Danas je obilježena 31. obljetnica obrane Suhovara i Poličnika od žestokog napada velikosrpskog agresora, koji je u jutarnjim satima krenuo u žestok napad, topništvom, tenkovima i pješaštvom iz pravca Zemunika Gornjeg. Brojne udruge proizašle iz Domovinskog rata iz Splita, Kaštela, Varaždina “Pume”, Lumbarde, Ludbrega i domicilne udruge zadarskog kraja sudjelovale su na obljetnici i odavanju počasti poginulim hrvatskim braniteljima. Nakon odavanja počasti, služena je sveta misa u Poličniku i organiziran domjenak za sve nazočne. Načelnik općine Poličnik Davor Lončar i sam branitelj i ovaj put se pokazao kao pravi domaćin i srdačno pozdravio sve branitelje. Na obljetnici je sudjelovala i naša Udruga RV 7. DP Zadar.
Bitka za Suhovare i Zemunik Donji
Danas 03. siječnja 2022. Godine, obilježena je 30. obljetnica obrane Suhovara i Zemunika Donjeg. Tim povodom Općine Poličnik i Zemunik Donji u suradnji s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata odali su počast svim poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.
Uoči Potpisanog sporazuma nazvanim „Sarajevsko primirje“ velikosrpski agresor poduzeo je vojne operacije u zadarskom zaleđu s ciljem postizanju povoljnijeg operativno – taktičkog položaja svojih postrojbi, tzv (ravnanje prve crte) pred dolazak mirovnih snaga UN. „Sarajevsko primirje“ je potpisano u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine s hrvatske strane ministar obrane Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati. Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima. To primirje bilo je preduvjet za početak mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj (Vanceov plan).
Tijekom 25. studenoga najveći broj žitelja Pridrage, Paljuva, Novigrada i Podgradine je autobusima uz pratnju Europskih promatrača iseljen u Zadar. Nakon iseljavanja civila iz navedenih sela JNA je ubrzala pripreme za napad na ta sela i njihovo osvajanje, što će uslijediti 31. prosinca 1991. godine, unatoč potpisanom Sporazumu o primirju ‘od Božića do Božića’, koji je trebao osigurati prekid vatre između dvi strane, od katoličkog Božića 25. prosinca 1991. godine do pravoslavnog Božića 07. siječnja 1992. godine.
U Žitniću je, 25. prosinca 1991., potpisan novi sporazum o primirju za vrijeme božićnih blagdana katolika i pravoslavaca, od 25. prosinca 1991. do 7. siječnja 1992. godine (potpisali su ga ministar Dražen Budiša i zapovjednik 9. korpusa general-potpukovnik JNA Vladimir Vuković).
Međutim po ustaljenom modelu velikosrpske snage su prekršile primirje.
Božić i Nova godina 1991. nisu dočekani u miru. Izvori neprijateljske strane pokazuju da je, unatoč postignutom sporazumu o primirju za božićne blagdane, 9. korpus OS SFRJ planirao napadnu operaciju Udar-91 u Ravnim kotarima s namjerom da se poboljša operativni položaj u Ravnim kotarima, čijom realizacijom ostvaruju povoljnu operacijsku osnovicu za dugotrajnu obranu za duži vremenski period ili nastavak napada za izbijanje na more, odsiječe jug Hrvatske te blokira i osvoji Zadar . Obrazloženje te napadne operacije, koje “Komanda” 9. korpusa 30. prosinca 1991. u 17 sati dostavlja I. upravi Generalštaba OS SFRJ, potpisao je upravo zapovjednik 9. korpusa general-potpukovnik Vladimir Vuković koji je pet dana prije s ministrom Draženom Budišom potpisao spomenuti sporazum o primirju.
U međuvremenu dolazi zapovijed o povlačenju šibenske satnije iz sastava 113. brigade ZNG-a s područja Paljuva zbog obrane Šibenika, koja je bila dobro naoružana protuoklopnim sredstvima, ručnim raketnim bacačima ‘osa’ i ‘zolja’, izvršena je 29. prosinca u noćnim satima obrana je znatno oslabljena. Rano ujutro 31. prosinca 1991. JNA i srbočetnici započeli su snažan tenkovsko-pješački napad, uz snažnu topničku pripremu i granatiranje Novigrada, Paljuva, Podgradine i Pridrage. Pod vodstvom generala Ratka Mladića, operacija „UDAR“ započela je 31. prosinca 1991. tijekom koje su 180. motorizirana brigada JNA i 3. brigada TO Benkovac osvojili dio zadarskog zaleđa na potezu: Pridraga – Novigrad – Paljuv – Podgradina. Hrvatski branitelji, posebice nakon što je neprijatelj izbio na kotu tt 165 u Podgradini, bili su primorani na evakuaciju koju su pod okriljem noći proveli novigradski ribari te stanovnike Pridrage, Novigrada i Paljuva prevezli u Posedarje. Nakon izvlačenja civila, 1. siječnja 1992., hrvatske snage planirale su u ranojutarnjim satima protunapad na području sela Podgradina, pri čemu su neprijatelju naneseni gubici na području Gradine (tt. 165), ali je s dobivenim pojačanjem neprijatelj oko 10 sati izbio na tt. 165. U popodnevnim satima uslijedila je jaka neprijateljska topnička priprema po području Novigrada, Pridrage, Podgradine, Slivnice i Posedarja, a potom i pješački napad prema Novigradu. Istog dana, predvečer, hrvatske snage povukle su se s područja sela Jurjevac.
Sljedećeg dana, 2. siječnja 1992., neprijatelj je nastavio s topničkim napadima, a sa zrakoplovima je pojačano djelovao na području Posedarja (u tri navrata). U večernjim satima, hrvatske snage utvrdile su se na crti: Slivnica – Posedarje – Sv. Duh.
Nakon uspjeha i zauzimanja šireg područja Novigrada, Pridrage, Paljuva i Podgradine, JNA i srbočetničke snage ubrzano poduzimaju pripreme za napad na područje Poličnika – Suhovara i Zemunika Donjeg. Ujutro 3. siječnja 1992. hrvatskim snagama na tom području stiglo je pojačanje, a neprijatelj je nakon snažne topničke pripreme oko 11:30 sati, krenuo u pješački napad s dvije satnije, tri tenka i oklopnim transporterom na smjeru Biljane – Drače – Suhovare, a iz smjera Zemunika Gornjeg podršku su mu davala dva tenka. Prije toga, oko 11 sati u Suhovarama je došlo do izravnog borbenog sudara dva tenka 112. brigade HV-a s neprijateljskim tenkovima, a potom su oko 12:30 sati neprijateljski zrakoplovi raketirali tenkovsku satniju 112. brigade HV-a. Hrvatske su snage nakon uvođenja svježih snaga krenule u protunapad i odbacile neprijateljske snage na početne položaje.
Teške borbe vođene su istog dana i na području Zemunika Donjeg. Svoje snage na tom području 9. (kninski) korpus (180. mtbr, 2. i 3. brigada Teritorijalne obrane Benkovac – Đevrske i specijalne jedinice) rasporedio je prostorno na crti zrakoplovna baza Zemunik – Smoković – Zemunik Gornji – Biljane, a po dubini smjerom Smilčić – Debelo brdo – Benkovac, inicijativa neprijateljskih snaga i silina neprijateljskog udara zaustavljena je dolaskom pojačanja hrvatskim snagama.
U 18 sati, 3. siječnja 1992., nastupilo je primirje koje je dan prije potpisano u Sarajevu, a uspjeh neprijateljskih snaga (9. korpus JNA) u napadnoj operaciji Udar-91, kojom je neprijatelj prekršio ”božićno“ primirje, bila je okupacija šireg područja Novigrada, Pridrage, Paljuva i Podgradine. JNA i srbočetničke snage su djelomično ostvarile ciljeve planirane vojnom operacijom „UDAR“. Otpor i uspjeh hrvatskih snaga posebno u obrani Suhovara i Zemunika Donjeg, pokazao je da iako i dalje slabo naoružani, hrvatska vojska može držati obranu zadarskog zaleđe i žestoko uzvratiti na agresiju.
Autor – Umirovljeni brigadir Danijel Kotlar- (korišten dio iz Hrvatskog vojnika -dr. Ante Nazor )