ishode osigurala dodatne kvalifikacije. Bez pravih treninga i s tek nekoliko razgovora s igračima, Dalić je uspio probuditi ekipu i ‘vatreni’ su slavili 2-0. Sada hrvatsku vrstu očekuju dodatne kvalifikacije, a ime protivnika doznat ćemo u utorak.H
D.J.