Na današnji dan, 14. siječnja 1992. godine, u novinama New York Times objavljen je „Apel za mir u Hrvatskoj“ koji su potpisala 104 nobelovca iz svih krajeva svijeta…
„Tijekom nekoliko prošlih tjedana eskalirao je rat Jugoslavenske vojske protiv Hrvatske. Razoreno je na desetke sela. Uništeni su mnogi povijesni spomenici. Nekoliko gradova, uključujući glavni grad Hrvatske Zagreb, je bombardirano. Preko dvije tisuće ljudi je ubijeno. Ovaj neobjavljeni rat izazvao je bijeg više od 100 tisuća izbjeglica iz svojih domova. Nasilje i uništavanje koje se zbiva u Hrvatskoj dosegnulo je stupanj kakav u Europi nije viđen još od Drugoga svjetskog rata. Nevini civili su masakrirani. Bolnice i mjesta molitve uništeni su. Savjest od nas zahtjeva da dignemo glas protiv tog besmislenog rata. Apeliramo na zapadne i istočne vlade da zaustave pohod Jugoslavenske vojske. Apeliramo na sve humanitarne organizacije da pruže pomoć svim žrtvama Jugoslavenske armije. Apeliramo na sve savjesne muškarce i žene da progovore protiv ravnodušnosti prema teškom položaju hrvatskog naroda koji se suočava ne samo s opasnosti od uništenja svoje države već i s opasnošću od istrebljenja.“…stajalo je u tekstu koji je sastavio profesor Ivo Banac.
Sve je ustvari krenulo od apela Linusa Paulinga, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju i za mir, kojeg je u rujnu ’91. odaslao svjetskim vladama. Nakon toga doktorica Greta Pifat-Mrzljak iz Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, obratila se za pomoć nobelovcima Manfredu Eigenu i Robertu Huberu iz Njemačke s kojima je surađivala. Oni su proširili inicijativu dalje i odjednom su na adresu Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu krenuli putem telefaksa pristizati brojni potpisani apeli. Do kraja veljače 1992. apel je potpisalo čak 127 nobelovaca.