PETRINJA – ‘Ratna prijateljstva u ratu i poraću’ naziv je izložbe otvorene sinoć u Galeriji Krsto Hegedušić. Izložba “Ratna prijateljstva u ratu i poraću” govori o društvenim aspektima Domovinskog rata na Banovini i u fokus stavlja prijateljstvo kao važan, univerzalan i pozitivan, segment ratnog i poratnog razdoblja. Cilj je ove izložbe ukazati na međuljudske odnose, sudionika i suvremenika ratnog doba, čiji su se životi prepleli zbog ratnih i poratnih događanja. Inače, ratna prijateljstva gotovo su neistražena tema u znanstvenom i stručnom sagledavanju Domovinskog rata u Hrvatskoj. To je bio poticaj autoricama da tragaju za ratnim prijateljima i pokušaju razumjeti kako su se razvili bliski odnosi te čvrste spone poštovanja, povjerenja i ljubavi koje ove osobe, ratne prijatelje, povezuju do danas. Autorice i kustosice izložbe su doc. dr. sc. Sanja Lončar i Alma Trauber. Trauber je rekla kako je ova izložba kao otvoreni dnevnik:
„Osvijestile smo onaj elementarni segment cijele ove priče i cijelog ovog projekta da je to jedna otvorena priča, otvoreni projekt, otvoreni dnevnik koji tek sad u pravilu ima priliku nadograđivati se, upotpunjavati i tako dalje. Dakle, ono što je bila startna točka, okidač za ovu priču koja se izmaterijalizirala u ovu izložbu.“
U svom je uvodu Lončar rekla kako je u istraživanje krenula u krugu prijatelja. Izložba donosi dvanaest priča:
„To su prijateljstva koja su se razvijala na ratištu, znači između vojnika, medicinskog osoblja, civila i vojnika, stranih i domaćih ljudi i tako dalje, prijateljstva koja su se razvijala zahvaljujući humanitarnim i volonterskim aktivnostima, u kojima su najviše sudjelovale žene, potom prijateljstva koja su se razvijala kroz neke sportske i umjetničke projekte, ili koja su se razvijala dok su stanovnici Petrinje i Banovine bili u progonstvu. To su vrlo različite priče, mi smo nastojali kroz ove uzastopne intervjue doći do toga da su one ujednačene, da one objašnjavaju okolnosti u kojima su se osobe upoznale, kako je teklo to prijateljstvo za vrijeme rata i što se događalo u poslijeratnom razdoblju.“
Izložbu je prigodnim riječima otvorio gradonačelnik Darinko Dumbović. Rekao je kako nas rujanski Dani sjećanja vraćaju u devedesete:
„Zato se večeras prije svega trebamo prisjetiti sviju onih kojih nema među nama, koji su dali živote za našu lijepu Domovinu i za sve one koji imaju te bliceve i fleševe. Ali imamo i sjećanja koja su trenutačna, polovična, a postoje i oni koji spavaju, idu u krevet i dižu se sa sjećanjima. To su obitelji poginulih hrvatskih branitelja. Postoje i prijateljstva iz Domovinskog rata koja se ne mogu zaboraviti. Kad sada pogledam ovdje točno znam gdje sam koga vidio u koje vrijeme 1991. godine.“
Tako je gradonačelnik u publici prepoznao Siščanku Veru Zaloker koja je devedesetih dolazila u Mošćenicu s kolačima za hrvatske branitelje. Gospođa Zaloker je potvrdila to sjećanje te skromno rekla kako je bila jedna od mnogih koje su isto činile.
Umirovljeni pukovnik hrvatske vojske Ivica Pandža Orkan je rekao koja je važnost ove izložbe:
„Ova izložba, po mojim nekim sudovima, pokazuje da rat nije bio samo rušenje, paljenje ubijanje, nego da su u ratu iskovana najčvršća prijateljstva. To su prijateljstva kakva nemaju ljudi u svakodnevnom životu. U ratu se stječu prijatelji koji nisu prijatelji iz zgrade, ulice, škole, iz školske klupe nego su to najčvršći prijatelji. Ova izložba pokazuje da, osim tako čvrstih prijateljstava, iskovanih u ratu, rat ima svoju pozitivnu stvar, a ta je da su ta prijateljstva zadržana do danas.“
Orkan je posebno ponosan na svoje prijateljstvo s Litvanskim vojnikom Vitalijusom Kuznecovasom kojemu je tijekom Domovinskog rata spasio život. Od 2015. godine se njih dvoje nalaze svake godine, jedne godine u Hrvatskoj, druge u Litvi. Na izložbu je iz Danske došao Keld Rasmussen. Tada je kao danski vojnik proveo dvije godine na ratištu Banovine gdje je prenosio pisma Hrvatima koji su ostali na okupiranom području. Kroz te doticaje zbližio se s obitelji Softić s kojom je sada u još bližim odnosima, zavolio Hrvatsku i hrvatski narod te je poželio skinuti Dansku uniformu i postati hrvatski vojnik,donosi portal53.
„Osim što smo prenosili pisma, radili smo još puno toga, ali to nije sada za spominjati. Sve u svemu, dosta smo pomagali, jer su hrvatski ljudi na srpskoj strani bili potlačeni i zapravo UNPROFOR nije dobro radio jer su Srbi odlučili gdje ćemo mi biti. Mi smo zato pomagali Hrvatima koji su ostali na srpskoj strani.“ Na pitanje kako gleda na Domovinski rat, Keld kaže: „Ne znam kako bih se izrazio. Srbima se dozvoljavalo previše. Pokušali smo pomoći Hrvatima da ‘pogode u metu’.“, rekao je slikovito Keld.
Izložba se u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom Petrinja održava u sklopu rujanskih Dana sjećanja u spomen na rujanska događanja u Petrinji 1991. godine te u spomen na sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata. Izložba je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture RH, Sisačko-moslavačke županije i Grada Petrinje.
M.M.