Oštra se igra vodila na parketu, no vatreno je bilo i na tribinama. U grandioznoj dvorani Wiener Stadthalle (16.000) u Beču kockice su preplavile arenu i usred napetog dvoboja orilo se: ‘U boj! U boj! Za narod svoj!’, ‘Mi, Hrvati!’, a skandirali su naši navijači i hrvatskome vrataru: ‘Šego! Šego!’…
Savršeno je bilo u Grazu, hrvatski su navijači rukometašima osigurali atmosferu kao da igraju u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku ili bilo kojem drugom hrvatskom gradu. Tribine su grmile i bile u prepoznatljivim hrvatskim bojama, nisu se štedjele ni glasnice ni dlanovi, igralo se svake sekunde zajedno s igračima na terenu, donose sportske…
Inače, u prvoj utakmici, u Beču, protiv Austrije, morali su se navijači boriti i protiv domaćih navijača i protiv njemačkih, koji su se priklonili domaćinu, ali u drugoj, u subotu, u ključnom dvoboju za prolaz u polufinale u Stockholmu, Hrvati su dobili obje utakmice – na tribinama i na terenu.
Dugo su naši rukometaši testirali živce brojnim navijačima, teško je bilo izdržati prvo poluvrijeme, u kojem su njemački rukometaši bili bolji, ali nisu se dali navijači. Nije prestajala njihova podrška, stvarali su i oni malo-pomalo sve veći val dobrih vibracija, koji se pretvorio u uragan sreće kad je Hrvatska na terenu u završnici susreta slomila Njemačku i izborila pobjedu s jednim golom razlike. Jednim, ali velikim poput Velebita.
Hrvatska je u Beču ostvarila dvije pobjede, ma, u svakoj utakmici koju su igrali naši rukometaši dosad u Austriji slavile su se dvije pobjede – i naših igrača i naših navijača.