Prema ovom divljanju koje smo vidjeli u Sarajevu uz slavljenje i veličanje komunističkog diktatora Tita, petokrake, jugoslavenske zastave i kozaračkog kola, znači da su pobjedili oni sa tim oznakama, koji su Sarajevo držali pod opsadom četiri godine i svakodnevnim granatiranjem pobili četrnaest tisuća građana Sarajeva, od kojih oko polovice civila, staraca, žena i oko sedamsto djece.? Stvarno više nego sramotno za vlast u Sarajevu koja takvo najgore komunističko-fašističko ponašanje dopušta!…
Naime, jučer smo svjedočili nemilom komunističko ljevičarskom derneku koji se događao u Sarajevu u znak prosvjeda protiv katoličke mise u sarajevskoj Katedrali za sve likvidirane žrtve na Bleiburgu od strane titove partizansko-komunističke i još nekih savezničkih vojski, koje su bez ikakve milosti na stravičan način najneljudskijim i najnehumanijim načinom (protivno svim ratnim konvencijama!)likvidirali ljude na Bleiburškom polju, bez ikakvog suđenja i prava na obranu. Među likvidiranima je bilo žena, civila i djece koje su komunističke vlasti bez milosti na stravičan način pobili.
Samo nekoliko fotografija iz Sarajeva na jasan nam način daje do znanja da je taj komunistički dernek , pod izlikom “antifašizma” jako dobro izrežiran od strane neoliberalno-ljevičarskih, udbaško-kosovskih i komunističkih ostataka na području ex-bivše jugoslavije uzeo i previše maha te mu se ni vlasti BiH jednako kao ni vlasti u Hrvatskoj (“ne žele i još ne smiju oduprijeti”!?)…iako su Europskom Rezolucijom fašizam i komunizam dva istovremena zla!
Europske rezolucije o osudi totalitarnih sustava
Fašizam i komunizam dva istovremena zla
Pitanje zločina koji su počinjeni u komunističkim društvima nakon Drugog svjetskog rata zaokuplja interes europske javnosti još od pada Željezne zavjese. Vijeće Europe prvo je tijelo koje se pozabavilo tim pitanjem te je u rasponu od deset godina (1996.-2006.) donijelo dvije rezolucije koje su upozorile na potrebu uklanjanja nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava i potrebu osude zločina koji su počinjeni pod okriljem tih sustava. Na tragu tih rezolucija Europski parlament donio je svoje rezolucije – o savjesti i totalitarizmu 2009. i o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019.
Nadalje,Hrvatska se nije usudila donijeti “Zakon o lustraciji”
Slijedom predstavljenog Izvještaja, usvojena je Rezolucija kojom se preporuča da se kaznena djela koja su počinili pojedinci za vrijeme komunističkog totalitarnog režima procesuiraju i kažnjavaju prema kaznenom zakonodavstvu, a ako kazneni zakon propisuje zastaru za neka kaznena djela, ona se može produljiti jer je riječ samo o procesnom, a ne materijalnom pitanju, s tim da retroaktivna primjena kaznenih zakona nije dopuštena. S druge strane, suđenje i kažnjavanje bilo koje osobe za djelo ili propust koje u vrijeme kad ga je počinila nije predstavljalo kazneno djelo prema nacionalnom zakonu, ali se smatralo kaznenim djelom prema općim pravnim načelima priznatim od civiliziranih društva, dopušteno je. Štoviše, kada je osoba činila radnje koje predstavljaju kršenje ljudskih prava, tvrdnja da je postupala prema naredbama ne isključuje njezinu individualnu krivnju. Nadalje, Rezolucijom se preporuča da progon pojedinačnih zločina ide usporedno s rehabilitacijom ljudi osuđenih za »zločine« koji u civiliziranom društvu ne predstavljaju kaznena djela i onih koji su nepravedno osuđeni te poziva na otvaranje dosjea tajnih službi. U odnosu na lustraciju istaknuto je da njezin cilj treba biti uskraćivanje obnašanja državnih dužnosti osobama kojima se ne može vjerovati da će ih obavljati u skladu s demokratskim načelima jer u prošlosti nisu pokazale nikakvu predanost ili vjerovanje u njih, što mora biti dokazano u svakom pojedinačnom slučaju. S tim u svezi, ne smije se dopustiti kolektivna primjena zakona o lustraciji i osveta nikada ne može biti cilj takvih mjera, stoji u smjernicama Rezolucije.
Da bi se olakšala lustracija, donesene su »Smjernice za osiguranje da su zakoni o lustraciji i slične administrativne mjere u skladu sa zahtjevima države koja se temelji na vladavini prava«.
Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. temelji se na Izvještaju s nacrtom Rezolucije 10765 od 16. prosinca 2005., koji je pripremio švedski parlamentarni zastupnik, Göran Lindblad. U Izvještaju je istaknuto da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi, bez iznimke, obilježili masovna kršenja ljudskih prava i da je nizak stupanj javne svijesti o zločinima koji su počinjeni pod tim sustavima.