24. studenog 1991. velikosrpski agresor, predvođen zločinačkim postrojbama Željka Ražnatovića- Arkana okupirao je Laslovo.
Laslovo je 152 dana pružalo otpor, bilo je prva crta linije južne obrane Osijeka, no nakon okupacije Ernestinova našlo se u potpunom okruženju. U bitki za Laslovo nekoliko stranih dragovoljaca poginulo je. „Eduardo Rózsa Flores – Čiko, okupio je tu postrojbu sačinjenu od ljudi svih nacija; od Hrvata, Mađara, Engleza, Iraca, Bosanaca, Srba, Slovenaca, Španjolaca, Portugalaca, Amerikanaca, od svuda!
Zbog boljeg poznavanja bojišta i terena oko njega u sastav smo im pridodali i nekoliko Laslovčana. Popunili su najteže, najkritičnije punktove i ostali su tu do kraja. U posljednja četiri dana okruženja šest vojnika iz Internacionalnog voda je poginulo! Paradoksalno zvuči, ali poginula su dva Mađara, jedan Vojvođanin i Laslovčanin, te Irac, Bosanac, Hrvat i jedan Srbin” – Ladislav Kočiš, zapovjednik obrane Laslova.
Autor / Tomislav Šulj
U obrani Laslova poginulo je ukupno 48 branitelja i civila a 10 ih se vodi kao nestali.
Laslovo je potpuno sručeno a srpski agresor nije štedio sakralne objekte, crkve i svetišta kao ni civile…Jednom riječju ratni zločin kakv su srpski agresori uradili u Vukovaru, Voćinu, Baćinu, Škabrnji i svim ostalim okupiranim mjestima u napadnutoj Hrvatskoj a da za te zločine skoro nitko nije odgovarao, sve to zahvaljujuću lošem Hrvatskom pravosuđu i organima gonjenja koji kao institucije i poluge vlasti u neovisnoj, demokratskoj i europskoj Hrvatskoj ne rade svoj posao kako treba te ogroman broj srpskih zločinaca, iako poznat hrvatskom pravosuđu je još na slobodi a neki od njih se sasvim slobodno šetaju po Hrvatskoj u kojoj su radili stravične zločine.
Zašto je tomu tako, to bi se trebali upitati svi , ponajprije Saborski zastupnici, Vlada RH, Ured predsjednika RH, hrvatski branitelji, ogroman broj udruga civilnog društva, obitelji ubijenih i nestalih, kao i žrtve raznih i stravičnih tortura u srpskim koncentracijskim logorima te napokon ozbiljno izvršiti pritisak na institucije koje plaćaju građani Hrvatske da napokon jako ozbiljno pristupe ovom gorućem i ogromnom nacionalnom problemu a ne nikako savijati ramena pred EU, EK, i Srbiji koja je izvršila agresiju na nevin Hrvatski narod sa ciljem stvaranja tzv velike srbije i oduzimanja hrvatskog teritorija brutalnom agresijom, zabraniti pristupne pregovore za ulazak u EU…Poglavlje 23 i 25 Srbija ne može nikako ispuniti do konačne javne i iskrene isprike Hrvatima, plaćanja ratne odštete, otuđenih vrijednosti, te plaćanja odštete svim zatočenicima srbijanskih koncentracijskih logora i svega ostalog što se podrazumijeva…Hrvatsko političko vodstvo nikako ne smije slijegati ramenima na činjenice koje su jasne, niti se povijati pred agresorom, a niti pred tzv “preporukama EZ i EU”…Hrvatska je samostalna država i svoje stvari, naročito one iz novije hrvatske povijesti, obrambenog i pobjedničkog Domovinskog rata, MORA rješavati sama, bez onih koji nam (golorukima!)u obrani od srpske najezde nisu pružili ruku, već su nam kao narodu zabranili pravo na obranu vlastitog naroda i života, uvođenjem embarga na uvoz naoružanja za obranu od srpske agresije, u čemu je sudjelovao tadašnji ministar vanjskih poslova ex jugoslavije Budimir Lončar, svesrdno podržavajući UN-ovu odluku o uvođenju embarga za područje ex jugoslavije što je bilo povijesno jako perfidno i prozirno, jer su tada tom odlukom pogubnom za Hrvatsku i hrvatski narod svima dali do znanja da Hrvatsku treba pregaziti, zapravo su Hrvatsku tom odlukom osudili na smrt, jer je ex jugoslavija bila naoružana do zubi, a ono malo kratkog naoružanja Teritorijalne obrane komunisti su oduzeli Hrvatima i dijelili lokalnim srbima kako bi nas za nekoliko dana ili tjedana sravnili sa zemljom i potamanili.
-DA IMA OBRAZA BUDIMIR LONČAR NIKAD NE BI NOGOM KROČIO U HRVATSKU…
Tadašnja JNA koja se stavila na raspolaganje velikosrpskoj ideologiji i tako postala jugokomunistička agresorska vojska koja je inače bila jedna od 3-4 nabolje naoružane vojske u EU dok Hrvati i Hrvatska nije imala baš ništa…No, bez obzira ne sve te njihove podle igre i želje za opstankom ex jugoslavije rastopio je hrvatski čovjek, ratnik, branitelj koji je na kraju uz tadašnje mudro rukovodstvo devedesetih pod palicom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Ministra obrane Gojka Šuška i svih drugih u zapovjednom lancu ZNG-HV-OSRH potukao srpskog agresora i stjerao ga u srpski pašaluk…
Na Hrvatsku je izvršena brutalna srpska agresija
