Naime, Milan Bandić podigao “spomenik domovini”, autora arhitekta nenada Fabijanića kojeg je očito inspirirao “Spomenik hrvatske pobjede Oluja 95” podignut kao nacionalni spomenik svim poginulim, nestalim i živim herojima obrambenog Domovinskog rata, a na što je Fabijaniću odmah ukazao i arhitekt Spomenika pobjede u Kninu Tonko Zaninović…
–FOTO VIDEO: Bandić izgradnjom spomenika domovini zabija zadnji čavao u lijes proslavi Dana pobjede u Kninu, obrambenom Domovinskom ratu, i Hrvatima kao pobjednicima u domovinskom ratu!?…
Međutim, ovaj Bandićev spomenik domovini, kako ga nazivaju, na društvenim je mrežama već izazvao buru negodovanja, posebice hrvatskih branitelja, koji se nikako ne slažu sa ovim Bndićevim “spomenikom domovini” i kojeg mnogi uspoređuju sa nadvožnjakom, spomenikom pokojnoj Hrvatskoj, ali i izrugivanjem prema svim žrtvama obrambenog Domovinskog rata poginulim u stvaranju samostalne i neovisne RH. Nedefiniranost i sama svrha ovog spomenika mnogima je zapela za oko te se pitaju, koje su to sve žrtve kojima Bandić diže ovaj spomenik…Međutim se iza svega ovog krije sama činjenica da će se Dan pobjede , domovinske zahvalnosti i Dan svih hrvatskih branitelja, po svaku cijenu nastojati preseliti u Zagreb, samo kako bi Zagreb ima , zapravo upražnjene ljetne termine za još jednu u nizu proslava, jer Zagreb i tako oko 5 kolovoza zjapi prazan , jer su svi tada na godišnjim odmorima i nisu u Zagrebu. No, vidjet ćemo uskoro što je to Bandić “skuhao” i hoće li se predviđanja Braniteljskog portala i ostvariti. To nikako ne bi bilo dobro, jer je u Kninu svo zlo velikosrpskih agresorskih nakana započelo, a samom VRA Oluja 95 i završilo u Kninu , podizanjem hrvatskog barjaka pobjede na kninsku tvrđavu 5 kolovoza 1995 godine. Tako da se nigdje drugdje ne može slaviti veličanstvena hrvatska pobjeda “Oluja 95” osim u hrvatskom Kninu, sa čim su se složili svi dosadašnji predsjednici RHi svi političari, ali i svi pripadnici pobjedničke hrvatske vojske.
U Zagrebu je svečano otvoren Spomenik domovini koji se nalazi na Trgu Stjepana Radića između zagrebačkog Gradskog poglavarstva i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski…
Spomenik su otkrili njegov autor Nenad Fabijanić, Milan Bandić te predsjednice udruga poginulih, nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Ljiljana Alvir, Lucija Kobar i Vesna Mihaljević.
Spomenik domovini je smješten između Gradskog poglavarstva i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Koštao je 34,7 milijuna kuna.
Vrijednost spomenika odnosno njegova izrada je koštala 34,7 milijuna kuna, oko 5 puta više od nacionalnog Spomenika hrvatske pobjede “Oluja 95” podignutog usred Knina.
–(FOTO) ZAGREBAČKI (BANDIĆEV) SPOMENIK DOMOVINI KOPIJA KNINSKOG SPOMENIKA HRVATSKE POBJEDE OLUJA 95-SAMO JE DESETAK PUTA SKUPLJI…
Spomenik je otvoren na 21. obljetnicu smrti prvog predsjednika Franje Tuđmana.
Uz gradonačelnika Milana Bandića bili su ministri Tomo Medved i Mario Banožić, potpredsjednik Sabora Željko Reiner, predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Mislav Herman i kardinal Josip Bozanić.
Svečanost je započela izvedbom “Lijepe naše”, a nakon toga pjesmom “Croatio, iz duše te ljubim”.
Gradonačelnik Bandić otvorio je spomenik i među ostalim rekao:
“Ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću. Nije moglo bolje”.
Odnosilo se to na spomenik Franji Tuđmanu koji se nalazi nasuprot Spomeniku domovine.
O svemu se gradonačelnik Bandić oglasio i na Facebooku.
Medved kaže da će
Na mrežnoj stranici Ministarstva hrvatskih branitelja, oglasili su se na način da nemaju ni fotografije ministra Tome Medveda koji je navodno rekao nekoliko rečenica u prigodi otvaranja ovog Bandićevog spomenika
Navode tako da je Medved rekao da će vlada ovaj spomenik uvrstiti u svoj protokol te da će strani državnici koji budu posjećivali Hrvatsku pred njim pokloniti hrvatskoj žrtvi, ne navodeći pri tom kojoj žrtvi i u kojem ratu…Lako moguće da je Medved mislio na sve žrtve u velikosrpskoj i srbočetničkoj agresiji na Hrvatsku, ali to izrijekom nije rekao.
Nadalje je , kako piše naveo-„Pred vječnim plamenom ovog spomenika odsad će se i strani državnici, prilikom službenih posjeta, “pokloniti u znak poštovanja prema hrvatskoj državi” te će ga Vlada u tu svrhu uvrstiti u državni protokol“. Međutim je Medved zaboravio da su se strani državnici od postojanja nove , samostalne i demokratske države Hrvatske mogli pokloniti na Medvedgradu, na spomen obilježju koje je tu postavio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman (OLTAR DOMOVINE), ali su ga hrvatski političari i grad Zagreb sustavno i namjerno prepustili propadanju i zapuštanju. Na Medvedgradu se nalazi ranogotička kapelica svetih Filipa i Jakova i Oltar domovine, te spomenik palim Hrvatima u Domovinskom ratu.
Napomena i opaska svima koji se pozivaju na Dr. Franju Tuđmana
Dana 1. studenoga 1999. godine, baš na blagdan Svih Svetih, prvi predsjednik Republike Hrvatske i njezin utemeljitelj dr. Franjo Tuđman posljednji put se pojavio prije svoje smrti u javnosti. Bilo je to na Oltaru Domovine na Medvedgradu koji je nakon predsjednikove smrti postao zapušten i zaboravljen iz čisto političkog revanšizma i općeg obračuna sa svim oblicima potvrde hrvatske državnosti i borbe za slobodu (promjena Dana Državnosti, ukidanje dvodomnog Sabora, ukidanje počasne hrvatske vojske pred parlamentom, novi državni blagdani, opći proces tzv. detuđmanizacije na svim razinama i dr.).
Dana 30. svibnja 1994. prvi je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zapalio vječnu vatru na Oltaru domovine na Medvedgradu. Događaj je ostao zabilježen kao dan kada smo dobili spomenik slobodi domovine i svim hrvatskim junacima – osobito onima u Domovinskom ratu – koji su za nju dali svoj život, najviše što su mogli. Ujedno, bilo je to i posljednje javno mjesto na kojemu se predsjednik Tuđman, vidno iscrpljen teškom bolešću, pojavio prije smrti. Bilo je to na današnji dan, malo prije svoje smrti 1999. godine.
Oltar domovine zamišljen je kao svenarodni spomenik, središnje mjesto ceremonijala obilježavanja posebno Dana državnosti, mjesto koje će osim Hrvata posjećivati i svi drugi kada žele odati poštovanje našoj domovini i iskazati pijetet poginulima za njezinu slobodu. Spomenik, djelo kipara Kuzme Kovačića, umjeren je i primjeren, mnogo uspjeliji od mnogih drugih vezanih uz Domovinski rat. Kovačić je na njemu počeo raditi ratne 1992. godine. Izveo ga je tako da predstavlja hrvatski grb, sastavljen od velikih kamenih blokova iz svih hrvatskih županija, staklenih elemenata koji predstavljaju more te od vječnog plamena.
U vrijeme kada je spomenik postavljen bilo je zamjerki na izbor lokacije i imena kao i neslaganja estetičke naravi. Ali sva krivica Oltara domovine zbog koje je danas (namjerno) zaboravljen samo je i jedino u tome što ga je na Dan državnosti 30. svibnja 1994. otvorio Franjo Tuđman. Sve ostalo puko je traženje izlika. Nakon njegove smrti nova je vlast – u valu detuđmanizacije – započela s demontažom nasljeđa stare vlasti. Nacionalni simboli, rituali, spomenici i datumi, uvedeni za stare vlasti, nova vlast je ukidala, premještala i marginalizirala kao da je riječ tek o političkim simbolima omrznute vlasti. Umišljenost i lakoća s kojom je jedan spomenik kakav je Oltar domovine uvučen u sferu obračuna s političkim protivnicima, skupljanja jeftinih bodova, inženjeringa opstanka na vlasti, čin je nezamisliv u civiliziranom svijetu. Tako je s Medvedgrada povučena vojna straža, a Oltar domovine izuzet iz državnog protokola (koji je predviđao da strani državnici u prigodi državnih posjeta pred njim iskazuju počast zemlji domaćinu) te izručen skrbi administracije i prepušten na milost i nemilost huliganima i vandalima. Posljedica je toga da je Oltar domovine bio zarastao u travu i šipražje, a kameni i stakleni elementi popucali su, dok su oni manji, suze, ukradeni.