Ovaj vikend je bio veoma informativan. Naime, u našem novom domu u gostima smo imali prijatelja Australca čiji je hobi sakupljanje povijesnih dokumenata, fotografija, objavljenih novinskih članaka i drugih artefakata u najširem smislu te riječi. Tako smo jučer i danas prešli i prevalili niz tema od Hrvatske do Australije. Počelo je pričom o legendi australskog sjevera lovcu na krokodile Louie Komšiću. Na koncu me je moj prijatelj iznenadio ponudivši mi tekst srpskoga autora Aleksandra Sekulovića „Šta je bila ‘Oluja’“ koji je objavio u časopisu „Helsinška povelja“ glasilu Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji još u rujnu/listopadu 2012. godine.
Louie Komšić – Veliki pustolov iz Sjevernog Queenslanda
Louie Komšić kao Hrvat doseljenik je doista imao buran život u Australiji (roditelji mu dali ime Alojz po blaženom hrvatskom kardinalu Aloziju Stepincu, a onda su ga u Australiji „prekrstili“ u Louie!). Alojza sam poznavao, družio se s njime i slušao njegove priče o tome kako je postao lovac na krokodile u nekoliko navrata za vrijeme mojih posjeta Sjevernom Queenslandu. Dobro ga je poznavao i moj prijatelj pa je bilo zanimljivo podijeliti sjećanja na ovog legendarnog lovca krokodila, inače Hrvata rodom iz Bosne. O posljednjem velikom pustolovu Sjevernog Queenslanda Alojzu Komšiću više jednom drugom zgodom.
Aleksandar Sekulović – Šta je bila ‘Oluja’
Druga vrlo interesantna informacija na koju mi je skrenuo pozornost moj gost je članak „Šta je bila ‘Oluja’“ Aleksandra Sekulovića. Referenca u naslovu njegova članka odnosi se na vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“ u kolovozu 1995., kada je Hrvatska vojska u roku od 4 dana oslobodila okupirana područja Hrvatske od strane lokalnih srpskih pobunjenika i takozvane Jugoslavenske narodne armije. Sekulović eksplicitno optužuje Beograd (glavni grad Srbije) za stradanje Srba u “Oluji”. Prema njegovim riječima, nije ovdje riječ o ratnom zločinu Hrvata, kako to službena srpska politika kontinuirano tvrdi. Sa stajališta međunarodnog prava, to je legitimna vojna operacija oslobađanja državnog teritorija koji je uz pomoć lokalnih srpskih pobunjenika okupirala druga država.
Sekulović je dodao: „Bez obzira da li je broj ubijenih srpskih civila bio 116, 681 ili 1205, to je u svakom slučaju žalosna činjenica, ali ne i zločin. Ova činjenica je posljedica zločina, odnosno posljedica rata koji je sam po sebi zločin, a odgovornost za stradanje civila s obje strane snosi onaj tko je rat započeo. Tko god započne rat, zna da svaki rat neminovno uzrokuje civilne žrtve i da su civilne žrtve često veće od vojnih. Dakle, tko god započne rat unaprijed zna da će njegovo stanovništvo stradati, ali se ipak odlučuje na rat kako bi ostvario neke političke ciljeve. A neostvarenje tih ciljeva, gubitak rata i stradanje agresorskog civilnog stanovništva nikada u povijesti nisu definirani kao zločin suprotne strane“, napisao je Sekulović.
Neki će se pitati: Zašto je to sada važno?
Važno je i bitno jer se glas razuma iz Srbije rijetko čuje. Zato je dobro kada se bar netko u Srbiji nađe da kaže istinu. A istinu uvijek treba govoriti, jer ako se istina ne kaže, povijest se ponavlja. Osim toga, istinu prvo treba reći srpskim majkama čiju su djecu pohlepni srpski političari poslali da vode okupatorski rat na teritoriju druge države.
……………..
INFORMATIONAL WEEKEND
This weekend was very informative. Namely, in our new home we had an Australian friend as a guest, whose hobby is collecting of historical documents, photographs, published newspaper articles and other artifacts in the broadest sense of the word. So yesterday and today we went through a series of topics from Croatia to Australia. It all started with a story about the legend of the Australian North, the crocodile hunter Louie Komsic. At the end, my friend offered me a text by the Serbian author Aleksandar Sekulović, “What was the ‘Storm'”, which he published in the magazine “Helsinki Charter”, the newsletter of the Helsinki Committee for Human Rights in Serbia (September/October 2012).
Louie Komsic – The Great North Queensland’s Adventurer
Louie Komsic, as a Croatian immigrant, who like many migrants had a turbulent life in Australia (his parents named him Aloysius after the blessed Croatian Cardinal Aloysius Stepinac and then in Australia he was “rebaptised” Louie!). I knew Alojz, hung with him a few times, and heard his stories about how he became a crocodile hunter on several occasions during my visits to North Queensland. My friend also knew him well, so it was interesting to share memories of this legendary crocodile hunter, a Croat born in Bosnia. More about the last great North Queensland’s adventurer, Louie Komsic, on another occasion.
Aleksandar Sekulovic – What was the Storm?
The second very interseting piece of information that my guest brought to my attention was the article „What was the ‘Storm’“ by Aleksandar Sekulovic. The reference in the title of his article is to Croatian Army „Operastion Storm“ in August 1995, an offensive to liberate and retake the region of Croatia occupied by local Serb insurgents and so-called Yugoslav Peoples Army. Sekulovic explicitly blames Belgrade (Serbian capital) for the suffering of Serbs in the “Operation Storm”. According to him: This was not a war crime of the Croats, as official Serb politics continuosly claim. From the point of view of international law, it is a legitimate military operation to liberate state territory occupied by another state with the help of a rebel local population.
Sekulovic added: „Regardless of whether the number of Serbian civilians killed was 116, 681 or 1205, it is in any case a sad fact, but not a crime. This fact is a consequence of a crime, i.e. a consequence of war, which is a crime in itself, and the responsibility for the suffering of civilians on either side falls on the one who started the war. Whoever starts a war knows that every war inevitably causes civilian casualties and that civilian casualties are often more numerous than military ones. Therefore, whoever starts a war knows in advance that their population will suffer, but still decides to go to war in order to achieve some political goals. And the failure to achieve these goals, the loss of the war and the suffering of the aggressor’s civilian population have never in history been defined as a crime of the opposite side“- wrote Sekulović.
Some will ask: Why is this important now? It is important and essential because the voice of reason from Serbia is rarely heard. That is why it’s good when at least someone is found in Serbia to tell the truth. And the truth should always be told, because if the truth is not told, history repeats itself. In addition, the truth should first be told to Serbian mothers whose children were sent by greedy Serbian politicians to wage the occupational war on the territory of another country.
Autor Dr. mr. sc.–Luka Budak-Australija
Braniteljski portal zahvaljuje g. Luki Budaku na ustupljenom tekstu koji zorno prikazuje kako razmišljaju objektivni Srbi koji nisu pod ničijim političkim pritiskom, već razmišljaju svojom glavom kao i ogromna većina Srba u Srbiji i Hrvatskoj, ali se ne smiju ovako istinito izjašnjavati iz straha od srpskih političara i radikala kojima je u interesu non – stop se pozivati na neistine koje su im plasirane, dok Aleksandar Sekulović u demokratski uređenoj Australiji piše istinu bez straha.