‘DA LJUBAV VAŠA SVE VIŠE RASTE’
„I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta“.
Zato nam je u životu i rastu koji zahtijevaju strpljivost, potrebno i utješno imati na umu Božju pedagogiju koja počinje sa zrnom, a divno je sadržana u pitanju u Knjizi proroka Zaharije: „Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka?“ (Zah 4,10a). U tom svjetlu je shvatljiv i razvoj Međugorja. To pitanje razumiju sveci i proroci. To je test kako stoji, ili pada, naše pouzdanje u Gospodina u konkretnim situacijama. Vjera pretpostavlja formu skromnosti, ali kao natapajući dažd procese (naizgled oskudne, ograničene, slabe), čini moćnima, bujnima.
“Ne silom niti snagom, već duhom mojim!“ – riječ je Jahve nad Vojskama (Zah 4,6b).
Takav duh u izricanju raznih svjedočanstava Božjeg hoda zemljom pokazuju događanja Mladifesta. Održavanjem je redovan, a značenjem i plodovima izvanredan, taj slavljeničko-kontemplativni susret svjetske mladeži.
Festival mladih, još jedan dar Kraljice Mira, međugorski je po mjestu održavanja, a svjetski po sudionicima i sadržaju. Svjedoči Mudrost opisanu po Sirahu: „A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj. I rekoh: Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvijetnjake svoje” (Sir 24,31). Za ovo vrijeme, Međugorje je vrt odakle se natapaju cvjetnjaci naroda svih kontinenata. Ovogodišnji Mladifest razlio se u 61 zemlju – to je veliki dohvat i zahvat, skoro jedne trećine zemalja svijeta.
Mladifest obiluje mnogim rukavcima milosti za divljenje i razmatranje. Ja ću se zadržati na dva: poruci Pavlove poslanice Filipljanima iz koje je geslo susreta i njegovim završetkom na Gospodinovo preobraženje.
Kao moto Festivala isticao se prvi dio Pavlovog poticaja: “Da ljubav vaša sve više raste“. No, smatram da je osobito izazovan i bremenit nastavak te poruke koji je cjelovita misao vodilja ovogodišnjeg Mladifesta: „I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje” (Fil 1,9).
Velika riječ do velike riječi: spoznanje, potpuno pronicanje i moći prosuditi – što je najbolje. Nastavak toga je, „…da budemo puni ploda pravednosti po Isusu Kristu, na hvalu i slavu Božju“. Nije li baš to slika i zastava Međugorja. Tko se i ne usudi reći i vjerovati u Gospina ukazanja, zaklon i sigurnost nalazi u toj konstataciji – Božje ćete po plodovima prepoznati. A Međugorje obiluje plodovima koje samo Bog može dati.
Ne izražava li baš taj glagolski troskok potrebu našeg života, bît naših želja? Sve je u tome sadržano, a svodi se zapravo na – razlučivanje duhova. Tu dolazimo do garancije i jamstvene Kraljice Bogorodice koja je 33 godine podizala i najbliže živjela uz duh Boga Oca u svome Sinu. Jedini semafor koji nikad nije, a po zakonu naravi i milosti i ne može zakazati, s uputama ‘Stani, Pripremi se, Kreni’.
Pavao kaže i da je ključ spoznanja, pronicanja i prosudbe, opjevan i u njegovom Hvalospjevu – Ljubav. U znaku poziva na ljubav je i Gospina poruka preko Mirjane Dragičević Soldo tijekom održavanja Mladifesta, 2. kolovoza. Majka onoga koji nas ljubi, kaže, s nama je da nam pomogne da ga upoznamo. Gospa nas uči da mnoga djela ljubavi koja je Isus za nas učinio, vidimo, shvatimo i zahvaljujemo mu ljubeći ga. „Moj Sin vam je ostavio otiske svojih stopala, da bi vam bilo lakše slijediti ga. Molite ljubavlju, radom i mislima… Ljubav rasvjetljuje svijet. Otkupljenje je ljubav, a ljubav nema svršetka“.
Pavao je Poslanicu Filipljanima napisao za vrijeme svog prvog uzništva u zatvoru u Rimu. U zahvalnosti svetima u Filipima i da ih ohrabri u razočaranosti zbog duge zatočenosti. Iako u okovima, ponižen i naizgled poražen, Pavao u toj poslanici piše o pobjedi: ‘Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak’ i o potrebi radovanja: ‘Radujte se u Gospodinu uvijek’. „Jer vama je dana milost: za Krista, ne samo u njega vjerovati, nego za njega i trpjeti“ (Fil 1,29). „Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja, da budete djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu (Fil 2, 13-14).
„Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu“ (Fil 3, 18-21).
Ovogodišnji Mladifest intonirao je Pavlovu poslanicu u kojoj spominje preobrazbu našeg tijela i završio slavljem Preobraženja Gospodinova.
Duhovnu obnovu, hodočašće ili neki (višednevni) intenzivni duhovni, sakramentalni susret, kršćanin doživi kao Tabor, u biblijskom značenju te stvarnosti koju su na galilejskoj Svetoj gori iskusili Petar, Ivan i Jakov. Doživi to kao mjesto u i na kojem bi trajnije htio ostati. U taj doživljaj Isusovih učenika poniremo na blagdan Isusovog Preobraženja. Baš je taj dan, kad je završen 28. Festival mladih u Međugorju, najizvrsnija (ko)relacija i slika tog, sadržajem, raznolikošću i brojnošću jedinstvenog svjetskog molitveno – svjedočkog događaja.
Međugorski Festival mladih je (iskustvo) Tabor(a)! To je mjesto preobraženja i poslanja preobražavanja, sebe i drugih. Pavao u poslanici iz koje je geslo Mladifesta potiče: „Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!“ (Fil 2, 3-4).
Mladifest je stvarnost gdje se opipljivo čuje i vidi Očeva riječ i (o)poruka: „Ovo je Sin moj, Izabranik moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Njega slušajte!“ – glas s Neba navješten na misi 6. kolovoza, kad je šestodnevni susret završen.
Kako to samo Marija, izvrsna redateljica Duha Svetoga zna, podudarno je uredila i aranžirala da mladi svijeta u Međugorju završe u ozračju velikog dana Njenog Sina, za čime svaka duša najdublje i iskonski čezne. Povijesni spomen i eshatološko slavlje Isusovog preobraženja pečat je još jednog međugorskog vatrometa zacjeljujućih darova; brojnih milosti po Susretu koji će u životima njegovih sudionika još dugo i trajno odzvanjati. Zapravo, sa svojim održavanjem nastaviti i trajati…
To je zakon Isusove i Marijine duhovnosti – što primiš, treba(š) predati – dalje i drugima. Sići s Tabora i u dolini primijeniti primljeno u visinama. Tu se lomimo i padamo. Misliš da si (negdje nešto) završio, a zapravo si se ‘samo’ opremio – za iznova ili tek početi, nastaviti… Isusovi i Marijini završetci, poput Mladifesta, u smislu odgovornosti, nisu (uvijek) jednostavni. Oni ne završavaju u Međugorju. Međugorje je početak, odraz, generator i dinamika. A ne kraj i statika. U slobodi i bez prisile, ali Međugorje zahtjeva…
Poticaji primljeni na Festivalu mladih nisu tu samo da nas osobno ispune, nahrane; da taj sadržaj odslušamo, odguštamo. Sve veliko primljeno u tim danima molitve, klanjanja, svjedočenja, ispovijedi i misnih slavlja, biva zahtjev i polog – za preobrazbom. Za pomoć suobličiti se Kristu kao rajskoj ulaznici i Pokaznici, darovana nam je najdivnija osoba među svim ljudima od Božjeg povjerenja ikad i dovijeka – Gospa Majka! Među mnogim plodovima u međugorskoj oazi, svake godine svijet blagoslivlja darovima Duha Svetoga i po Crkvi promiče koloritno mladenačko slavlje u Kristu.
Na zemlji čeznemo za preobraženjem. Ne Kafkinim, u znaku otuđenja, tjeskobe, (egzistencijalnog) besmisla. Međugorje je stanica na kojoj se (pro)nalazi životni i vječni smisao. Međugorski Mladifest taborski otvara vrata Neba. Ne umiremo nestajući poput Kafkinog kukca, nego smo uzdignuti za Susret u vječnom bivanju, nezamislivom našim ograničenim osjetilima.
Petrova taborska riječ Isusu ‘Gospodine, dobro nam je ovdje biti’, u smislu, Ostanimo ovdje, bila je glas i iskustvo desetaka tisuća svih generacija na Festivalu čiji je duhovni kôd Mladost. Sve što je od Boga i božansko, snagom je odvažna mladost.
Na tom su susretu sudionici u noćni sat u snazi kao da je dan. Unatoč žegi, danju si na Mladifestu svjež kao da je noć, kad počivaš. To je prožimajuća, nadopunjujuća kombinacija pokreta i mirovanja, govora i slušanja, suza i osmijeha, dvojbi i razmatranja, kajanja i opraštanja, prekida loših i donošenja dobrih odluka. Što god radio, u kutku ili izložen, tu ti se odmaraju tijelo i duša.
Isusovo preobraženje dogodilo se nakon što je On prvi put navijestio svoju muku. I time nam je pokazao koliko su blizu Hosana, Raspni ga i Uskrsnuo je. Kako poraz i slava jedno drugo prate. Sve to susreće se i živi u Međugorju, osobito na Mladifestu. Mnogi dođu kao gubitnici, izgubljeni, poraženi, ali odlaze kao pronađeni i preobraženi. (Misliti na) Tabor potiče na izdržljivost. Kraljica mira i u zadnjoj nas poruci podiže, ‘Ne budite obeshrabreni!’. Kao i Isus prestrašene učenike na Taboru: ‘Ustanite, ne bojte se!’.
Gospodin je pred učenicima i tada, tijelom u svjetlu, nagovijestio budućnost – nebesku slavu koju zemaljska tama ne može uništiti. Mrak je ‘samo’ još jedna prilika za pokazati: Isuse, tebi vjerujem, jer taborski sjaj je konačni dom i ima zadnju riječ. Preobraženje se dogodilo noću. Isus je zasjao u bijelome dok je molio. Koliko je sjaja našeg života izgubljeno, u nedostatku molitve na koju nas Majka stalno potiče. A kao i apostole, i nas svlada san…
Zato je Mladifest još jedna Gospina (po)budnica i koračnica!
Svjetiljka i zvono koje pozivaju na ustajanje. Moćan je i prikladan navještaj zadnjeg dana Mladifesta na Križevcu, na svetom, pokorničkom i taborskom brdu. Svjedok nebeskog sjaja Petar navješta Kristovu snagu i dolazak slijedeći ne izmudrene priče, nego kao očevidac njegovog veličanstva. Glas s neba čuli su apostoli koji bijahu s Isusom na Svetoj gori. „Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. (2 Pt 1,19). Molila se i dirljivo sjala Danica u srcima Mladifestovaca u procesiji sa svijećama. Pred križem, uvodnikom u vječnost Svjetla.Ove su godine na Mladifestu toliko podudarni apostol Pavao, Marija i Preobraženje. Njemu ususret, u znaku spomena odsjaja i potrebe obraćenja, dakle preobrazbe, poruka je Kraljice mira 25. srpnja: „Budite molitva i odsjaj Božje ljubavi za sve one koji su daleko od Boga i Božjih zapovijedi. Budite, dječice, vjerni i odlučni u obraćenju. I radite na sebi da vam svetost života bude istina“.
Kristu je predana sva vlast i slavit će ga svi narodi i jezici. Predokus toga kuša se na Mladifestu i u Međugorju uopće, gdje se svakodnevno ostvaruje Pavlov manifest o Isusu koji se oplijenio do sluge, poslušan do smrti na križu. „Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: „Isus Krist jest Gospodin! Na slavu Boga Oca“ (Fil 2, 9-11).
Autentičnost raznih naroda i jezika može biti složna, ujedinjena, da veći ne uvjetuje i guta manjega. To uvijek iznova pokazuje sve u Međugorju, pa i Mladifest. Kad je Bog u središtu, čija je Stepenica uzlaza i silaska Kraljica Mira, na djelu je najzdravije i istinsko multikulturalno poštovanje i razumijevanje, koje ne manipulira nijednom vrstom zemaljske odrednice. Međugorje – naznaka slike sklada u vječnosti, gdje u ljubavi i radosti sjaji originalni identitet svih ljudi i naroda. Međugorje – iskustvo pomilovanja i ravnopravnosti u ljudskom i Božjem dostojanstvu, grešnika i svetaca.
Tekst započet sa Sirahom završavam s odom Majci Mudrosti, u spomenu svjetla i sjaja, oživotvorenima na Mladifestu i u Međugorju uopće: „Učinit ću da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko. Izlit ću nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima budućim. Vidite: ne trudih se samo za sebe, nego za sve koji je traže“ (Sir 24, 32-34).
Majko, Hvala ti što si u Međugorju našla Počinka i akciju, sveti šator i mili grad, za nastaniti svoju baštinu. Hvala što cijelom svijetu daruješ blagoslov i molitve Mladifesta koji u tvoje ime kliče: „Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva. Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim. Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća. Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeđaju. Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi“ (Sir 24, 17-22).