Rođen je u Sinju 6. prosinca 1967. godine, a živio je i odrastao u obližnjem Trilju. Bio je odličan rukometaš i igrač rukometnog kluba Cetinka. Prijatelji su ga zvali Igi, a jedan od njih prisjetio ga se idućim riječima: “Bivši igrač triljskog rukometnog kluba, zaljubljenik u taj prekrasni sport, roker u duši i jedno veliko srce za svakoga od nas. Uvijek nasmijan, dobro raspoložen i uvijek sportski discipliniran. Znali smo pričati o glazbi, triljskim i sinjskim curama, o izlascima ali se on uvijek vraćao na rukomet, sport o kojem sam znao samo ono sa televizije. On je o tome pričao sa tolikom ljubavlju i zanesenošću da sam i ja u tim trenucima bio skupa s njim na parketu.”…
Kada je počeo Domovinski rat Igor se dragovoljno priključio obrani Republike Hrvatske. Prošao je Južno bojište, Kupres, Bosansku Posavinu te sinjsko bojište na kojem je na Dinari poginuo. Vraćajući se s izviđanja zajedno s dvojicom suboraca iz 126. DP ušao je na području Vještić gore u minsko polje. S Igorom Lipotićem život su tog dana na oltar Domovine položili Jakov Jeličić-Delušić i Ante Penić.
JAKOV JELIČIĆ-DELUŠIĆ, pok. Jerka, 1. 12. 1963. – 19. 4. 1993. Pripadnik 126. brigade HV-a. Poginuo od neprijateljske mine PROM-1 u akciji Vrdovo.
ANTE PENIĆ , Jakovljev, 29. 9. 1966. – 19. 4. 1993. Pripadnik 126. brigade HV-a. Poginuo od eksplozije neprijateljske mine PROM-1 izvršavajući borbeni zadatak u Vrdovu.