Dana 28. lipnja 1991. u Karlovcu je osnovana 110. brigada Zbora narodne garde.
Već tijekom kolovoza i rujna, njezini pripadnici držali su položaje u Lasinji i Topuskom, zatim na Slunjskim brdima, a čuvali su i mostove na rijeci Mrežnici. S obzirom na goleme oružane potencijale Jugoslavenske narodne armije u Karlovcu, najvažnija zadaća 110. brigade bila je blokada vojarni i brojnih drugih vojnih objekata. Dok je u listopadu dogovorena predaja većine objekata JNA, tijekom studenog vodile su se su žestoke borbe za vojarnu Logorište i skladište Jamadol u kojima je brigada pretrpjela velike gubitke.
Zauzimanjem Jamadola i završetkom bitke za Logorište, iz kojeg se neprijatelj unatoč gubitku 8 tenkova, uspio probiti počinivši pritom teške zločine, znatno je ojačana obrana šireg područja Karlovca, pa i dobrog dijela Hrvatske. Presudan potez u obrani Karlovca bila je obrana Turnja čime je donekle stabilizirano stanje u gradu koji je bio meta učestalih topničkih napada. Upravo na Turnju 110. brigada pružala je snažan otpor neprijatelju i obranila grad. Brigada je djelovala i na ogulinskom području čuvajući važne kote na komunikacijskom pravcu između sjevera i juga Hrvatske.
Stupanjem na snagu Sarajevskog primirja brigada sudjeluje u borbama na bosansko-posavskom ratištu, a u listopadu 1992. odlazi u pričuvu. No u rujnu iduće godine ponovno je mobilizirana te angažirana na najzahtjevnijim dijelovima karlovačke bojišnice. U srpnju 1995. izvršen je preustroj 110. brigade i 13. domobranske pukovnije u 110. domobransku pukovniju koja je imala vrlo važnu ulogu u oslobodilačkoj operaciji Oluja.
Za slobodu Hrvatske život je položilo 109 pripadnika 110. karlovačke brigade.