U Svirčima na otoku Hvaru u subotu 6. veljače, na blagdan sv. Doroteje, koju u Svirčima zovu Dorotija, svečano je proslavljena 511. obljetnica čašćenja svetoga Križića, koji se nekada častio i u drugim župama Hvarskog dekanata, a danas se časti samo još u gradu Hvaru…
„Prije 511 godina, 6. veljače 1510. godine na današnji dan, iz običnog, malog, drvenog i čađavog raspela, Križića, prokapala je krv. Čudesni znak križa i krvi prepoznati su kao Božji poziv na pomirenje i pokoru zavađenih strana. Spomen na taj događaj je danas u središtu našega slavlja. Svaki pogled na raspelo, na križ nas kršćane podsjeća na smrt našega Spasitelja Isusa Krista, ali sa svakim križem mi ujedinjujemo i vlastite križeve po kojima se suobličujemo našem Gospodinu“, podsjetio je biskup Palić.
„Htio bih da na temelju današnje Božje riječi i događaja iz 16. stoljeća ovdje usvojimo ono važno i bitno za naš današnji kršćanski život, dok častimo čudotvorni križ“, poručio je biskup, navodeći primjer Izraelaca.
„Izraelci su na putu prema Crvenom moru. I na tom putu se javljaju dvije karakteristike: nestrpljivost i govor protiv Boga i Mojsija. Nestrpljivost – zbog daljine puta. Nestrpljivost zbog nejasnoće cilja i puta prema tome cilju. Bog ih je hranio manom, darom s neba, a oni mrmljaju protiv mane. Hod Izraelskog naroda slika je hoda svakog pojedinca prema Obećanoj zemlji, prema onome što nam je Bog pripravio. Ista opasnost nas vreba na tom putu: da postanemo nestrpljivi i da počnemo govoriti protiv Boga“, upozorio je biskup Palić.
„Danas smo još više nestrpljivi, jer živimo u vremenu kad nam je sve nadohvat ruke. Božja logika, logika Božje riječi traži od nas, naprotiv, ustrajnost. Onaj koji ustraje, taj će se spasiti. Traži ustrajnost u svakidašnjem ispunjavanju svoga posla. Traži ustrajnost i vježbanje u prihvaćanju svakog životnog trenutka.
Kad je čovjeku teško pomiriti se sa svime onim što ga u životu snađe, onda je u opasnosti tražiti žrtvenog janjca i dežurnog krivca. Za mnoge situacije je to u našem životu Bog. Nismo baš skloni zaviriti u svoje srce, vidjeti što to iz mog srca izlazi i uzrokuje bol i meni samom i mome bližnjemu. I mrmljamo protiv Boga“, ponovno je upozorio biskup Palić.
„Božji odgovor na takvu ljudsku situaciju jest: zmija. Zmija – od početka simbol i utjelovljenje zla, Zloga, grijeha. I danas grijeh grize i nagriza ono ljudsko, ono dobro, ono plemenito u nama. Grijeh, zlo u nama nas truje. Vodi nas prema smrti. Da bi se čovjek spasio potrebno je napraviti jedan hrabri korak, poput Izraelaca: spoznati i priznati da smo pogriješili.
I kao lijek Mojsije pravi otrovnicu od mjedi, od bakra i stavlja je na stup. Tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda. Nije u bakrenoj zmiji spas. Iako su Grci vjerovali da je zmija donijela bogu zdravlja Eskulapu ljekovite biljke i zato je i danas simbol medicine zmija omotana oko štapa. Ali je spas u pogledu, da bi se živjelo. Bolje rečeno: spas je u vjeri u Božje obećanje! Ovaj trenutak je za sve nas milosni trenutak i trenutak za pitanje: kakva je moja vjera u Boga“?, istaknuo je biskup.
„Slika stupa, mjedene zmije – samo je blijeda slika za ono neopisivo i neizrecivo što će Bog učiniti za sve nas: dati svoga Sina da podnese smrt na križu za naše spasenje. Križ je Božje mjesto u svijetu. On je pojam Božje ljubavi i milosrđa, ali i ljudske nemoći i poraza. Što križ znači meni u mome životu? Počevši od onog najbanalnijeg – znaka križa koji činim“, upitao je biskup i naglasio kako Križ prikazuje Isusa napuštenog i golog, probodenog čavlima, s trnovom krunom na glavi i sramotnim natpisom iznad njega. „Možemo li pogledati u Raspetoga? Sam pogled nas neće spasiti. Ali će nas spasiti vjera u Božje obećanje, koje je izrečeno u današnjem Evanđelju: ‘Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’. Križ je škola ljubavi. Ponajprije, treba naučiti da smo svi mi kršćani pozvani ‘biti poniznima’, poput Krista. I prihvatiti svaki trenutak svoga života kao trenutak preispitivanja i jačanja svoje vjere. Naše kršćansko određenje ne završava trenutkom smrti, kad će nad našim grobom biti uzdignut križ. Naše određenje je naše ‘uzdignuće’ u nebesku slavu, naša proslava u vječnosti. A put do vječnosti vodi nas preko različitih iskustava, pa i preko iskustva križa u našem životu“, pojasnio je biskup Palić.
„Današnje slavlje ovdje danas potiče nas i na zajedništvo. Isus će Zloga nazvati riječju: diabolos, đavao. A on je na djelu tamo gdje je nesloga na djelu, gdje je nered na djelu, gdje je razdor na djelu, gdje je kleveta na djelu. Ovaj je blagdan poziv na borbu protiv nesloge i razdora i na zajedništvo jednoga Božjega naroda i na zajednički hod u izgradnji Kristova kraljevstva.
I upravo nam Kristov križ, simbol nade i svjetla, kazuje vječnu istinu: nemoć i poraz, patnja i bol, grijeh i propust ne moraju biti i nisu ono zadnje u našem životu. Pogled na Kristov križ, pouzdanje u Božju ljubav i milosrđe, ali još više euharistija, kao nebeska hrana, zalog su sigurnosti naše i naše pobjede na našem putu do obećane zemlje“, zaključio je biskup Palić.
Svima nazočnima, osobito biskupu Paliću, zahvalio je župnik i upravitelj don Mili Plenković koji je u večernjim satima predvodio pjevanje Večernje i misno slavlje.